marchelina
05.02.2009., četvrtak
svatko ima svoj najdraži film
|
čudne su to godine bile tako sritne i tako nježne do smijeha bezazlene po šankovima uz more kad smo se osjećali ka kraljevi i princeze rock'n'rolla mi mali smišni judi u gradu kraj mora zaspalom umornom od vlastite lipote pa tek oni brodovi na koje smo vas pratili vi naši uvik odsutni heroji plavih voda i mi zajubjeni zajubjeni u palme u štekate u šarene suncobrane nasmijanoga grada pa oni tulumi one zore ono bauljanje po pijesku bačvica pa azra i daleka obala i josipa lisac i dino dino dvornik i oni smij i oni ples i onaj osjećaj da živimo trenutak za kojim će jednoga dana čeznuti čak i naša dica rođena u vrimenu iza toga u vrimenu koje nije naše ali ni potpuno njihovo jer njihovi su treptaji njihovi su otkucaji počeli u ratu...kakvi smo samo sritni proroci bili...cilo naše sritno ludilo stalo u jednu reklamu za pipi...u sol na koži u sirenu broda u trag trajekta...u...ništa kontra... |