marchelina
19.07.2009., nedjelja
Jadre, svaki ti da!
|
Cili život mi svi govoru da san ka „priosjetljiva“, ili, književnin jezikon rečeno, osjetjiva za popizdit. To su mi govorili nekin tonom od kojega bi se ja osjećala uvriđeno, a to vajda zato šta san priosjetjiva. Doduše neki su mi muški znali reć „O..bogami si osjetjiva“, nekin skroz drugačijin tonom ali neću sad o tomen jer je sveta Nedija. U svakon slučaju, ja san zbog te moje priosjetjivosti uvik pinku patila i da nisan danas na radiju čula šta san čula, stoposto bi ciloga života mislila da mi je ta priosjetjivost mana. Na radiju san naime čula našu lipu Jadru premijerku di govori kako ćedu u ovomen najzadnjome rebalansu pazit na „Osobito osjetljive skupine u hrvatckom društvu“. Ja san se odma osjetila prozvanon. Fala ti Bože da napokon neko misli i na nas, osjetjive hrvacke građane! Vi'š ti to, čin žena dođe na vlast, odma i rebalansi postanu duševniji! Jedino šta ne znan kako ćedu sad judi dokazivat jesu li osjetjivi i koliko? Znan da san naprimjerice za dobit dječji doplatak morala donit rodni list, domovnicu, rodni list i domovnicu od diteta, rodni list i domovnicu od bivšega muža, (ja donila i od bivše svekrve, za svaki slučaj), vjenčani list, list od rastave, izvadak iz katastra da ne posjedujen nikakove nekretnine, izvadak iz izvadka o izvadku, potvrdu od zaposlenosti, potvrdu od osobnomen dohotku, a bili bi mi siguro tražili i smrtovnicu da je potrajalo. Na kraju, kad san uspila skupit sve te kartušine, rekli su mi da neman pravo na dječji doplatak jerbo po momen osobnomen dohotku ja i mali imamo po ijadu ipo kuna po glavi, šta oće reć da očevidno još nismo u debuleci od gladi i samin timen nemamo pravo na pomoć od države. S obziron koliki je iznos dječjega, nisan puno ni žalila, više bi novaca dobila da san sve one kartušine skupila na 'rpu i prodala u stari papir za reciklažu. S obziron da je sada na čelu vlade jedna žena, očekujen da će procedura za dokazivanje osjetjivosti bit bar pinku jednostavnija. Tila bi samo na vrime upozorit one šta prikopavaju po kontejneriman da se ne nadaju ovin beneficijama na osjetjivost jerbo da su oni osjetjivi ne bi imali force kopat golin rukama po smeću, ka šta san danas vidila jednu da kopa, dok san čekala osmanajsticu kraj Prime. Goli zvizdan, četrdeset stupnjova u ladu, podne ipo, u gradu ni pasa, a ona kopa. Pričala san o tomen svome bratu, a on meni: „To šta je u sedmi misec četrdeset u ladu, to je normalno. To šta neko kopa po kontejnerima, to je još normalnije, ima neko vrime. To šta u podne ipo na zvizdan nema pasa u gradu, i to je normalno. Ali to šta ti ideš u spizu u podne ipo, e, to nije normalno!“ Da nisan vako osjetjiva ka šta jesan, bila bi ga poslala u vladu. Pardon, kvragu. |