U dućanu priko puta mene
tačno
priko puta mog života
u vrime marende
čekala san red
kupovala san kruv
i malo murtadele.
Moj periferni vid se
najedanput ukočija
Kraj mene je ćelavi
čovik u crnom projezdija.
Oko njegova pasa
crni kaiš
crna futrolčina
u futroli
crna pištoljčina.
Ja se strašno uznemirin
kad mi kraj frižidera di čekan
za kupit kruv i malo murtadele
šetaju tipovi
jajoglavi
čavoglavi
sjajoglavi
sa pripadajućin in pištoljima.
Neman ništa protiv njih
nego su kruv, pištolj i murtadela
kombinacija šta mi nije legla.
Zoven prijatejicu u Zagreb
i govorin joj da neš virovat šta san vidila
ali ona je virovala, šta me je malo pogodilo
i još je rekla da ti tipovi iz osiguranja
znaju to
tako.
I sad
kako pokazat svoje negodovanje
suptilno mu dat do znanja
da se od njegovog osiguranja
osjećan skroz neosigurana
pa san jajoglavog sjajoglavog
pogledala k'o Emina
nako mrko
a on mene nije pogleda ka pjesnik
nego više ajmo reć ka
šta gledaš koji kurac.
To me isto malo pogodilo
jer neman ništa protiv njega
nego su kruv, pištolj i murtadela
kombinacija šta mi nije legla.
Ali san mučala
da ne bi nastradala
ovako
bandoglava
kontra naoružanjglava
splitoglava.
Umra mi je moj prijatej.
Kad ti umre prijatej sve u tebi stane. I misliš, ne mogu podnit.
Kad ti umre prijatej ti se osjećaš onako patetično prevareno. Prevareno jer se nisi pozdravija s njim. Naivno misliš da smrt galantno ostavja ikome vrime za pozdrav. Zna smrt, kad bi ti i dala priliku za pozdrav, ti svog prijateja ne bi tija pustit. A smrti se ne da natezat s takvima.
Kad ti umre prijatej ti onda misliš da ako još nije skroz priselija, možda ga uvatiš po onin putevima di je volija hodat.
Pa se obučeš i crvenih očiju odeš doli na Bačvice i vidiš da nema njegovih stopa u pijesku. A ti ih vidiš i pratiš ih i po cimentu. I dođeš do Zente i oćeš sist na zidić i plakat i gledat negdi u more i stoposto si siguran da te more vidit i da je tu. Negdi.
Kad ti umre prijatej sve u tebi stane. I ti misliš da sve na svitu triba stat. I dođeš na Bačvice i očekuješ doli nać jude skamenjene u pokretu ka ono kad je Trnoružica zaspala stogodišnjim snom a s njom zaspali i svi dvorjani i kuvari i pasi i mačke zaustavljeni u pokretu i tako ostali cilo vrime dok je Trnoružica spavala.
Ali na Bačvicama je sve bilo isto, ka da nije umra tvoj prijatej. Judi i dica se itaju u more i baluni i tete se sunčaju sa očalima i mažu se kremama i u Žbirca svi sidu ka i svaki drugi dan a nije svaki drugi dan nego je dan kad je umra tvoj prijatej.
Oni prijatej šta te nasmijava šta je u očima ima smij oni prijatej šta je bija predstavnik posebne i zasebne književne vrste a koja se zvala Zajebancija.
Oni čovik kojeg je izdalo srce koje je prema tebi i za tebe bilo najveće srce na svitu i ti nikako ne moreš razumit kako čovika more izdat toliko srce.
Umra mi je moj prijatej šta mi je govorija da moran izdržat sve i da je život ionako zajebancija i koji mi je govorija da san baš Marčelina ali nekad bi mi reka i da san koza.
Umra mi je čovik šta mi je čestita imendan par puta misečno
Čovik šta mi je čestita Dan mrtvih
i Veliku gospu ričima Čestitan ti Veliku gospu, da ti čestitan
i koji mi je javija da je opra kosu a ja pitan šta je reć a on govori Probudija mi se umjetnički nerv
i koji mi je reka Sedan dana nisan oka sklopija a ja kažen Ajme pa šta ti je a on govori Pa spavan po noći tuko
i koji mi je reka da ako san se ikad rodila da mu javin datum.
Eto, taki čovik mi je umra.
< | travanj, 2013 | |||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
29 | 30 |
Blog za vlastite potrebe
Online Users
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
bobamorska@gmail.com
Copyright ©