|
|
30.08.2005., utorak
Smisao života
U potrazi za objašnjenjima vlastitih osjećaja, puta vlastitog srca koje kao da vodi potpuno zaseban život od mog mozga, potpuno nerazumljivog ikome osim onom tko poznaje osjećaj istinske ljubavi, slušajući pjesmu u prilogu, naletjeh na ovu priču. Priča o pitanju koje zaista nikad nisam postavljala. Jer odgovore zapisan u mom srcu od rođenja...
Ako me nosiš na duši
Ko fina prašina u oku
Sitan kamen na dnu cipele
Ko fitilj zarobljen u vosku
Mislim na tebe
Da mogu smrvio bih kamen
I svu bi tugu oči same isprale
A niti vezane za plamen
Moraju da sagore
Ako me nosiš na duši
I nemaš s kime sagraditi dom
Ako me nosiš na duši
Vjeruj mila briga me za to
Ljubim druge a ne osjećam
I svaki dodir mi je ko da ustajem
Na nogu sto mi je utrnula
Bez ljubavi, nadanja, bez tebe
Ne ide
: : Gibonni ::
|
Poznati Guru pričao je s tisućama ljudi. Okupljali su se oko njega mnogi, poznati i nepoznati i slušali njegove priče. Kada je on govorio, njegov glas "hipnotički" je privlačio pažnju, slušatelji su ga okruživali. Njegove riječi doticali su ljudske duše...
Po završetku jednog razgovora, pitao je da li netko ima neko pitanje. Nastupila je tišina, tišina u kojoj su ljudi još uvijek apsorbirali njegove mudre riječi. Tišina sve dok jedan čovjek nije ustao. Poslovni čovjek, zapadnjak, skeptično je i osmjehom na licu zapitao: "Obzirom da znate sve, odgovorite mi koji je smisao života?"
Zapadnjak je pokušavao dovesti gurua u nezgodan položaj, no Guru je odgovorio:"Odgovorit ću na tvoje pitanje, no prvo ću ti postaviti jedno pitanje".
Sada je muškarac osjetio nelagodu, pod pogledima mase okupljene oko Gurua i njegovim prodornim plavookim pogledom. S laganim, suosjećajnim smiješkom, Guru ga zapita:"Jesi li ikad ikoga istinski volio? Istinski, duboko, stvarno volio?"
Zatečen takvim pitanjem, muškarac je pognuo glavu i tiho odgovorio:"Nisam"
"Zato..." odgovara Guru, "... što osoba koja mi postavi pitanje koje si mi ti postavio, o "smislu života", istinski govori najviše o sebi. Što je ta osoba propustila, nije iskusila... ljubav. Jer osoba koja istinski poznaje Ljubav, iz svog osobnog, direktnog iskustva, nikad neće postaviti pitanje "što je smisao života" - jer već zna odgovor na to pitanje."
Znate li vi?
|
22.08.2005., ponedjeljak
Smeagol
Gollum's Song
Where once was light
Now darkness falls
Where once was love
Love is no more
Don't say goodbye
Don't say I didn't try
These tears we cry
Are falling rain
For all the lies you told us
The hurt, the blame!
And we will weep to be so alone
We are lost
We can never go home
So in the end
I'll be what I will be
No loyal friend
Was ever there for me
Now we say goodbye
We say you didn't try
These tears you cry
Have come too late
Take back the lies
The hurt, the blame!
And you will weep
When you face the end alone
You are lost
You can never go home
You are lost
You can never go home
: : Emiliana Torrini ::
|
Promatrajući svijet oko sebe, a ponajviše samu sebe, često se susretnem sa činjenicom o ljudskoj višeslojnosti. I pitam se koliko to osoba može živjeti u jednom jedinom biću, kakav je njihov suživot i kako se manifestiraju prema vani. Iskreno, svi smo mi na određeni način Smeagol.
Yin i yang, crno i bijelo, dobro i zlo, dan i noć, ljubav i mržnja, anđeo i vrag. Sve su to pojmovi koji bi bez onog drugog apsolutno izgubili vrijednost i smisao. Vrijednost koju definiramo sami, jednako kao što i prevagu jednoj ili drugoj strani dajemo sami.
U nama se svakog dana odvija borba, sukobljavaju se želje i strahovi, na jednom nam ramenu sjedi anđeo, a na drugom vrag. I samo je pitanje koji će u određenom trenutku prevagnuti. Kolika je naša želja za nečim ovisi koji od njih će u tom trenutku izvojevati pobjedu.
Borba je to koja fascinira, jednom pobjeđuje strana dobra, a drugi put strana zla. Dobro i zlo prema vlastitom sustavu vrijednosti. I ma koliko mi mislili da smo dobri ili zli, svatko od nas u sebi nosi i popriličnu količinu onog drugog.
Oni koji postignu prividnu ravnotežu, znaju koliko ju je teško zadržati, i iako naoko smireni i uravnoteženi, u njima se vodi najveća borba. U njihovoj srži. Znajući da nikad nitko nije potpuno siguran i zaštićen, i nikad ništa nije apsolutne vrijednosti dobra ili apsolutne vrijednosti zla.
Smeagol je svoju fascinaciju prstenom doveo do tog nivoa da ga je fizički izobličila, potpuno promijenila i za njega na ovom svijetu ne postoji ništa osim želje za posjedovanjem prstena. Precioussss...
No ipak, u cijeloj toj monstruoznoj transformaciju, u njemu je ostao trag dobrote, trag protuteže koja stalno oscilira, pobjeđuje i gubi u odnosu na snagu druge strane.
Trag dobra koji se stalno bori s velikim monstrumom zla. Jednako tako postoje ljudi u kojima se trag zla bori s velikim oceanom dobra. Pitanje je samo tko u određenom trenutku bilježi pobjedu. Nismo li svi takvi?
|
12.08.2005., petak
Seks ili čokolada
Ulazimo opet malo u zemaljsku stranu oaze (ZSO), neka se Marita i Mudjica malo odmore :)))
Znate onaj stari vic o muškarcu koji je pronašao magičnu svjetiljku koja će mu ispuniti jednu želju? Njegova je želja bila da postane neodoljiv ženama i istog je trenutka pretvoren u - čokoladu :)))
Postoji jedna rasprava koja se provlači već stoljećima, a ta je o tome da li je bolji seks ili čokolada. Odgovor, naravno, većine ljudi je: DAAA! (Primijetite, molim vas, da je pitanje bilo "ili" :)
A istinski gurmani koji jednako štuju i jedno i drugo, nikada neće ni pokušati razdvojiti jedno od drugog. Ako su seks i čokolada bili dovoljno dobri za svoje apokaliptične izumitelje, Maye, trebali bi biti dovoljno dobri i za nas :))
I da sad ne ulazim u priču o povijesti čokolada, koja vas sigurno više zanima od njene veze sa seksualnim užicima (hehe), reći ću vam samo da su Maye koristile zrna kakaa kao novac. U vrijeme Montezuma, dvanaest zrna kakka bilo je dovoljno za privremene usluge kurtizane. Dvadeset godina kasnije, prostitutke su i dalje naplaćivale deset zrna kakaa za svoje usluge.
Iako je Kolombo bio prvi europljanin koji je otkrio čokoladu (u obliku kakaa), zahvalu za njeno širenje i uživanje u svijetu dugujemo Kortezu koji ju je prebacio u Stari svijet i njegovao njenu sexy reputaciju. Stoljećima je potvrđivanja njena seksualnost kroz riječi i iskustva erotskih ličnosti, od Kazanove koji je pio šalicu rastopljene čokolade uvijek prije orgazma, do Marquis de Sadea koji je naredio svojoj ženi da mu švreca čokoladu u zatvor. Bez seksa je možda i mogao, ali bez čokolade....
Danas postoji veliki broj različitih mješavina čokolade, no ona i dalje, bez obzira u kojoj formi, ponosno nosi reputaciju snažnog afrodizijaka. I iako nekima treba vizualni poticaj pa je se čokolada može pronaći u razno raznim seksualno eksplicitnim oblicima, osobno mi takav poticaj nije potreban. Jer u trenutku kad kockica čokolade, one najjednostavnija, mliječna bez ikakvih drugih dodataka, dotakne moje nepce, savršenstvo užitka počinje...
Between Mind & Heart
It's hard to find the balance
when you are in love.
You're lost in the middle
cause you have to decide
between mind & heart.
HEART is the engine
of your body
but BRAIN is the
engine of your life.
between mind & heart
between mind & heart
between mind & heart
: : Enigma ::
|
Dok se kockica čokolade polako rastapa u ustima, svaka pora tijela lagano se budi, osjeća se lagano treperenje, a dah postaje lagano isprekidan. I u tom trenutku otvara se potpuno novi svijet užitka. Podijeliti taj svijet s nekim gotovo je nužnost jer već i sami znate da užitak nije užitak, ukoliko se ne dijeli. I recite mi da nije pravi gušt vrhom jezika oblizati tragove čokolade s usana osobe koju volite. No zašto bi se samo zaustavili na usnama? :)))
Čokolada je vragolasta tvar koja se voli rastapati, a na toploj koži pronalazi svoje pravo mjesto i funkciju. A kako ste vjerujem skloni urednosti, kao i ja, takvo što je nedopustivo pa tu rastopljenost trebate i počistiti. Naravno, najbolje sredstvo za skidanje takve "nečistoće" s tijela je, znate i sami, jezik.
I vjerujte mi, nitko vam neće zamjeriti krivicu što ste sami odgovorni za "nespretan" pokušaj ubacivanja kockice čokolade u usta koja je baš "slučajno" zapela na bradu pa se skotrljala niz vrat, sve do dekoltea gdje se pod utjecajem više temperature neminovno brže počela topiti pa se lagano razlijeva sve niže i niže, sve do pupka....
Nastavak priče možete dovršiti sami, pustite vlastitoj mašt i kreativnosti na volju, a ja ću vam samo reći da je teorija bez prakse ništavna :)) Dakle, ostavite odgovor na donje pitanje, probajte teroiju, pa onda ponovno odgovorite, a inovativna rješenja za čišćenje ove neurednosti slobodno mi ostavite u komentarima (ili frknite na mail - trep trep) dok ja vježbam nespretnost s novom kockicom čokolade...
Onda, što vi mislite: seks ILI čokolada? :)
|
09.08.2005., utorak
Škorpionska priroda
Bio jednom jedan Hindu koji je šetao uz rijeku. U jednom trenutku ugleda škorpiona koji je pao u vodu i pokušava se izvući iz nje. Poželi mu pomoći, spasiti ga pa pruži ruku, no škorpion ga odmah svojim otrovnim repom ubode. Muškarac je ponovo pokušao pomoći škorpionu da se ne utopi, no ovaj ga je ponovo napao.
Muškarac koji je prolazio pitao ga je zašto ne prestane spašavati škorpiona koji ga stalno ubada. No Hindu mu je odgovorio: "Priroda škorpiona je da ubada svojim otrovnim repom. Moja je priroda da volim. Zašto bih se odricao svoje prirode da volim samo zato što je škorpionska priroda da ubada?"
Dala mi je misliti ova priča. Poprilično. I pitam se zbog čega smo toliko često spremni odreći se ljubavi, samo zato što smo doživjeli nekoliko opakih uboda. Thinking alone won't get you anywhere. Yet what you think will surely determine who you will be.
:: Ralph Marston :: |
Brojim trenutke kada sam se odrekla same sebe kako bi se poštedjela novih rana, novih mogućih opakih uboda, nove boli. I brojim trenutke kada sam se oslonila na svoju prirodu i sve ubode primala stoički i mirno, uzvraćala ih transformirane, ispunjene ljubavlju.
Zbrajam i gledam rezultat. I ispunjava me taj rezultat zadovoljstvom jer znam da je moja priroda zadovoljena. Da je obavila svoju funkciju i da zaboravlja sve rane, liječi ih i da nastavlja dalje u skladu sama sa sobom.
Spremna sve nove udarce prihvatiti prirodno i uzvratiti svojom prirodom. Ne odričem se svoje prirode. Nemojte ni vi...
|
03.08.2005., srijeda
Trenutak
Danas je novi dan. To ste znali i bez da sam vam ja to rekla, znam. I danas je samo vaš dan. Vi možete od njega napraviti ono što želite. Ekstazu ili ponor.
I zašto na današnji dan ne bi gledali sasvim drugačijim pogledom? Jednostavno da provjerite može li on drugačije izgledati. Uzmite sunčane naočale, stavite ih na lice i promatrajte kako se svijet oko vas u jednom jedinom trenutku potpuno promijenio. Zadobio drugačiju boju...
Zašto to ne bi napravili? Svatko od nas želi napraviti nešto više. Biti nešto bolje. Svatko od nas može popraviti nešto i sa zadovoljstvom otpratiti ovaj dan na počinak. I zašto to ne bi bio baš današnji dan? Gledajte na njega kao na novu šansu, novi početak, novi trenutak koji će vam oduzeti dah svojom veličanstvenošću. Jer svaki je takav, samo ako obratite pažnju.
Vrijeme je da iskoristimo priliku transformirati same sebe u ono što želimo biti. Nemoguće? Takva riječ ne postoji! Vrijeme je da ponovno otkrijete svu onu snagu koja se u vama nalazi, sakupite na kup sve one blagoslove koje ste rođenjem i životom dobili te napravite novi korak. Novi korak prema boljem sebi.
Što ćete vi napraviti u ovom trenutku? To je to, ovo je vaš trenutak, samo vaš i ničiji drugi. Koja će biti blaga ovog trenutka? Hoćete li ga pustiti da prođe i nestane ili ćete ga prigrabiti i njegovati kao što zaslužuje? Znate i sami da je izbor vaš...
Cijeli život događa se u trenutku. Život je skup trenutaka na koje ste imali više ili manje utjecaja. Život je trenutak izbora. Život je skupina jedinstvenih trenutaka koji su se dogodili samo vama i nitko drugi na ovom svijetu se može se pohvaliti takvom, identičnom skupinom trenutaka. Šarenih trenutaka. Veselih trenutaka. Tamnih trenutaka. No da ne postoje ti tamni trenutci, ne bi znali da postoje i ovi svijetli, veseli, razigrani, sretni. Trenutak.
Postoje ljudi koji gledaju stvari takve kakve jesu,
i pitaju zašto...
ja sanjam o stvarima koje još nisu
i pitam zašto ne? |
Ti trenutci vas mogu odvesti u ekstazu sreće ili vas shrvati u ponor mizerije. Što bi više voljeli da ovaj trenutak bude: ekstaza ili ponor? Znate da ste već imali ovakav trenutak u životu i da ste napravili izbor. Činite ga svakog trenutka do sad. Napravite ga i u ovom trenutku. Svi znamo da se naši životi mogu promijeniti u jednom jedinom trenutku, ali smo navikli biti žrtve tog trenutka i ne uživati u njemu. Iskoristite svoj trenutak. Sada.
Danas je prilika da se oslobodite ograničavajućeg uvjerenja da trenutak odgovara samom sebi. Vi imate utjecaj. Vi možete napraviti promjenu. Ovaj trenutak je samo vaš i ničiji drugi! Iskoristite ga. Odaberite ga, prigrlite, stopite se s njim i prepustite se kako bi vas odnio prema boljem, željenom svijetu za kojim čeznete. Dopustite da ovaj trenutak posadi sjeme vaše sreće i zadovoljstva. Osjećate li kako popuštaju sve kočnice u vama, kako vas ovaj trenutak obuzima i ispunjava toplinom i nekim neobičnim zadovoljstvom? Prepustili ste se sami sebi i svom trenutku.
Tmuran je dan. Ekstaza ili ponor, pitanje je sad? Navlačim sunčane naočale kričavo crvenih stakala i promatram svijet oko sebe. Promijenjen u trenutku. A promjena je došla iznutra. Crvena, vatrena, vesela. Moj je izbor sunčane naočale crvenih stakala. Danas. Za moj trenutak.
Koji je vaš izbor za ovaj trenutak?
|
© 2004-2006 Marita - sva prava pridržana
|
|
