marchelina
28.02.2009., subota
Napokon profunkcionirala pravna država!
|
‘Opasni’ Meho, udovac s četvero djece, umro je ne dočekavši pravdu Meho Avdibašić U Zukićima kraj Živinica, u tuzlanskom kraju, u BiH, preminuo je Meho Avdibašić (54), udovac sa četvero djece, obaviješten je ovoga mjeseca splitski sud. Vijest je to koja bi prošla nezamijećeno u javnosti da upravo Meho, prema mišljenju USKOK-a i Vrhovnog suda RH, nije počinio nedjelo koje je “pogibeljno za širu društvenu zajednicu”, kada je policajcima na granici ponudio 70 kuna mita. Okolnosti smrti Mehe Avdibašića graniče s apsurdnim upravo kao i okolnosti koje su ga dovele na listu USKOK-ovih optuženika. Udovac Meho stradao je kada se u njegovoj kući u Zukićima zapalio i eksplodirao televizor koji je kupio samo četiri dana ranije. U trenutku eksplozije najvjerojatnije je spavao. Nije mito, nego običaj Susjedi koji su primijetili dim, ušli su u kuću razbivši staklo i zatekli domaćina mrtvog na podu. Očevid su obavili policajci i liječnik koji je utvrdio smrt od prevelike koncentracije ugljičnog monoksida. Meho je bio umirovljenik koji je nakon smrti supruge ostao sa četvero djece, a za život je zarađivao i povremenim radom u Hrvatskoj, zbog čega je i došao na metu USKOK-a. Mehino putešestvije počelo je u Konavlima, gdje je u rujnu 2006. godine uhićen kako bez radne dozvole metlom čisti nečije dvorište. Dobio je tada tri mjeseca izgona iz Hrvatske. Ta je mjera istekla 2. prosinca i on se vraća u Hrvatsku kako bi zaradio koju kunu. Tri dana prije Božića žuri kući kako bi blagdane proveo sa djecom, no nije uspio, jer je uhićen na graničnom prijelazu Kamensko. Birokratskim propustom, naime, nije bilo evidentirano da je izgon istekao i Meho je za policajce bio ilegalac. Unatoč uvjeravanju, trebalo je vremena da se nesporazum raščisti, a kako Meho nije želio da mu autobus pobjegne, ponudio je policajcima 70 kuna. Kako je poslije kazao istražnom sucu, bilo je to “za kafu, tako je to kod nas običaj u Bosni, da se počaste policajci, kakvo mito, a nisam želio da mi pobjegne autobus, da stignem kući, djeci”. Na scenu tada stupa USKOK, Meho se privodi dežurnom istražnom sucu u Splitu i pritvoren je. USKOK-ov tužitelj Vlado Živaljić podiže optužnicu. Izvanraspravno vijeće Županijskog suda u Splitu ukida pritvor i usvaja prigovor na optužnicu smatrajući kako se radi o beznačajnom kaznenom djelu te da treba odustati od kaznenog progona. Meho prvo nije želio izaći iz pritvora kazavši kako želi pošteno sudu kazati kako se sve zbilo i “oprati obraz”, a osim toga nije više imao novca za povratak kući, jer je zadnju kunu dao policajcima. No, ipak odlazi kući u Bosnu. U međuvremenu se tužitelj USKOK-a žalio Vrhovnom sudu koji, suprotno odluci splitskog suda, odbija prigovor na optužnicu u svibnju 2007. godine. Vrhovni sud smatrao je kako se Mehi treba suditi “s obzirom na težinu kaznenog djela, za koje se može dobiti od šest mjeseci do tri godine zatvora, i njegovu pogibeljnost po širu društvenu zajednicu”. Godinu i pol kasnije, u siječnju 2009. godine, sazvano je suđenje na splitskom sudu, ali umjesto optuženoga, iz Živinica je stigla obavijest kako je u međuvremenu Meho umro. Zaplijenjenih 70 kuna ostalo je državnom proračunu da namiri troškove postupka. Pogibeljni Meho, pokoj mu duši, umakao je tako USKOK-u i Vrhovnom sudu i otišao na najviši sud, a šira društvena zajednica u Hrvata može konačno odahnuti. Katarina Marić Banje Slobodna Dalmacija, 28.02.2009 |