pismoandjelu

srijeda, 18.08.2010.

levitiranje

umiriti se potpuno ispružen na površini mora, istovremeno čuti vrisku i graju djece i mrmoljenje mora...to se zove levitiranje između dvaju svjetova

moj put do mora prolazi kroz autobus

ljetni autobusi su puni klinčadije koja se šverca

karta u jednom pravcu je 10 kuna. majke računaju, dvadeset kuna dnevno, samo da bi se dijete okupalo

pa ne daju. jer nemaju.

klinci se švercaju drsko i vedro, oni prkose, oni se svađaju sa šoferima...zašto nismo kao oni, zašto šutke plaćamo sve što nam prodaju pod "uslugu" a deru kožu sa naših umornih, zbunjenih postsocijalističkih tjelesa....

more...danas su valovi golemi, tusti

pljesne me kad ne pazim, odvali mi more šamarčinu

pljeska i ostale

djecu, žene, muškarce

vraća nam

eto nam...za svaku plastičnu kesicu bačenu u more

pljes, pljes, pljes

djeca cikću

djeca bijes mora pretvaraju u igru

zašto nismo

kao oni.