marchelina
08.08.2009., subota
Lubenica
|
Jedva sam je donila iz dućana, brat bratu, 6-7kg, zamrzila sam je putem, jesam majkemi...i to je bilo samo POLA lubenice! Šta li se dogodilo sa drugom polovicom, pitam se? Poslužila nekome ko hladno oružje, valjda... Uspila sam tu moju polovicu ugurat u frižider, dok smislim kako joj pristupiti, tako ogromnoj... Poslije dva sata hlađenja, stavila sam je na stol i mozgala kako je uopće početi jesti bez zadobivanja težih tjelesnih ozljeda...? Uzela sam hrabro jednu nožurdu, i plaho joj se približila Izgledala je tako...bezazleno i vodenasto, ali ne dam se ja zavarati izgledom... Zarezala sam nožem, a nož ni makac...lubenica pruža otpor Lubenice su jogunaste, to svatko zna Pojačam pritisak, a nož poleti i skoro ostadoh bez nosa! Ostavila sam nož, prestravljena. Što sad? A onda mi padne na pamet da u stvari...mogu što hoću, i kako hoću! Iz kuhinjskog ormara uzmem žlicu, zastanem trenutak ciljajući najcrveniji dio, pa zaronim žlicom u samo sočno srce lubenice! Mmmmmmm divote! Smažem taj komadićak srca, a sok mi se slijeva niz bradu, niz prste...pa zaronim opet, i opet, i opet....bože, tako je divno živjeti bez roditelja! |