samoća je kao zima
uvuče se u kosti.
Grade
tvoji su brodovi
moja nada
a tvoj kamen, tvoj kamen
Tvoje kale, i pitari
i prozori, i prozori.
more
ti uvijek čuješ
kada se moje trepavice
onako olovno
sklope.
reci mi da ćeš me čuvati dok spavam
sjedeći kraj mog uzglavlja
pratiti kako dišem
meni ti ne treba puno
Reci mi da ćeš
da ćeš me držati za ruku kada se bojim
kada moji duhovi strašni zaplešu
svoj noćni valcer
po mom sobičku
gazeći moj lijepi tepih posut tratinčicama
lažem te
nemam takav tepih.
Samoća nikada ne dolazi sama
donese još i neka kajanja
doduše, posve besmislena
ali u gluhi noćni sat
čak i kajanja postaju
nekako utješna....
Prizivaju one dane
(imam ih negdje u magli)
kada nisam mislila o noći
jer sam spavala
tamni obris mojih
nesigurnih stopala
bio je zaštićen nevinošću
mojih nadanja.
< | srpanj, 2009 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Blog za vlastite potrebe
Online Users
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
bobamorska@gmail.com
Copyright ©