marchelina

25.08.2011., četvrtak

Šta su mi uradili od naslovnice, mamaaaaaa

A majketi irudovske, skoro me infarkt strefija neki dan kad san otvorila blog haer. Prvo san mislila da san greškon kliknila na neki muški erocki portal jerbo na vrhu stranice stoji neki muškić nako zeru ka seksi i sa očalaman, pa san ga osmotrila na brzihen i odma ugasila tu stranicu jerbo san ja poštena žena i ne gledan takove muške po tin opscenin internetckin portalin.

Ondak san kliknila ponovo na link bloga haer, kad ono jopeta oni muškić! Ja govorin, ovi je baš zalipija na mene, vidija me jeanput i ne more više skinit pogleda ali onda san se sitila da nije on kliknija mene nego ja njega mada nisan tila kliknit njega nego blog haer.

Mozak mi je proradija tek poslin trećeg klikanja, nakon šta san već bila skoro pa sigurna da san to u stvari otvorila stranicu nekog butika koji prodaje sunčane očale, jer po ciloj naslovnici same očale na sve strane iskaču. Ondak san pomislila da nije ni to, nego da je neko hakira blog, stoposto neke mračne sile sa Zapada i iz Amerika i već san maštala kako mi uredništvo čestita šta san ih prva obavijestila od tomen atentatu i tako pomogla da se u korijenu sasiče neprijatejscko djelovanje. Eto, svašta mi je bilo palo na pamet, samo ne ono šta je. A kad san svatila šta je ono šta je, onda san spontano vrisnila. Ovako :"Aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!!!!!!!!!".

Poslin tog vriska mi je bilo puno lakše pa san mogla sabrano i koncentrirano proučit novi dizajn naslovnice najdražoga nan bloga. Nakon kraćeg proučavanja, svatila san da ništa ne svaćan, i da san se izgubila tražeći bilo koga poznatoga na naslovnici. Osim toga cila naslovnica se nekako suzila u struku, na čemu joj malo ka i zavidin jer ja to godinama pokušavan a bez ikakvoga uspjeha. Bez obzira šta san imala osjećaj da san pala na neku nepoznatu planetu, odlučila san dat sebi vrimena jerbo san ja ipak starija generacija na blogu a zna se da se mi stariji judi uvik opiremo promjenama, pa makar bile i promjene na bolje. Vajda će me proć ovi osjećaj da neman pojma di se nalazin niti znan kako ću odatle izać, a kamoli kako ću bilo koga nać.


Onda san negdi pri sredini top blogera otkrila vlastiti mi blog, di me neko reklamira sa rečenicon "Ne zna pisat pjesme, ali su joj zato priče super".

Molit ću uredništvo bloga haer da mi diskretno na moju mejl adresu dojavi ko je zlotvor ili zlotvorica koji se usudijo reć da ja ne znan pisat pisme?! Koji je zločinački um to smislija? Jel van to zahvalnost šta već četri godine oplemenjujen ovi vaš servis mojon vrhunskon poezijon? Tako mi vraćate? Šta je sljedeće? Oćelite sutra možda napisat iznad mog bloga da "Ne zna kuvat pašticadu, ali su joj zato prilče super"? Ha? I ako se nikad ponovo ne udan, oćelite moć to nosit na svojoj duši?

Jeste li svjesni da ako se zbog vaših dezinformacija ne uspijen sritno i bogato udat postoji mogućnost da me se nikad više nećete riješit??

Da ste izvolili ODMA prominit onu rečenicu i napisat da "Priče su joj dobre, pjesme još i bolje, njeno umijeće kuhanja je tek prava poezija, šutljiva je i samozatajna, ne zna čovjek jel' veći užitak čitat je il' oženit je. Jednom riječju - Žena, majka, kraljica"

Isti čas!


A sad videjo spot mojih uzora u stvaranju pojezije



<< Arhiva >>