marchelina
15.05.2009., petak
Sidin na zidiću, lipi moj tiću
|
„Samo vi, vašim glasom, možete zaustaviti korupciju, siromaštvo i nezaposlenost!“ trešti u eteru predizborni slogan neke od milijun ambicioznih stranaka ovih dana. Zanimljivo, dok traje izborna kampanja, svi ti nadobudni znaju tačno šta narod žulja. Gađaju tamo di znaju da najviše boli. Te nezaposlenost, te siromaštvo, te korupcija, čovika skoro pa ugodno iznenadi nagla temeljita informiranost političara o stanju u zemlji. Međutin, onoga momenta kad i ako budu izabrani, dotični promine retoriku do neprepoznatljivosti. Drugim ričima, jednom ustoličeni i ufoteljičeni , počnu poricat postojanje ijednog od nedavno podcrtavanih problema. Na sva pitanja novinara ili oporbenih saborskih zastupnika odgovaraju ka da prvi put čuju termine ka šta su korupcija, siromaštvo, nezaposlenost. Također, svako tko im postavi pitanja spominjući te probleme, za njih postaje izmanipulirani predstavnik medija, podrivač državne vlasti i neprijatelj domovine i svega i svekolikog hrvatskog. Osim taktike obećavanja rješavanja gorućih problema napaćenoga pučanstva, ka jako mudra se pokazuje i taktika korištenja tipičnih dalmatinskih momenata u političkin sloganima. Jedan naprimjer koristi u sloganu tvrdnju da je on „Gradonačelnik sa zidića“. Koliko god ja bila skeptična prema onima šta in slažu te slogane, ovome moran izrazit poštovanje, to je, ma čisti pogodak u sridu! Naime, zna se kako su Splićanima važni svi ti simboli njihove splićanštine i dalmatinštine. Po onoj „Ništa kontra Splita“, pomalo doslovno shvaćenoj, jednome pravome Splićaninu i Dalmatincu moš u sve dirat, ali u simbole ne! Pod simbole, čije spominjanje utire put prema srcu svakog Dalmatinca spadaju: zidići, galebi, karet, balinjere, škoj (uuu, ovo je jako), jugo, južina, brodi, ruzina, mrva duše, pinka sriće, mrva pinke, porat, bukara (može kružit, a i ne mora), ponistra, kruv sa sedan kora, maslina, loza, bili kamen, sivi kamen, tvrdi kamen, bilokakvi kamen, škrta zemja (uuu, i ova je jaka), gospemojaobucimibilo, i tako dalje i tako bliže. Drugin ričima, ako se u Zagrebu pučanstvu jedan ozbijni političar obrati vakvim ričima: „Poštovana gospodo, ako me izaberete, dajem vam moje čvrsto obećanje da ćemo riješiti vaše probleme“, u Splitu taki isti govor triba izgledat vako: „Lipi i smišni moji, evo san se pinku javija za rič da van iz mrve ove moje južinon istriskane duše daden obećanje čvrsto ka ovi sivi kamen, da ćemo ja i moji kumpanji sa zidića i oni sa škoja a i oni sa ponistre također, uprit sve svoje snage povišću pritrujeni i pismon inkantani da van ovi život sa sedan kora ulipšamo i pritvorimo u vriću smija tako mi kareta i tramuntane i traverše! Zaokružite moje ime na kartolini! Hajduk živi vječno! „ Tako se neki eto "furaju" na "različitost" od drugih kandidata, i jedino šta in je zajedničko je to šta su svi isti. Najpametniji je oni šta se vere po zidićima. Ako dotični ne ispuni nijedno predizborno obećanje, niko ga neće puno dirat, jer je on, eto, gradonačelnik sa zidića. Zamišjan ga kako nan se sa zidića belji i viče:“trala la la laaa, ha ha, ne morete mi ništa, ja san sa zidića!“ Zidić ti daje ka neki imunitet, na njemu si siguran ka..ka u Hercegovini naprimjer. A i lipo je zajeba one druge kandidate. Ma da su barenko oni bili brži i sitili se zidića prije njega! Ovako in je ostalo jedino pokušat smislit štagod još splitskije i narodskije od zidića. Da san ja na njihovon mistu, odma bi mu bila udrila kontru poručujući da san ja recimo gradonačelnik sa...Sućidra! Em je na većoj nadmorskoj visini od svih splitskih zidića zajedno, em se sa Sućidra lipo vidi Šolta, a to je tako splitski, da splitskije ne može bit. Također, sa Sućidra se lipo vidi i Škver, ako ga oćeš vidit, a oćeš, barenko dok te ne izaberu. Inteligentni i mudri političar zna da Splićani rižu vene na te svoje simbole, i kad pokažeš da si i ti blizak sa tin njihovin svetinjama, da si se rodija recitirajući "Dalmatino povišću pritrujena" (šta god to značilo, jel') ma moš brate šta oš! Moš Splićaninu doć, provalit mu u kuću, pokupit svo zlato, čekove, kreditne kartice i srebrninu, ali ako mu daš do znanja da sve to naprimjer namjeravaš odnit u karetu na balinjere, gurajući usput pokraj kareta i jedno kolo od barila, neće ti ni riči reć, još će ti spremit i sendvič za po putu. (sa inćunima i pinkon sv. maslinovog uja.) Čime god da se koji pulitičar služija u predizbornoj kampanji, mora in se priznat da svi održu obećanje. Kako, pitate se? Pa lipo. Jesul' nan obećali da će svi problemi nestat kad ih izaberemo? Jesu. Jel' oni imaju blage veze o tin problemima kad ih izaberemo? Nemaju. Jesul' onda daklem problemi službeno proglašeni nestalima? Jesu. A to šta nezahvalnon narodu niko ne more ugodit, e, za to bogami nisu političari krivi. |