Pregled posta

Škorpionska priroda

Bio jednom jedan Hindu koji je šetao uz rijeku. U jednom trenutku ugleda škorpiona koji je pao u vodu i pokušava se izvući iz nje. Poželi mu pomoći, spasiti ga pa pruži ruku, no škorpion ga odmah svojim otrovnim repom ubode. Muškarac je ponovo pokušao pomoći škorpionu da se ne utopi, no ovaj ga je ponovo napao.

Muškarac koji je prolazio pitao ga je zašto ne prestane spašavati škorpiona koji ga stalno ubada. No Hindu mu je odgovorio: "Priroda škorpiona je da ubada svojim otrovnim repom. Moja je priroda da volim. Zašto bih se odricao svoje prirode da volim samo zato što je škorpionska priroda da ubada?"

Dala mi je misliti ova priča. Poprilično. I pitam se zbog čega smo toliko često spremni odreći se ljubavi, samo zato što smo doživjeli nekoliko opakih uboda.

Thinking alone won't get you anywhere. Yet what you think will surely determine who you will be. :: Ralph Marston ::

Brojim trenutke kada sam se odrekla same sebe kako bi se poštedjela novih rana, novih mogućih opakih uboda, nove boli. I brojim trenutke kada sam se oslonila na svoju prirodu i sve ubode primala stoički i mirno, uzvraćala ih transformirane, ispunjene ljubavlju.

Zbrajam i gledam rezultat. I ispunjava me taj rezultat zadovoljstvom jer znam da je moja priroda zadovoljena. Da je obavila svoju funkciju i da zaboravlja sve rane, liječi ih i da nastavlja dalje u skladu sama sa sobom.

Spremna sve nove udarce prihvatiti prirodno i uzvratiti svojom prirodom. Ne odričem se svoje prirode. Nemojte ni vi...


Post je objavljen 09.08.2005. u 08:32 sati.