Blog Blog

Svjetski dan knjige i autorskih prava obilježava se svake godine na današnji dan, 23. travnja. Taj datum nije izabran slučajno, uzet je zato što su na isti dan 1616. godine umrli William Shakespeare, Miguel de Cervantes i Inca Garcilaso de la Vega, divovi književne povijesti. UN-ova organizacija za obrazovanje, znanost i kulturu UNESCO započela je s obilježavanjem dana posvećenog knjizi još 1995. godine.
Odmah na početku spomenut ću i Dan hrvatske knjige koji se obilježava od 1996. u spomen na Marka Marulića koji je 22.4.1501. dovršio pisanje Judite, svog najznačajnijeg djela.



Na Svjetski dan knjige i autorskih prava UNESCO poziva one koji se bave književnošću, izdavaštvom, obrazovanjem, ali i sve čitatelje i institucije da potiču čitanje i izdavanje knjiga uz poštivanje i zaštitu autorskih prava. Istog dana u SAD-u i diljem Europe organizira se i Svjetska noć knjige (World Book Night) koja se nedavno (2012.) uspješno udomaćila i u Hrvatskoj. Noć knjige 2014. održat će u 156 gradova i mjesta diljem Hrvatske, s najvećim brojem programa u Zagrebu. Svaka gradska knjižnica donosi svoj nprogram, a uključuju se i knjižare, škole, muzeji, udruge pisaca, kulturni centri.... Čitaonice i pričaonice za najmlađe, kreativne radionice, kvizovi, nagradne igre, dramske izvedbe, glazbene slušaonice, javna čitanja, projekcije filmova predstavljanja knjiga, druženja s autorima.



U sklopu ovog slavlja u znaku knjige i svega što ona znači, u kinu Europa prikazuju se tri filma snimljena prema knjigama: Koko i duhovi, Pljačkaš i Zimska kost. Izdvojila bih i preporučila večerašnji program u Booksi gdje će posjetioci za samo 10 kuna moći kupiti bilo koju knjigu!

Budući da od malena volim čitati i s vremenom mi je to postalo omiljenim načinom opuštanja, nastojim uvijek kod sebe imati barem jednu ili dvije knjige koje trenutno čitam te me ovakvi programi, akcije, poticaji na čitanje vesele. Ljubav prema čitanju razvija se od malih nogu, djeca često zaziru od čitanja, povezuju debele, stare i prašnjave knjige s dosadom i profesoricom koja im je dala jedinicu iz lektire. U moru napisanih knjiga baš svatko može pronaći nešto što mu se sviđa i što će mu na kraju koristiti. Da djecu i mlade treba poticati da razviju dobar odnos s knjigom govore nam i tužni podaci o čitalačkim navikama Hrvata; naime u 2012. godini čak 44 posto građana u godinu dana nije pročitalo nijednu knjigu.


Sveprisutna brza razmjena kratkih informacija guši i umanjuje važnost knjige u očima potencijalnih čitatelja, ljudi više nemaju naviku uzeti opširnu knjigu u ruke, radije gledaju filmove ili u nekoliko klikova saznaju sve na webu, ali unatoč tome ne mislim da je opstanak knjige upitan. Naime, knjiga nikada nije bila dostupnija: knjižnice, akcije, promocije, štandovi s knjigama koje svakodnevno susrećemo po gradu... Kada malo bolje pogledate, knjige su svuda oko nas. I izdavači i autori su svjesni da situacija nije laka, knjiga nije prioritet i obaveza svakog čovjeka koji se želi obrazovati kao što je to bilo nekad pa se prilagođavaju trendu u kojem internet i tehnologija uzimaju svoj dio kolača. Spuštanje cijena knjiga je logična posljedica, smiješno je da za 10, 20 kuna, a ponekad čak i manje možete doći do klasika svjetske književnosti, jedino novija hit izdanja, tzv. bestseleri su oni koji drže veću cijenu.


Čak i ako se radi o većim cijenama, nedostatak novca nikako ne može biti isprika za nečitanje, u knjižnicama osim članarine i eventualnih plaćanja zakasnine ne morate brinuti o novcu. Iako sam još uvijek pobornik „prave“ knjige u papirnatom obliku sa svim njenim prednostima i manama, ne mogu izostaviti ni sve popularnije e – knjige, velik broj njih može se besplatno i brzo skinuti na računalo, tablet i sl., praktične su i lako dostupne. Upravo nam je tehnologija omogućila da uz pomoć malog uređaja sa sobom ponesemo cijeli svežanj knjiga, a da to ne predstavlja nikakav problem za naše zdravlje. Dobro dođe na putu ili tijekom korištenja javnog prijevoza, davno sam shvatila da je knjiga u tom slučaju najbolji saveznik u borbi protiv buke i dosade.

Često čujem kako ljudi kao razlog za slabo čitanje spominju i kronični nedostatak vremena, ne uspijevanje da se knjiga ubaci u cjelodnevni raspored pretrpan obavezama, ali ako malo promislimo o tome koliko vremena provodimo u virtualnom svijetu - na društvenim mrežama, forumima, gledajući serije ili tražeći modne dodatke na ebay-u, shvatit ćemo da vremena ipak ima kada se drugačije iskoristi.

Na jednom mjestu pronašla sam 10 razloga zašto čitanje spašava život :

1. Razvoj govornih sposobnosti (bolji vokabular)
2. Poboljšanje koncentracije
3. Čitatelji knjiga uživaju u umjetnosti i unapređuju svijet
4. Razvoj maštovitosti
5. Čitanje čini ljude pametnijima
6. Oni koji čitaju su zanimljivi i privlačni
7. Čitanje smanjuje stres
8. Dobro je za pamćenje
9. Pomaže nam da upoznamo sami sebe
10. Zabava

Stoga, učlanite se u knjižnicu, knjigu u ruke (koja po mogućnosti nije literatura za faks, kuharica ili knjiga za samopomoć), naučite nešto novo i uživajte.

Izvori: http://nocknjige.hr/arhiva/noc-knjige-2012/svjetski-dan-knjige-i-dan-hrvatske-knjige/

http://www.kinoeuropa.hr/vijesti/povodom-svjetskog-dana-knjige-tri-filmske-ekranizacije-19943


Matea Marić

Oznake: svjetski dan knjige, Književnost

Posljednjih tjedan dana, barem što se kulture tiče, proteklo je u znaku jednog od najvećih hrvatskih književnika, Antuna Gustava Matoša. Preminuo je 17. ožujka 1914., što znači da je prije tri dana obilježeno točno stoljeće od njegove smrti, 100 godina bez Matoša. Dakako, nema ga samo fizički, njegova prisutnost je još uvijek opipljiva kroz sve što je napisao.

Većini je najpoznatiji po svojim pjesmama i novelama, no Matoš se kao svestrana ličnost bavio i novinarstvom, kritikom, pisanjem eseja, feljtona, rasprava i putopisa te ostao zapamćen kao središnja figura modernizma u Hrvatskoj. Upravo se njegova pripovijest "Moć savjesti" iz 1892. uzima kao početak i temelj perioda moderne u hrvatskoj književnosti.
Matošev utjecaj na promjene i daljnji razvoj književnosti u našoj regiji je nemjerljiv, a njegovi radovi nam i danas mogu poslužiti kao dokaz da umjetnost nema rok trajanja. Njegovi eseji, kritike, pjesme, pripovijesti u kojima govori o društvu, međuljudskim odnosima, politici, Zagrebu, itd. još uvijek su aktualni i svježi, njihov značaj ne blijedi, kao da ih je pisao neki suvremeni pisac.
Jedinstven u svakom smislu, svojom pojavom i izričajem, Matoš je poznat po iskrenosti i tome da nikoga nije štedio na riječima, niti mu je u bilo kojem trenutku cilj bio svima se svidjeti.

Stota godišnjica smrti ovog umjetnika obilježavala se tribinama, svečanim okupljanjima, književnim večerima i simboličnim gestama u raznim gradovima Hrvatske, ali i šire. Tako je predsjednik Društva hrvatskih književnika Božidar Petrač održao govor u čast Matošu pred njegovim grobom na zagrebačkom Mirogoju. U Splitu je godišnjica istovremeno obilježena na tri različita mjesta, dok je u Križevcima izdana poštanska marka s Matoševim likom.

Očekivano, Matoš je prešao granice Hrvatske, ne samo svojim utjecajem već i načinom života budući da je bio kozmopolit, a među ostalim gradovima, dio života proveo je u Parizu. Na neki način bio je i ostao poveznica između Hrvatske i Francuske, a i sam je naglašavao francuske pisce poput Baudelairea i Maupassanta kao svoje stilske uzore. Prema tome, ima smisla što je u parku Roseraie u gradiću u blizini Pariza prije mjesec dana otkriven spomenik „Matoš na klupi“ akademika Ivana Kožarića. Svima koji su barem neko vrijeme bili u Zagrebu, prizor Matoša na klupi već je odavno poznat, može se reći da je postao simbolom grada. Rijetko tko se prolazeći Strossmayerovim šetalištem na Gornjem gradu nije barem jednom zaustavio da se fotografira ili možda malo popriča s pjesnikom.


Za kraj, prigodan Matošev citat :


Matea Marić

Oznake: Matoš, Književnost