Marketing
Antun Gustav Matoš: 1914. - 2014.
Posljednjih tjedan dana, barem što se kulture tiče, proteklo je u znaku jednog od najvećih hrvatskih književnika, Antuna Gustava Matoša. Preminuo je 17. ožujka 1914., što znači da je prije tri dana obilježeno točno stoljeće od njegove smrti, 100 godina bez Matoša. Dakako, nema ga samo fizički, njegova prisutnost je još uvijek opipljiva kroz sve što je napisao.
Većini je najpoznatiji po svojim pjesmama i novelama, no Matoš se kao svestrana ličnost bavio i novinarstvom, kritikom, pisanjem eseja, feljtona, rasprava i putopisa te ostao zapamćen kao središnja figura modernizma u Hrvatskoj. Upravo se njegova pripovijest "Moć savjesti" iz 1892. uzima kao početak i temelj perioda moderne u hrvatskoj književnosti.
Matošev utjecaj na promjene i daljnji razvoj književnosti u našoj regiji je nemjerljiv, a njegovi radovi nam i danas mogu poslužiti kao dokaz da umjetnost nema rok trajanja. Njegovi eseji, kritike, pjesme, pripovijesti u kojima govori o društvu, međuljudskim odnosima, politici, Zagrebu, itd. još uvijek su aktualni i svježi, njihov značaj ne blijedi, kao da ih je pisao neki suvremeni pisac.
Jedinstven u svakom smislu, svojom pojavom i izričajem, Matoš je poznat po iskrenosti i tome da nikoga nije štedio na riječima, niti mu je u bilo kojem trenutku cilj bio svima se svidjeti.
Stota godišnjica smrti ovog umjetnika obilježavala se tribinama, svečanim okupljanjima, književnim večerima i simboličnim gestama u raznim gradovima Hrvatske, ali i šire. Tako je predsjednik Društva hrvatskih književnika Božidar Petrač održao govor u čast Matošu pred njegovim grobom na zagrebačkom Mirogoju. U Splitu je godišnjica istovremeno obilježena na tri različita mjesta, dok je u Križevcima izdana poštanska marka s Matoševim likom.
Očekivano, Matoš je prešao granice Hrvatske, ne samo svojim utjecajem već i načinom života budući da je bio kozmopolit, a među ostalim gradovima, dio života proveo je u Parizu. Na neki način bio je i ostao poveznica između Hrvatske i Francuske, a i sam je naglašavao francuske pisce poput Baudelairea i Maupassanta kao svoje stilske uzore. Prema tome, ima smisla što je u parku Roseraie u gradiću u blizini Pariza prije mjesec dana otkriven spomenik „Matoš na klupi“ akademika Ivana Kožarića. Svima koji su barem neko vrijeme bili u Zagrebu, prizor Matoša na klupi već je odavno poznat, može se reći da je postao simbolom grada. Rijetko tko se prolazeći Strossmayerovim šetalištem na Gornjem gradu nije barem jednom zaustavio da se fotografira ili možda malo popriča s pjesnikom.
Za kraj, prigodan Matošev citat :
Matea Marić
Post je objavljen 19.03.2014. u 14:31 sati.