|
|
ponedjeljak, 31.03.2014.
Zemlja zove, ugasite svjetla!
Zadnja subota u ožujku rezervirana je za dan kada malo više razmišljamo o dobrobiti našeg (za sada jedinog) planeta. U 20:30 h gasila su se svjetla povodom akcije Sat za planet Zemlju. Akcija je globalna, a organizira ju WWF (World Wide Fund for Nature = Svjetski fond za prirodu), nevladina organizacija za zaštitu prirode.
Vrlo je jednostavna i lako se uključiti, svi su pozvani da isključe svjetla i elektroničke uređaje na sat vremena, bilo da su kod kuće, na poslu, u gostima kod prijatelja, svejedno. Cilj je pridonijeti podizanju svijesti o klimatskim promjenama koje se tiču svih nas i naše budućnosti.
Sada ponešto o tome kako je sve krenulo:
zasluge za ovu ideju pripadaju australskom gradu Sydneyju gdje je akcija započela 2007. godine. Već sljedeće godine pridružili su se i mnogi drugi gradovi, akcija je dobila međunarodni karakter. Tada je sudjelovalo 35 zemalja, slavilo se na svih sedam kontinenata, a čak je i Googleova početna stranica cijeli dan 'provela' u mraku pod geslom "We've turned the lights out. Now it's your turn".

Zogby International proveo je anketu prema kojoj je 2008. čak 36 milijuna ljudi sudjelovalo u Satu za planet Zemlju, a pokazalo se i da je barem malo porasla svijest o ekološkim problemima, ljudi su potaknuti na istraživanje o tom problemu. Potrebno je naglasiti kako cilj ove akcije nije ušteda električne energije, u tih sat vremena ta ušteda ionako nebi bila značajna kada se uzme u obzir koliko se električne energije bespotrebno troši dnevno u gotovo svakom kutu svijeta, već efikasno upozoriti što više ljudi da trebaju čuvati svoj planet.
Dan nakon provedbe akcije nam je zanimljivo i neobično gledati vijesti i objave na društvenim mrežama iz svijeta sa slikama poznatih građevina i znamenitostima, ionako pretjerano osvijetljenima tijekom godine, kako tonu u mrak.
2009. dogodio se nevjerojatan porast, udeseterostručio se broj gradova sudionika što svjedoči popularizaciji akcije, a te se godine pridružila i Hrvatska. Pet godina kasnije, Hrvatska i dalje sudjeluje, a broj zemalja koje se priključuju najvećoj svjetskoj volonterskoj akciji je i dalje u porastu. Ovogodišnji Sat proveden je u preko 150 zemalja, u Hrvatskoj su se 29. ožujka u 20:30 gasila svjetla u rekordnih 58 gradova. Ispred zagrebačke katedrale okupili su se aktivisti i djeca koja su se maskirala u strip junaka Spider Mana, koji je ovogodišnji ambasador Sata za planet Zemlju.
Petra Boić Petrač, članica WWF-a, izjavila je: "Svojim malim, individualnim akcijama, možemo postići neizmjerno puno, naročito ako su one u masovnim razmjerima, a Earth Hour okuplja milijune ljudi iz više od 150 zemalja svijeta. Svi mi možemo postati super-junaci i promijeniti naš planet nabolje."
Svaki od gradova je na svoj način pridonio ovoj akciji koja se sada već može nazvati svjetskim fenomenom.
Akciji su se ove godine pridružili i nacionalni parkovi Brijuni i Krka, te parkovi prirode Lastovo, Medvednica i Papuk, članovi WWF-ove mreže Parkova Dinarida.
Kažu da male stvari mogu puno značiti, da se Zemlju pita, sigurno bi bila sretna zbog svega ovoga, ali to nije dovoljno. Ova akcija je samo poticaj, nikako nije riješenje.Stvar je u tome da svaki pojedinac ima moć i priliku svojim ponašanjem doprinijeti očuvanju okoliša, smanjenju štetnih klimatskih promjena, posebice globalnog zatopljenja koje je znanstveno dokazano. Na kraju krajeva, radi se o očuvanju našeg doma, vrijedi uložiti malo truda i vremena.
Izvori: http://www.earthhour.org/
https://dnevnik.hr/
Hina
Matea Marić
Oznake: earth hour, sat za planet zemlju
|
- 15:20 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
srijeda, 19.03.2014.
Antun Gustav Matoš: 1914. - 2014.
Posljednjih tjedan dana, barem što se kulture tiče, proteklo je u znaku jednog od najvećih hrvatskih književnika, Antuna Gustava Matoša. Preminuo je 17. ožujka 1914., što znači da je prije tri dana obilježeno točno stoljeće od njegove smrti, 100 godina bez Matoša. Dakako, nema ga samo fizički, njegova prisutnost je još uvijek opipljiva kroz sve što je napisao.
Većini je najpoznatiji po svojim pjesmama i novelama, no Matoš se kao svestrana ličnost bavio i novinarstvom, kritikom, pisanjem eseja, feljtona, rasprava i putopisa te ostao zapamćen kao središnja figura modernizma u Hrvatskoj. Upravo se njegova pripovijest "Moć savjesti" iz 1892. uzima kao početak i temelj perioda moderne u hrvatskoj književnosti.
Matošev utjecaj na promjene i daljnji razvoj književnosti u našoj regiji je nemjerljiv, a njegovi radovi nam i danas mogu poslužiti kao dokaz da umjetnost nema rok trajanja. Njegovi eseji, kritike, pjesme, pripovijesti u kojima govori o društvu, međuljudskim odnosima, politici, Zagrebu, itd. još uvijek su aktualni i svježi, njihov značaj ne blijedi, kao da ih je pisao neki suvremeni pisac.
Jedinstven u svakom smislu, svojom pojavom i izričajem, Matoš je poznat po iskrenosti i tome da nikoga nije štedio na riječima, niti mu je u bilo kojem trenutku cilj bio svima se svidjeti.

Stota godišnjica smrti ovog umjetnika obilježavala se tribinama, svečanim okupljanjima, književnim večerima i simboličnim gestama u raznim gradovima Hrvatske, ali i šire. Tako je predsjednik Društva hrvatskih književnika Božidar Petrač održao govor u čast Matošu pred njegovim grobom na zagrebačkom Mirogoju. U Splitu je godišnjica istovremeno obilježena na tri različita mjesta, dok je u Križevcima izdana poštanska marka s Matoševim likom.
Očekivano, Matoš je prešao granice Hrvatske, ne samo svojim utjecajem već i načinom života budući da je bio kozmopolit, a među ostalim gradovima, dio života proveo je u Parizu. Na neki način bio je i ostao poveznica između Hrvatske i Francuske, a i sam je naglašavao francuske pisce poput Baudelairea i Maupassanta kao svoje stilske uzore. Prema tome, ima smisla što je u parku Roseraie u gradiću u blizini Pariza prije mjesec dana otkriven spomenik „Matoš na klupi“ akademika Ivana Kožarića. Svima koji su barem neko vrijeme bili u Zagrebu, prizor Matoša na klupi već je odavno poznat, može se reći da je postao simbolom grada. Rijetko tko se prolazeći Strossmayerovim šetalištem na Gornjem gradu nije barem jednom zaustavio da se fotografira ili možda malo popriča s pjesnikom.
Za kraj, prigodan Matošev citat : Vječno nebivanje nije strašnije od vječnog bivanja. Bogovi mogu sve, samo ne mogu umrijeti, pa je naša smrt naša negativna superiornost nad bogovima. Uostalom, već život je vječno vježbanje u umiranju. San je smrt dana, a smrt je počinak života. Življenje je mišljenje na sebe, jer mi prestajemo biti mi kada nismo svjesni sebe. Prema tome je svako stanje u kojemu se bilo razmišljanjem bilo promatranjem otresamo svoje individualnosti, vrsta smrti, prestajanje naše individualnosti.
Matea Marić
Oznake: Matoš, Književnost
|
- 14:31 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
|