Pregled posta

Smeagol

Gollum's Song Where once was light Now darkness falls Where once was love Love is no more Don't say goodbye Don't say I didn't try These tears we cry Are falling rain For all the lies you told us The hurt, the blame! And we will weep to be so alone We are lost We can never go home So in the end I'll be what I will be No loyal friend Was ever there for me Now we say goodbye We say you didn't try These tears you cry Have come too late Take back the lies The hurt, the blame! And you will weep When you face the end alone You are lost You can never go home You are lost You can never go home : : Emiliana Torrini ::

Promatrajući svijet oko sebe, a ponajviše samu sebe, često se susretnem sa činjenicom o ljudskoj višeslojnosti. I pitam se koliko to osoba može živjeti u jednom jedinom biću, kakav je njihov suživot i kako se manifestiraju prema vani. Iskreno, svi smo mi na određeni način Smeagol.

Yin i yang, crno i bijelo, dobro i zlo, dan i noć, ljubav i mržnja, anđeo i vrag. Sve su to pojmovi koji bi bez onog drugog apsolutno izgubili vrijednost i smisao. Vrijednost koju definiramo sami, jednako kao što i prevagu jednoj ili drugoj strani dajemo sami.

U nama se svakog dana odvija borba, sukobljavaju se želje i strahovi, na jednom nam ramenu sjedi anđeo, a na drugom vrag. I samo je pitanje koji će u određenom trenutku prevagnuti. Kolika je naša želja za nečim ovisi koji od njih će u tom trenutku izvojevati pobjedu.

Borba je to koja fascinira, jednom pobjeđuje strana dobra, a drugi put strana zla. Dobro i zlo prema vlastitom sustavu vrijednosti. I ma koliko mi mislili da smo dobri ili zli, svatko od nas u sebi nosi i popriličnu količinu onog drugog.

Oni koji postignu prividnu ravnotežu, znaju koliko ju je teško zadržati, i iako naoko smireni i uravnoteženi, u njima se vodi najveća borba. U njihovoj srži. Znajući da nikad nitko nije potpuno siguran i zaštićen, i nikad ništa nije apsolutne vrijednosti dobra ili apsolutne vrijednosti zla.

Smeagol je svoju fascinaciju prstenom doveo do tog nivoa da ga je fizički izobličila, potpuno promijenila i za njega na ovom svijetu ne postoji ništa osim želje za posjedovanjem prstena. Precioussss...

No ipak, u cijeloj toj monstruoznoj transformaciju, u njemu je ostao trag dobrote, trag protuteže koja stalno oscilira, pobjeđuje i gubi u odnosu na snagu druge strane.

Trag dobra koji se stalno bori s velikim monstrumom zla. Jednako tako postoje ljudi u kojima se trag zla bori s velikim oceanom dobra. Pitanje je samo tko u određenom trenutku bilježi pobjedu. Nismo li svi takvi?



Post je objavljen 22.08.2005. u 11:38 sati.