Samoća nikada ne dolazi sama
donese još i neka kajanja
doduše, posve besmislena
ali u gluhi noćni sat
čak i kajanja postaju
nekako utješna....
Prizivaju one dane
(imam ih negdje u magli)
kada nisam mislila o noći
jer sam spavala
tamni obris mojih
nesigurnih stopala
bio je zaštićen nevinošću
mojih nadanja.
Post je objavljen 03.07.2009. u 01:31 sati.