umiriti se potpuno ispružen na površini mora, istovremeno čuti vrisku i graju djece i mrmoljenje mora...to se zove levitiranje između dvaju svjetova
moj put do mora prolazi kroz autobus
ljetni autobusi su puni klinčadije koja se šverca
karta u jednom pravcu je 10 kuna. majke računaju, dvadeset kuna dnevno, samo da bi se dijete okupalo
pa ne daju. jer nemaju.
klinci se švercaju drsko i vedro, oni prkose, oni se svađaju sa šoferima...zašto nismo kao oni, zašto šutke plaćamo sve što nam prodaju pod "uslugu" a deru kožu sa naših umornih, zbunjenih postsocijalističkih tjelesa....
more...danas su valovi golemi, tusti
pljesne me kad ne pazim, odvali mi more šamarčinu
pljeska i ostale
djecu, žene, muškarce
vraća nam
eto nam...za svaku plastičnu kesicu bačenu u more
pljes, pljes, pljes
djeca cikću
djeca bijes mora pretvaraju u igru
zašto nismo
kao oni.
Post je objavljen 18.08.2010. u 23:36 sati.