marchelina

18.03.2009., srijeda

intermezzo

Ima jedan kutak u blogosferi koji je meni dragocjen. Zbog blagosti kukuruzne svile.
To je, za dušu, oBlog od kukuruzne svile. Iz tog kutka ukrala sam neke tekstove, sebi za dušu, a danas mi duši treba takva hrana. Već preksutra ću biti ona stara blesača, a danas ...Starosjedilac





Ja se uvijek nadam
A ne znam zašto
Ja živim, bujam
Mada se sve upire protiv života
Da nije toga što ne znam što je
Ja ne bih znao što bih

Ako već ne bih znao što bih
Nema alternative
Uvijek zahvaljujući onom što ne znam
Ja živim
Premda, da nije toga što ne znam
Ja ne bih znao što bih





Jedna misao


negdje u daljinama nastaje

i dolazi hirovitim vremenskim rijekama

na splavu sazdanom od slamki spasa

posve neočekivano iskrsne

jedna misao o vrlini

oprezna na brzacima jutarnje užurbanosti

uplovaljava tiho u naizgled mirno područje

kroz zgusnuti grad u magli

neobičnom vještinom obdarena

izbjegava jutarnje naslove novina

mračna rojilišta loših misli

konspirativne razgovore u kavanama

zatim se poput leptira vine u visine

poigravajući se usput djetinje

sa zalutalim pahuljama

i onda ulazi poput istinskog misionara

u neke prostore sumanutih moždanih aktivnosti

štiteći se od neobičnih iskričenja

tijekom paradnog brain storminga

ostaje neprimjećena usred menađerske radionice

baš kao i lopovske procesije kamatara

tijekom bankarskih team buildinga

lebdjela je posvuda ista ta misao

sa željom da se daje

zavirujući u etaže poslovnih zgrada

u podočnjake krizologa

u zjenice krizomanijaka

u bilješke i pepeljare apatičnih analitičara

u monotone propovijedi nekih dušebrižnika

ali ostala je nevidljiva za sve

jedna misao

neovisna o pohlepi i moći

i povuče se tiho neispunjena zadatka

u neku samotnu odaju

darujući sebe nekome usamljenom

i umirućem čovjeku

koji je odlazio s osjećajem što je vukao cijeli život

da mu je svijet ostao dužan barem malo ljubavi

ali baš sada, u zadnjem trenu

jedna misao mu zablistala u očima

da bi trebalo oprostiti sve dugove

čak i takvome svijetu

odluči da to učini prvi put

bješe sretan i olakšan

i umre misleći

da je to upravo bila

njegova misao










<< Arhiva >>