Kada moje ruke više ne budu imale
nikoga za voljeti
kada mi ne preostane više niti mrvica
za podijeliti
tada ću u pokošeno sijeno
dobrovoljno leći
izgubljenim mirisom Postanka
posljednje nakapati riječi.
Kada više ne budem mogla
nijednom Čovjeku vjerovati
ako
ako jednom ipak shvatim
da su Cinici bili u pravu
sklupčat ću se negdje
i ipak
ipak
napisati pjesmu
svim sanjarima u slavu.
........
Rekli smo
Sve što treba
svatko sa svojim nebom iza leđa.
Rekli smo
sve što treba
a i poneku riječ suviše
tu riječ
koja nas je podijelila
na udaljena neba.
To je pošteno, na kraju krajeva
i na početku
bijaše Riječ
sada kraljujemo
svatko na svom pobjedničkom
postolju
duša opustošenih
lica bezkrvnih
kao kreč.
< | lipanj, 2010 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Blog za vlastite potrebe
Online Users
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
bobamorska@gmail.com
Copyright ©