marchelina
25.02.2009., srijeda
to the end of love...
|
Trenuci bliskosti prepuni slasti koliko li sebe lažemo tada pitam se...jesu li ti trenuci zaista tako savršeni, ili ih mi takvima činimo, u svojoj ljudskoj potrebi da bar nešto u našim životima bude savršeno...radeći uglavnom poslove koje ne volimo, podnoseći rodbinu koju nismo izabrali, obučeni u tijela kakva bi mijenjali... Eto napokon nešto što možemo birati! Partnere za ljubav...pa kad ih izaberemo ne možemo dopustiti da ne budu savršeni...eh, te ruke isprepletene u mraku, na bjelini jastuka...kolike li su noći te ruke dodirivale prazninu...a sad...taj osjećaj sigurnosti koji ti daju jagodice tuđih prstiju...cijela svemirska, nebeska oluja počiva na vrhovima tih prstiju...I stiskamo grčevito te neke tuđe prste kunući se svaki put da je ovaj put to ono pravo..o, ne, nismo mi patetično uvjereni u ljubav za cijeli život, pa nismo mi naši smiješni roditelji koji su se zaklinjali na svašta.. Mi imamo new age i pristojno smo prihvatili ideju da nitko nikoga ne posjeduje..krotko klimamo glavama iako negdje u sebi ipak ćutimo običnu najobičniju želju da one tuđe prste u našoj ruci više nikad ne ispustimo pa da imamo dovijeka nekoga s kim ćemo se u nedjeljnim popodnevima izležavati na kauču, s kim ćemo grickati čips i gledati najdraže filmove...i naravno, naravno da će taj netko voljeti iste filmove... I naravno da ćemo ovaj put, sa ovom osobom znati sve što prije nismo znali...hej..te ruke u mraku, ima li išta bliskije od toga na svijetu? Kad osjećaš, buljeći netremice u mrak, da upravo u ruci držiš najneprocjenjiviji trenutak svog života..isto toliko neprocjenjiv kao i toliko trenutaka prije..a ipak nisu potrajali ti trenuci. To ih, valjda, i čini neprocjenjivima...ta spoznaja o tome da će se ta ruka jednom bijesno istrgnuti iz tvoje...kao da je nikada tu nije ni bilo... A opet, još gore od toga, može se desiti da ta ruka ostane, ostane i kad onaj osjećaj spajanja svemira u vrhovima prstiju nestane...pa se ti i ta ruka pratite do posljednjeg valcera, jer, tango više nije za vas, zar ne? I dok te ta ruka traži uporno u mraku, jer uvijek jedna ruka upornije traži drugu, ti drugom rukom na sakrivenoj strani jastuka potajno ispisuješ imena svojih nedoživljenih čežnji...uvjeren da bi ona neka druga, nepoznata ruka, duže trajala... SLIKE SA MAŠKARA KOD GUSTIRNE! :))) |