If You Pour Salt On A Snail, A Lot Of Scientific Stuff Happens

Iman ja jos jednu priju koja pizdi za Latino frajerima. To sam je ja zarazila, nije da se hvalim.
Sad si obe upropastavamo zivot u velikom stilu.
Prija je prije bila uredna i izjavljivala kako se zeli udat za Engleza ili za Amerikanca. Nije bila ni luda...Englez ili Amerikanac zive u ekonomski stabilnim zemljama, obicno imaju nesto love na kakvom racuncicu, pred zenom su manji od makova zrna, slusaju sto im naredis i cuvat ce djecu do sitnih sati dok ti uzivas s prijateljicama na odmoru u Tajlandu za koji je on platio, ne varaju zene, a ako prevare onda se poslije pokaju i jos su manji od makovog zrna nego sto su prije bili. (primjer: David Beckham).
Latino pizduni nisu takvi. Vole gledat druge zene (i ne samo gledat), prave se pametni, vole se gledat u ogledalo i podabuc, vole dizat utege i kvarcat se na suncu dok im koza ne pocne nalikovat na staru krpu, vole ti naredjivat i ocekuju da ces oprat sudje zato jer ih volis, vole stvarat drame i prave se da je zivot meksicka sapunica. Uglavnom, ne valjaju. (primjer: Enrique Iglesias)

Tako mi je gorespomenuta prija, dok jos nije bila Latino posemerena, jedan dan rekla: "Daaaaj, koja si ti krava. Sta ce ti ti Latino seljaci? To su najobicnije seljacine. Ne znaju ni pricat kako spada nego govore poderanim engleskim. Kerusine!"
Ja sam sutila i nisam znala sta da kazem.
Sve dok jedan dan....
Prija: "Znas...ovaj....upoznala sam nekog Latino u teretani, al je seljak. Necu izic s njim."
Ja: "A sta mi onda govoris o njemu?"
"Pa nista, kravo, samo kazem...."
"Aha."

Izisla je s njim.
I dobila je Latino groznicu.
Sad sanja kako ce ic zivjet u Kolumbiju i kaze da joj dodje da se momentalno zaruci za bilo koga cim nogom kroci u salsa bar.
Jos kaze kako joj jako nedostaje latinska Amerika.
Ne da je ikad tamo bila.

...sjedila sam doma u Zagrebu, koji je zapravo bio London i zivjela sa starcima i s cimerom. Onda se odjednom stvorio frajer, uniso u kuhinju i otvorio frizider. U frizideru je bilo par boca VELIKOG piva. Budweiser. To je bilo cimerovo. Bilo je i par boca malog piva. Ozujsko. To je pripadalo bivsem decku, koji je usput receno Englez i ne znam di bi on to i zasto pio Ozujsko, al dobro...
Frajer je polokao cijeli frizider pive. Ja sam vristala i rekla: "Ne pij pivo, majmune, nije tvoje", a on me ignorirao i pio, pio, pio....
Onda sam ga izbacila iz kuce, a on je otiso u Juznu Ameriku.
Za sobom je ostavio mobilni telefon...

"Di cemo?", pitala sam cimera.
Reko mi je da idemo u neki fensi-smensi avantgardni klub u Shoreditch. Shoreditch je dio Londona di vise raznorazni umjetnici, glumci, modeli i ostali kenjatori.
"Shit, a jel se moram avantgardno obuc?", pitala sam ja dalje
"Dakako", reko je cimer i pozurio da pronadje svoj avantgardni outfit

Sranje na kvadrat. Ja nemam nikakvu avantgardnu odjecu u svom ormaru. Imam dizajnersku robu i narodsku robu. Ne kuzim se ja u ostalo...
Piljila sam u ormar i gledala sta ima...iz ormara je u mene piljila Joan Collins. Na majici.
Pisalo je "Vicious, scheming, power-hungry and successful". Kao ja, dakle. Bez "successful" dijela. Joan na majici je bila napirlitana u stilu 80-tih. Natandrcila sam majicu.
Hmmmm...mogla bi ja to malo izrezat.
Odrezala sam rukave i izrezala dekolte do pupka. I jos malo oko vrata.
U to je na vrata moje sobe banuo cimer. U Debbie Harry majici.
"Os da i tebe izrezem?", pitala sam ga.
"Ocu"
Izrezala sam i njegovu majicu. Njemu nisam izrezala dekolte do pupka.
Izgledali smo ko dvije izrezane svinje. Avantgardne.
Jos sam natandrcila uske traperice i povjesala punk lance po sebi.
Problem su bile cipele. Ja, za divno cudo nekoga tko zivi u ledari zvanoj London, imam minimalne kolicine zimske garderobe. Zimskih cipela imam ravno dva para....tenisice i cizme na visoku petu.
Dakle, ostaju sandale. A vani je ledara. Nish, obucu carape i sandale. Na kraju krajeva idem u fucked up avantgardni klub. Carape cu nosit ironicno. To je jedini nacin za nosenje tog looka. Otvorila sam ladicu s carapama. Momentalno su me zaslijepile sljashteci-sljokicave carape.
Natandrcila sam njih i neke punk-rock Dolce&Gabbana sandaletine i stavila crveni znojnik oko ruke.
Bila sam spremna.
Cimer mi je reko da izgledam ko avantgardna kurva.
Nadala sam se da je taj look u modi.

Klub je bio krcat i izgledao je boemski rusevno. Cim smo usli, zaskocio me fotograf iz nekog clubbing magazina.
"Jel te mogu slikat?"
"Mozes", rekla sam i zauzela najbolju Vogue pozu i nacubila usta.
U svoj svojoj narcisoidnoj mudrosti, zaboravila sam ga pitat u kojem cu magazinu izic. Bah!

Snimila sam ljude. Nitko zgodan. Ovi avantgardni ljudi se znaju obuc, al ne znaju otic u gym, zakljucila sam. Svi su bili heroinsko mrsavi. Jebes to, pomislila sam i opalila par vodki. Cimer je lokao Bud.
Muzika je bila dobra.
Za po ure smo i cimer i ja bili opizdjeni. On malo vise nego ja.
Ja sam djipala na dance floor, a on je klafrao sa svim zivim i nezivim.
I sa mnom.
"Kravo, nedostajala si mi. Glavno da si me ostavila samog da trunem u Londonu dok si ti jet-setirala po Brazilu"
"Ko ti je kriv sta nisi i ti doso."
"Jel mozemo mi zauvijek zivjet zajedno?"
"Mozemo, kerusino"
"OK, kravo...znas da nam je dobro."
"Aha"

Sample konverzacija s cimerom:

Ja u kuhinji rezem kolac, a cimer se iz druge sobe dere da dodjem vidit neke fotografije.
Ja: "Waaaaiiiiit"
Cimer: "Oh, for fuck's sake, you're not splitting the atom, just cutting the cake"

Taman sam krenula lec, kad eto njega opet...

"I, ovo je internet, jel?"
Oooo, Isuseeeeeee.
"Da, to je internet"
"Ja se ne razumijem u internet"
Daaa, daaaa...reko si mi vec.

"I sta mozes radit na internetu?"
"Paaaaaa.....mozes slat e-mail prijateljima i rodbini, mozes radit cet..."
"A sta je ovo???", upro je prstom u webcameru
Jel on mene zajebava ili kaj koji kurac?
"To je webcamera."
"Aha. A sta je to?"
"Pa kad cetas, sluzi da video vidis ljude s kojima cetas"
"A je li??? Sta? Oni vide tebe i ti vidis njih?"
"Da"
"I vidite jedno drugo"
"Daaaaaa"

Otiso je po salicu caja u kuhinju. Primjetila sam da se frajer osjeca ko kod kuce.

"Ti puno radis, jel?"
"Paaaaa....tako."
"Da, da...divim ti se. Tako puno radis i sve. Neka, neka...dobro je to..."
Frajer me definitivno zajebava.

"Jel tvoj stan skup?"
"Paaaaaa...."
"Mora da je."
On je lud.

"Znas, ti izgledas ko glumica".
Nije se izjasnio koja. Nadam se da ne misli na Susan Sarandon, na primjer.

Kasnije je jos malo trackao i najavio da ce doc zavrsit posao u ponediljak. Blago meni.

Doso mi je soboslikar danas u kucu da ofarba jednu od kupaonica i jednu od soba koje su dobile mrlju na plafonu kad je krava iznad mene osla na holidays, a prije toga napravila poplavu. Kravetina.
Nego...soboslikar...
Irac, naravno. Za divno cudo nije mrtav pijan. Ili mozda je, ali se pravi treznovit.
Cim je uniso, odmah sam skuzila da voli mljet.
I, naravno....

"Oni, ja bi trebo doruckovat oko 11", reko mi je cim je uso (oko 9)
"OK, ima par cafe-restorana u ulici"
"A, oni.....sta ces ti jest?", unio mi se u facu.
Ne, ovo nije istina. Jel on ovo mene upravo pitao sta cu JA jest?????
"Erm....pa ja obicno jedem voce za dorucak"
"Sta neces kuhat???"
Jebo te, on ovo mene indirektno pita ocu li mu kuvat dorucak. Isukrsta ti!
"Erm....ne."

Sjela sam za kompjuter i pravila se da radim. On se presetavao po kuci, pravio da radi i otvarao ladice u kuhinji. Shit!! Sta sad radi? Zasto mi otvara ladice u kuhinji???? AAAAARGGGHH!
Doso je do mene i pogledo u kompjutorski ekran.

"Sta radis? Jel ovo internet?"
"Erm...je."
"Ja se ne razumijem u internet"
"Mmmm...ovo ne bi razumijeli i ovako i onako jer je na 'rvatskom"
"A jel? A iz koje si ti zemlje?"
Iz Hrvatske, majmune.
"Iz Hrvatske"
"Mhm...", promrmljao je.
Mozda se ne razumije ni u geografiju.

Otiso je farbat. Za 5 minuta se vratio.
"Sad stavljam preparat za mrlje."
OK. Dobro. Ne zanima me. Suti i radi.

5 minuta kasnije...

"Imas plasticnu vrecicu?"

5 minuta kasnije...

"Imas metlu?"

5 minuta kasnije...

"A di ti radis?"

5 minuta kasnije...

"Jel ti jedes meso?"
"Jedem"
"Ja sam mislio da si vegetarijanac i jedes jogurt."
"????"

Mislim da cu otic lec da izbjegnem daljnja pitanja.
Nadam se da nece pootvarat sve ladice u kuci.

Gacamo tako cimer i ja jucer ulicom u generalnom pravcu ducana ne bi li kupili hranidbenih produkata kad se on odjednom okrene prema meni, nacubi usta u stilu Marilyn Monroe i prozbori:
"Ja bi napumpao usta"
"Imisusovo ti, majmune"
"Stalnim preparatom."
"Koji si ti gejpeder. Izgledat ces ko Pete Burns"
"Necu.", rece on i dalje cubeci.
"Hoces krele."
"Ja bi samo gornju napumpao. Malo. Al da bude vidljivo"
"Kako bi malo pumpao, a da bude vidljivo? Nisi normalan"
"Steven Tyler isto ima chubu"
"Da! PRIRODNU!"

Dosli smo do ducana i rastali se da svaki kupimo svoje preferirane produkte. Negdje oko Kruha I Peciva, sastali smo se ponovo.
"A botox?", nastavio je on u revijalnom tonu
"Sta botox? Vidis to bi mogli zajedno."
"Da. Ajmo se izbotoxirat."
"Ajmo"

Malo kasnije, kod Sladoleda...
"Sta mislis da li se moze vrat izbotoxirat?"
"Ne moze, majmune gejpederski"
"Mislim da meni treba."

Jos kasnije u redu za kasu...
"Sta bi jos mogli napravit?"
"Ne znam. Pusti me na miru."
"Izisla mi je slika u gejpederskom magazinu"
"Deder, da vidim."
Izvadio je iz kosare gejpederski magazin i ponosno pokazao svoju sliku di vrti guzicom u nekom gejpeder klubu.
"Koji si ti konj", rekla sam mu
"Da...sramota, jelda?", reko je, a smijesak mu je igrao na ustima.
"Ne seri. Zasto ponosno pokazujes sliku kad je sramota?"
"Ne znam. Pokazao sam samo 20torici najblizih prijatelja."
"Joooj, budalo."

Frajer na kasi nas je ignorirao i izmedju musterija rjesavao krizaljku.
"Yo", rekla sam
"Yo", reko je frajer na kasi, "Izgledas osuncano" dodao je i ocima uperio u moju ruku, "jel to sunbed?"
"Ne. To je moja prirodna boja koze", slagala sam ko krava.

Izisli smo iz ducana i poceli gacat do kuce.
"Sta necemo uzet bus ili taxi? Pada kisa i snijeg.", placipizdario je cimer
"Necemo. Prohodat cemo kalorije koje cemo nakrkat kad dodjemo kuci unaprijed!!!", naredila sam.
Gacali smo, a oko nas je vijorila kisa.

Vrijeme je jos uvijek prejebeno, a ja se nisam ocelicila. Svako malo plenem guzicom na radijator ne bi li se malo ugrijala. Ne znam dal se od sjedenja na radijatoru dobiju hemoroidi, ali se toplo nadam da ne.

Za kraj, malo linkovlja. Ovo je nesto najbolje ikad. White Chicks

Tja...nisu prosla ni dva dana od mog povratka, a vec sam se privikla na London. Brazil ko da se nikad nije ni dogodio. Jedino sto bi mi sad bilo milo sise ugrijat na kakvoj brazilskoj plazi s obzirom na ledaru i pizdunsko non-stop padanje snijega od ponediljka naovamo. Istinu na sunce, smrzajem se ko picka. Doduse, jos jedno 5 dana celicenja pa cu jopet u sandalama gacat na minus nekoliko ko i svaki do sebe drzeci Londoncanin.

Primjetila sam da su mi za vrijeme boravka u Brazilu obrve narasle na velicinu omanjih gusjenica. Vrijeme za cerupanje, dakle.
Posto se jos nisam dovoljno iscelicila da se usudim po niskim temperaturama gacat na velike razdaljine, odlucila sam se za lokalni salon za cerupanje obrva i inog paperja.
"Yo, ja bi iscupala obrve!"
"Yo", rece kozmeticarka zijevnusi i odvede me u tretman-sobu.
Zalegla sam na tretman-krevet i pocela prstima cupkat donji rub majice.
Kozmeticarka mi se unijela u lice ne bi li bolje inspektirala moje gusjenice.
Primjetila sam da opasno smrdi na alkohol i cigarete. I ne samo to, nego je i stucala. Zesce. Ta mora da je opako dernecila noc prije, pomislila sam.
Zabila mi je lakat u sisu i pocela cerupat voskom i pincetom. Super, sad cu jos i rak sise dobit od njenog lakta.
Nisam se usudila nista rec, nego sam sutila i trpila lakat u sisi i bezglavo cerupanje obrva I OKOLNOG MESA. Kako cu joj ista rec kad je mrtva pijana? A i inace, ko opako pije i pusi, mora da se i opako tuce. Bolje lakat u sisu nego saka u oko. Kasnije cu doma popravit njen nered.
Pocela sam jos nervoznije cupkat donji dio majice i grist usnu od jada i straha.
Nakon jedno 15 minuta torture, gurnula mi je ogledalo pod nos i dahnula ustajali alkohol na mene, "Nu, jel dobro?", rekla je pijano.
Za divno cudo, iz ogledala su u mene piljile najbolje iscupane obrve ikad.
Jebes i lakat u dojku i alkoholno-cigaretni smrdez. Ako zena vako cerupa, uvik cu kod nje ic. Bila ona pijana ili ne.

Englezima je opcenito nesto najbolje u zivotu napit se i onda u pijanom ludilu lezat u kakvom jarku do jutra.
Tako sam se jucer vozila autobusom i na jednoj stanici u po bijela dana unidjose pijana Engleskinja i pijani Englez. Visa srednja klasa, dakako. Mrtvi pijani, dakako. Uljestili su se u sjedalo ispred mene i zapoceli verbalni proljev.
"Hic....erm....where's Anne-Marie?", pitao je pijani Englez
"Oh, we lost her.", rekla je pijana Engleskinja s metlom u guzici.
"Oooooh, yaaaa, reaaally?"
"Yaaaa"
"Oh, she's getting gang-raped by now....hohoho", nastavio je pijani Englez.
Konverzacija je dobila zanimljivu dimenziju. Naculila sam usi i diskretno se nagela prema njima.
"Oh, Jack....you're such a shit. She's not getting gang-raped. Hohoho", zakokodakala je Engleskinja
"Oh, she is! MASSIVELY!!!"
"Jack....shhhhhhh.....HIC....she's with the boys"
"Getting gang-raped!!!"
"Shhhhhhhh...HIC!"
"I know they're cute, but THEY'RE IRISH, FOR FUCK's SAKE!!!.....hic.....and that's what's wrong with them frankly...hohoho", rece Jack.

Eh, da...dobrodosli u London.

Nakon dva mjeseca pickaranja po Brazilu, konacno sam se vratila kuci.
U Londonu me docekao snijeg i bljuzga te temperatura od 3 stupnja. Rock'n'fuckin'roll!
Put avionom je bio manje-vise normalan. Osim histericno-neuroticne zene koja je sjedila do mene i histerizirala svaki put kad bi avion zapao u kakav oblak.
Waaargh...LONDON!! Osjecam se ko mali tuzni jado dok sjedim u ledari od svoje dnevne sobe i jedem kolacice koje mi je zapakirao prijatelj iz Ria. Dodje mi da placem i da se samoubijem od jada.

Spremam se ja tako za otic van sa zgodnim vodicem, kad ono...javi se frajer. Taj ko da namirise kad se nesto sprema.
"Booook, sta radis?"
"Ma nista."
"Kako nista?"
"Pa spremam se za izic vani."
"Aha..." (duza stanka) "A s kimen?"
"Ovaaaaj...pa idem van s vodicem s danasnjeg treka i tako jos...ovaaaaaaj..."
"Jel zgodan?"
"Ma nije....onako...normalan...erm...", slagala sam kolko sam duga i siroka.
"Aham.....ne zanima me jel zgodan, kravo. Sta mi sad to govoris?"
"Pa pitao si jel zgodan", zbunim se ja
"Nisam.", slaze on i jos nadoda, "Ej, nu, ima veceras jos jedan autobus za Paraty iz Sao Paulo. Taman cu stic ako izidjem iz kuce za kojih 15 minuta. Gdje si odsjela? Odoh se ja spremit. Bit cu tamo u 3.30 ujutro. Cekaj me."
Psihopata. Nisam znala dal da mi se dize kosa na glavi il da se veselim.
I tako mi je frajer pokvario zabavu.

Dernek s Brazilcima je bio odlican. Krkali smo ribe i krumpire, salatu i rizu i pili cachace.
Pardon, OPIJALI se cachacama.
Kao i svaka druga pripizdina u Brazilu, Paraty je poznat po destilaciji cachace. Valjda u brazilskim pripizdinama nema sta za radit i onda se lokalci skupe i dosjete: "Znam, destilirat cemo cachacu".
Paraty tako obiluje raznoraznim destilacijama i mjestima za degustaciju.
Brazilci i ja smo se drzali za sank i degustirali sve po redu. Onda sam se ja pametno dosjetila i pitala: "A, nu, imate li sta specijalno?"
"Imamo", rekose vlasnici degustionice (hmm...jel se to tako zove?) i izvadise ogromnu flasu s jebenom ZMIJURINOM unutra. Htjela sam vristat i onesvjestit se istovremeno. Tko me zna, zna da su mi zmijurine najveca nocna mora. Vlasnici se nisu dali omest, nego su izvadili drvenu kasiku i zagrabili njome unutra i dali prvo meni da pijem alkohol od zmije. Trokurac!!! Sta sad? AL-KO-HOL od ZMI-JE!
Popila sam. Mislila sam da cu umrijet od jada. Bilo je gorkasto i bila sam sigurna da je okus alkohola bio okus zmije iako nikad u zivotu zmiju nisam probala.
Okus zmije sam isprala okusom cachace od banane. Onda jos jednom. Pa jos jednom. Odjednom sam bila pijana ko letva. Sranje. Sutra moram na trek po jungli rano ujutro, a ja pijana. Jos kad i zmija proradi. Uf!!

Naravno da sam se ujutro probudila pijana ko krava.
Fenomenalno. Kako cu se sad po jungli snalazit??? Nish. Ne bojim se ja nicega (osim mozda zmijurina), pomislila sam i pijano krenula do komercijalnog turistickog ureda.
"Ja dosla", najavila sam i snimila druge ljude.
Svi su bili stranci. Bile su tu i dvije jastog-Australke s broda od jucer.
Na brzinu sam primjetila da su svi imali udobne tenisice ili cipele za hodanje. Ja sam u svoj svojoj pameti natandrcila japanke (nove kricavo zelene na ljubicaste cvjetove). Ocito imam dar za oblacenje krivih stvari na krivom mjestu. Primjetila je to i picka u turistickom uredu koja mi je prodala turneju.
"Zar nemas neke druge cipele???"
"Imam. Na visoku petu."
Picka je odlucila da sam ocito promasen slucaj i pustila me bit.
U to je dosao i vodic naseg treka. Bio je jebeno zgodan. Puno i previse. Jooooj. Sad cu umjesto da pazim kud da idem po dzungli i da ne nagazim na zmije, buljit u njega ko tele.
Vodic nas je ukrcao u kombi i raspreo pricu na portugalskom. Rock´n´roll!!! Grupi stranaca su dali vodica koji prica samo portugalski. U pricu su udrle i jastog-Australke.
"Boook. Ti si jucer bila s nama na brodu, ne?"
"Jesam. Bok."
"A jesil i ti izgorila??"
"Nisam.", rekoh i postade mi instant zao sto ih jucer nisam upozorila da gore jer me bilo sramota razgovarat s nepoznatim ljudima.
Bile su simpaticne. Rekle su mi da zive u Londonu ka i ja.
Onda smo sve tri uzdisale za vodicem i divanile o njegovoj ljepoti.
On je i dalje mljeo na portugalskom.
Odlucila sam bitne djelove prevest Australkama. To su naravno culi ostali i odjednom sam postala zaduzena za prevadjanje.
"Oi, ti", izdero se zgodni vodic, "Pricas portugalski?"
"Pricam"
"Dodji sjest naprijed sa mnom pa ces mi pomoc s ostalima i prevadjat."
Toooo, Mikiiiii, toooooo!!!!
Sad ce mi se golo koljeno dodirivat s njegovim golim koljenom, ako nista drugo.
Brzo sam pozurila sjest naprijed. "Blago tebi", promrljale su jastogice.
Stisla sam se do vodica i zabuljila u njega. Isukrsta ti, koja ljepota!!! Nisam znala dal cu se moc skoncentrirat na prevadjanje, al sam znala da cu se moc skoncentrirat na njega.

Poceli smo trek. Ubrzo sam skuzila da mi se japanke sklizu i da cu morat bosonoga. Shit. Glavno da sam nokte dala pedikirat dva dana prije ko razmazena krava. Zali Boze novaca i truda. Sad ce mi se i stopala i nokti raspickat po dzungli i kamenjaru. Pocela sam skakat s kamena na kamen ko divokoza kako sam najbolje znala i umjela. Za divno cudo, dobro mi je islo. I caca i mater su mi s kamenjara. Nije krv voda.
Vodic nije imo s kim pricat pa je poceo ocijukat sa mnom.
"Sama putujes?"
"Aha"
"A imas decka?"
Jebote, Brazilci ocito imaju neki nacionalni obrazac za ocijukanje sa strankinjama.
"Nemam", slagala sam ko krava te se sjetila kako mi je frajer ljubio neku picku na karnevalu.
Ugovorili smo se nac te veceri. Yes!!!

Paraty je totalno dobra pripizdina. Najbolja do sad. Ima svega. Jedno 300 plaza u neposrednoj okolici, nesto otoka, prasuma s majmunima i ostalim zivinama, vodopadi, stare kolonijalne zgrade, ducani s japankama na ugrozene zivotinje i cvjetove (ovdje sam ubola kricavozelene na ljubicaste cvjetove :D), dobri restorani, ima konja i magaraca koji pasu travu okolo po gradu, ima ljudi koji ih jasu, ima di za obac i za izic. Uglavnom, dernek.

Hitler od nekidan se vise nije pojavljivao pred mojom sobom, a ja sam slijedeci dan ko svaki pravi turist, odsetala ravno u ured za turiste.
"Bok! Sta ovdje ima za obac?"
"Nista", rekose oni lezerno i dadose mi neki papiric s popisom crkava.
Tik do oficijelnog ureda za turiste je bio i komercijalni privatni ured za turiste.
"Bok! Sta ovdje ima za obac?"
"Svasta", rekose privatnici i izvadise silne slike i letke s popisom turistickih turneja koje prodaju.
Odmah sam ubola dvije turneje s njima. Cjelodnevno krstarenje po otocima i jedan trek kroz dzunglu plus neka rajska vanzemaljsko lijepa plaza.

Osla sam se podabuc za krstarenje i osla u luku nac brod.
Brod je bio neki cool stari jedrenjak. Snimila sam ostale putnike. Nesto brazilskih porodica s teen djecom, stari engleski bracni par, dvije bljedunjave Australke (i ovdje bi digresirala malo da kazem da su svi Australci koje sam dosad upoznala bili bljedunjavi ko da sunca nikad vidili nisu) i 3 nezgodna Brazilca mojih godina ("Moje Godine" je sve sto je deset godina mladje od mene do mog godista. Sve sto je jednu ili vise godina starije od mene je starudija).
Krenuli smo.
Brodska posada je pustila neku laganu brazilsku muziku, pocela djelit voce narodu, a sunce je uprzilo svom snagom. Svi su se poceli skidat u kupace gace i kostime.
Taman sam se krenula skinut kad sam s grozom skuzila da su SVE picke imale kupace kostime evropsko-konzervativnog stila gdje im je cijela guzica te nesto noge pokriveno. CAK i Brazilke!!!! Waaargh!! Kako se sad to dogodilo??? Za Australke i Engleskinju mi je bilo jasno, ali Brazilke??? Na plazama sve brazilske picke od 14-90 paradiraju s guzicama van. Ocito da na brodu vladaju neka druga, meni nepoznata pravila.
Ja sam imala kupaci kostim brazilsko-golisavog stila gdje 90% guzice viri van. Shit!!! Nema mi druge. nego se skinut. Kako sam se skinula i kako smo pristali na prvu plazu s ribama i morskom zivinom, tako mi je doso prvi Brazilac "mojih godina" i poceo mljet. Znala sam. Doso je zato jer mi guzica viri van. Pravila sam se luda i ignorirala ga. Kako je on pokunjeno oso ca, tako mi je doso brodski skipper i isto poceo mljet.
"Pricas portugalski?"
"Aham"
"A oklen si???"
"Rvatska!"
"M´da?"
"Da. Oklen si ti?"
"Paraty. Nisam se maknuo odavde otkad sam iziso iz materinog trbuha pa do dana danasnjeg.", rekao je ponosno.
Hmmm....matere ti, pa nije to nesto cime se treba ponosit, pomislila sam , al nisam nista rekla.
Nisam znala sta drugo da kazem pa sam osla malo ronit i gledat tropske ribe.

Kad sam se vratila na brod, stari engleski jarac sa zenom je isto odlucio rasprest pricu.
"Pricas engleski?"
"Da"
"DOBRO?", nastavio je dalje
"Daaaaaaaa", rekoh ja i primjetih da mu zena baca ubilacke poglede.
Onda mi je raspreo pricu o njihovom putovanju, di su sve bili, sta su jeli, sta su radili, etc...
Prvo mi je bio dosadan, a kasnije zanimljiv i zabavan. Zena nam se isto pridruzila i isto rasprela pricu. Rekli su mi da su roditelji od jedne slavne engleske modne dizajnerice, a onda su raspreli traceve o Jade Jagger, Mick Jaggeru (kojeg je stari engleski jarac nazvao "starim engleskim jarcem") i ostalim ljudima engleskog jet-seta. Uzivala sam. Socijalni zivot u Londonu ce mi cvjetat bar mjesec dana nakon povratka na osnovu njihovih traceva.

Dosli smo na drugu plazu. Primjetila sam da bljednunjave Australke nisu vise bljedunjave nego boje jastoga. I dalje su se suncale. Nisam znala dal da im kazem da su izgorile ili ne. Na kraju me bilo sram doc i rasprest pricu o njihovom gorenju pa sam drzala jezik za zubima. One su se i dalje suncale bez ijedne brige na svijetu.
U to mi je opet doso skipper.
"Putujes sama?"
"Daaaaa"
"Super. Imas decka?"
"Imam frajera.", rekoh i otidjoh opet ronit pa na plazu.

Stajala sam tako na plazi malo po strani od ostalih ko mali jad i ceprkala nogom po pijesku i zacepljivala rupe rakovima.
Brazilac "mojih godina" se nije dao i OPET mi je doso. Stao je do mene, poceo isto ceprkat nogom po pijesku i lezerno dobacio:
"Putujes sama?"
"Daaaaaaaaa"
"Super. Imas decka?"
O, Isuse!!!!!!!
Onda je skuzio da mi nesto ne stima s naglaskom te se nadovezao:
"A oklen si ti?"
"RVATSKAAAAAAA"
"Matere ti!!!! Pa dobro pricas portugalski!!!!"
"Ma ne pricam....samo malo...onako..."
On se i dalje dernjao kako dobro pricam portugalski i kako je mislio da sam Brazilka. Totalno je srao kvake. Mislio je da sam Brazilka zbog guzice izvaljene na milost i nemilost elementarnim pogodama i nepogodama, a ne zbog izuzetnog portugalskog.
Mene je bilo sramota, a on je i dalje urlikao o portugalskom. Naravno da su ga drugi Brazilci s broda culi i sjatili se oko mene ko oko cuda zemaljskog.
Poceli su divanit o meni ko da me nema.
"NOSSA!!!!! ELA FALA BEM, NE??!!!!!"
"MUITO BEM!!!"
"CARACA!!!!"
"ELA E CROATA??? FALA BEM!!!"
Pocela sam jos nervoznije nogom ceprkat i cepusat pijesak na plazi.
U to su dosla i druga dva Brazilca "mojih godina" i pridodali sveopcem veselju koje je vladalo oko mene. Kroz pricu sam otkrila da su mojegodisnjaci ne samo nezgodni nego i da su computer geekovi. Dernek.
Konacno je doslo vrijeme da se vratimo na brod.
Stari engleski jarac mi je odmah dobacio:
"A, nu. Nasla si kompaniju, a?"
"Ma prakticiram portugalski"
Engleski jarac se grohotom nasmijao, "A tako se TO zove u danasnje doba!!???"
"Mojegodisnjaci" su iskoristili priliku da me pitaju da izidjem s njima van na veceru i pice. Rekla sam da ocu. Unatoc geekdomu i nezgodnosti, bili su simpaticni.
I uostalom, necu valjda sama cucat u sobi, ne?

Odlucila sam se malo maknut iz Rio De Janeira u novu pripizdinu. Volim pripizdine i gotovo. Nema mi spasa.
Kocka je pala na Paraty. Cula sam da je tamo dobro.
Namjera je bila da krenem rano ujutro i stignem u neko dobro doba da uhvatim sobu. Ja, naime, uvijek putujem bez ikakvih rezervacija. Krenula sam rano, kurac. Nakon cjelodnevne prokrastinacije i lijenosti, konacno sam potrpala stvari u torbu negdje oko kasnog podneva.
Cijelo vrijeme sam se nakanjivala uzet taxi do medjugradske bus stanice jer sam nosila sve sto imam sa sobom i sigurnije je i bla bla i naravno cim sam nogom krocila iz stana na plocnik, vidjela sam bus s natpisom Rodoviaria (bus stanica) i ko tembel sjela u bus. Skup sa svom lovom na svijetu, kamerom, iPodom, kreditnim karticama i svim ostalim sto posjedujem. Kako sam plenula guzicom na sjedalo, tako sam se instant uznervozila. Waaargh...sta ako me neko opljacka???!!! Waaargh...ovaj bus ide kroz sjevernu zonu i blizu favela!!! Waaarghhhh...!!!
Niko me nije opljackao. Bezveze sam se znojila.

Bus za Paraty je bio pun gringoa. Uzas. Ja volim kad sam ja jedini gringo. Ucinila sam sve sto je bilo u mojoj moci da ignoriram ostale turiste i pravim se Brazilka. Uostalom, ako samo gringos idu u Paraty, znaci da ce cijene bit paprene.
Ko svaka prava picka odmah sam uocila da je vozac zgodan i zabuljila se u njega blesavo. Mislim da je on pomislio da sam psihopata jer je, cim me uhvatio da piljim u njega, zatvorio vrata izmedju vozacke kabine i putnika. Poslije toga sam gledala kroz prozor i slusala dvije Engleskinje kako melju o nekoj trecoj Engleskinji koja je prevarila decka i kako one to NIIIIIIKAAAD nebi. Kornjace!!! Ko ih jebe, uostalom.

U Paraty smo dosli navecer. Nakon sto sam obasla manje vise sve pousade, s grozom sam zakljucila da je pao mrak i da su sve sobe zauzete. Jebem ti lijenost, da ti jebem. Sta sad??? Nemam sobuuuu!!! Waaarghhhh!!! Nalazim se u pripizdini s komarcima i nemam SOOOBUUUUUU!!!! AAAAAAARGHHH!!!
Sjela sam na plocnik i mozgala. U to je doso neki covik i pito me jel trebam sobu.
"Da", rekla sam.
Odveo me u pousadu u kojoj su mi tren prije rekli da nema soba.
Nesto je razglabao sa zenom na recepciji, onda su se malo svadjali, ona je rekla da nema soba, on se bunio...i na kraju me zenska s recepcije odvela u sobu u kojoj je bio neciji ruksak.
Pravila sam se luda, a zena je ravnodusno izbacila ruksak van i dala mi kljuceve.
Shit, picka me stavila u neciju sobu!!!
Malo sam sjela i cekala dal ce se nesto dogodit. Nista se nije dogodilo i ja se raspakirah.
Kako sam se raspakirala tako se cuo pokucaj na vrata.
"Do youuuu spiiiik Inglish???", izdernjao se neki Njemac koji je stajao ispred vrata.
"Yes", odgovorila sam plasljivo.
"Diiiis iiiiz my rooom", nastavio je on hitlerovski, "my baaag vas in deeere"
Shit!!! Sta sad???
Pravila sam se luda. Bolje da on spava na plazi nego ja. Uostalom pousada je bila hercig i cista, ukusno namjestena, jeftina i ukljucen dorucak. Hitler ce uc nazad u ovu sobu samo preko mene mrtve.
"Ja nista ne znam. Ovo je MOJA soba. Vec sam PLATILA", slagala sam.
"Ali ja sam ovdje ostavio ruksak i rekao da cu se vratit nakon 10 minuta. Isao sam provjerit drugu pousadu."
Aha, u tom grmu lezi zec. Ko te jebe, Hitler moj, kad si iso provjeravat konkurenciju.
"Sorry", ponovila sam, "Ovo je moja soba", i zalupila mu vrata u nos.
Cucala sam u sobi jedno 15 minuta, Njemac je odustao i oso ca. Hahahaha!! Soba je moja!!! Plaza je njegova!!!

Udomacila sam se ovdje. Umjesto da gledam turisticke znamenitosti, dani mi se sastoje od lijenih odlazaka na plazu s frendovima, trac partija, sjedenja pred DVD-om i odlazaka u kino.
Monotoniju mi jedino razbija frajer sa svojim ljubomornim Latino macho ispadima.
Tako me nazvao jucer....
Frajer:"E, bok....sta radis???"
Ja: "Nish. A ti?"
Frajer:"Idem van"
"Cool....ja cu isto malo kasnije."
Frajer (zivcano):"Sta? A di ces????? S kim????"
"S frendom. Ne znam jos di cemo..."
Frajer (jos zivcanije):"S MUSKIM frendom?????"
Ja: "Da."
Frajer (slom zivaca):"KOJIM muskim frendom????"
Ja (the penny drops): "Jesi ti to ljubomoran??? Si lud??? Nisam ja ta koja je ljubila picke na karnevalu."
Frajer (spreman za ludnicu) "SUPEEEERR!!! SAMO TI UZIVAJ SA SVOJIM muskim "prijateljem".....waaaaaaaaaaaaaaaa"

ili...

Frajer i ja idemo van, ja podabukla korzet i traperice.

Frajer: "Hmmmmpf....sta si to obukla?"
Ja: "Sta????"
Frajer: "Sise su ti velike"
Ja:"Da. Uvijek su velike."
Frajer:"Drugi decki ce te gledat. Ne mogu ja to..."
Ja: "Sta hoces??? Da odrezem sise??? Oce li ti onda bit lakse???"
Frajer: "Ne. Presvuci se."
Ja: "Necu."
Frajer: "Al gledat ce te drugi decki. To je meni problem."
Ja: "A ti se onda potuci s njima. Ja se ne presvlacim."
Frajer: "Brazilka bi se presvukla."
Ja: "Idi onda jebi Brazilku, majmune."

Nosila sam korzet.

Dakle, karneval...
Zajebala sam se. Ipak je super dernecit karnevalski u Brazilu circa tjedan dana.
Parada na sambodromu je mrak. Skupi se tako 30 000 ljudi svaki dan da gleda, 28 000 svaki dan paradira i udri.
Onda se plese, pjeva, jede, pije, navija, urlice i derneci da se sve ori. I tako svaki dan.
Parada se zapravo sastoji od svih samba skoli u Riu koji se takmice za titulu najbolje. Ocjenjuju se kostimi, alegorije (to su im okicena gigant-vozila), samba, inovativnost, isharmoniziranost itd...
Prvo se takmice skole koje nisu tako dobre (u takozvanoj akses grupi). Najbolja skola u toj grupi se slijedece godine promice u specijalnu grupu. Specijalna grupa se sastoji od 14 najboljih skola u Rio de Janeiru.
Naravno, ne krene uvijek sve po planu. Nekad alegorije izgore (kao ove godine npr), slome se, zakazu, prevelike su da prodju ulicom i slicno. Onda svi udru u plac i kuknjavu. Brazilci takmicenje samba skoli uzimaju jakoooooo ozbiljno. Zapravo, nikad nisam vidjela toliko ocaja, kuknjave i plakanja, a ni tolike srece i smijanja kao tamo. Nikad nisam vidjela ni toliko kokosjeg i inog perja. Mislim da Brazilci svake godine ocerupaju cijelu amazonsku populaciju ptica i kokosiju. Jadne kokosi i ptice. Nije Brazil dobra zemlja za njih.
Onda perje ofarbaju i zalijepe na glavu i ledja, na noge i ruke pa paradiraju s tim, a perje lagano poskakuje. Dobro da ne pocnu svi kokodakat.
Naomi Campbell je isto paradirala ove godine. Za skolu koja je izgubila. Mora da se sad supermodelski zdere i histerizira.
Kad zavrsi parada na sambodromu, taman ostanu jos dva dana karnevala. E, onda Brazilci krenu urlikat na ulicu. Podabuku se, popiju malo piva i pocnu sambarit na ulici. To je isto dobro.
Ja sam se ove godine uspjela uguzit i na brazilsku televiziju. Slucajno, naravno.
Globo network je izvjestavao s ulicne parade, a ja sam snimila kameru i presetala se ispred nje gore, dolje kao seljak s Balkana sto i jesam.
Jos sam bila ogorcena jer im je voditeljica izgledala gore nego ja, a bila je TV voditeljica, a moj talent i ljepota neiskoristeno cuce.

Frajer je, po ocekivanjima, nazvao minutu po isteku karnevala.
Frajer: "Eeeeee, booooook. Kako ti je prosao karneval? Falis mi."
Ja: "Majmune!!!!"
"????"
"Sta je krele? Kolko si cura poljubio, a???? AAAA????"
"Ovaj...jednu"
"Pi... ti materina i svi sveci!!! A poseksao???"
"Nula"
"Ne lazi"
"Ne lazem"
"Svejedno ti picka materina"
"Bio sam izvan glave"
"Ne seri....jel imala perje na glavi???"
"????"

malo kasnije...

Frajer: "Kolko si ti deckiju poljubila?"
Ja "NULA, majmune!"
"Ne seri"
"Ne serem. Nije bilo nikog zgodnog."
"Kravo"
itd...

Nda, meni bar nikad nije dosadno u zivotu.

U Riu sam. Taman za karneval. Koji inace uopce nije onakav kakvim ga mi zamisljamo. Nema ulicne zabave kao u Salvadoru ili Olindi, nema polugolih zena, nema nicega. Zapravo, ukoliko ne odete na sambodrome i masno platite ulaznicu (recimo...par stotina dolara) necete vidjeti ni "K" od karnevala. Samo na sambodromu je moguce vidjeti spektakl koji nam obicno serviraju na nasim gringo TV postajama. Gole zene (daaaa, gole...imaju samo perje na glavi i sljokice po tijelu), polugole zene (perje na glavi i sljokice na mandi) i skoro pa polugole zene (perje na glavi, sljokice na mandi i bradavicama).
Inace, skuzila sam da karneval sluzi za sedmodnevni nerad (Brazilci imaju najvise neradnih dana na svijetu) i jebazu i ljubljenje okolo. Nema neke druge svrhe. Maltene svi koji su spareni (bilo brakom, bilo divlje) naglo odluce prekinut vezu za vrijeme karnevala i kao razlog navedu nesto sumnjivo. Onda malo ljube okolo i pri isteku karnevala ponovo se vrate u vezu/brak. Skoro svi prijatelji/prijateljice koje imam ovdje su se odjednom nasli solo. Zapravo, kad bolje razmislim, mislim da je i meni moj frajer lansirao lagani odjeb. Sad ga zamisljam kako djipa s polugolim Brazilkama na plazi. Ko ga jebe, uostalom. Rock´n´roll.
Imam i ja gdje tulumarit.
Tako sam osla s frendovima na rave. Podabukla sam se u visoke pete i sljokicavu majicu te stavila suncane naocale za onaj jebeni filing kad se vracas kuci ujutro s partija i imas sjebane oci i podocnjake od...svega.
Frend je odmah ispanicario...."Staaaaaaa, idemo na hejvi (tako Brazilci izgovaraju rave), a ti si u visokim petama??????"
Ja:"Neces me vise zajebat ko za Novu Godinu. Idem u petama i to je to"
Frend:"Ali idemo na hejvi"
Ja:"Da, i?"

Dosli smo na rave i ja sam momentalno zaglavila visokom petom u blato.
Pocela sam glupavo zenski panicarit i histerizirat. Frend je, naravno, umro od smijeha. Pocela sam histerizirat jos vise.
Frend (koji je vidio da je vrag odnio salu) je rekao da ce se blato osusit i otpast cim pocnem djipat na danceflooru. Otisli smo djipat. DJ je pustio neku stvar koju uvijek puste u Londonu. Djipala sam jos zesce. Nakon toga sam pogledala u sandalu. Blato je otpalo. To! Sad se mogu opustit. Snimila sam ljude. Naravno da nije bilo NIKOG zgodnog. A kladim se da na rave na kojem je frajer vrvi od zgodnih i polugolih cura. Naravno. Mozda cak imaju i perje na glavi!!!
Onda sam malo sjela na chillout kraj mora. Smrdilo je na splitsku rivu. Onak, pokvarenoriblje-smrdljivo. Neki ruznjikavi frajer me snimio i dosao mi se upucavat na sjebanom portugalskom. Gringo, ko i ja. Nakon njega mi je doso neki od circa 18, a onda neki debeli. Skuzila sam da je krajnje vrijeme da odem kuci. Jebem ti karneval.

Granica se sastojala od osiroke rijeke, a granicni prijelaz od mosta sumnjive kvalitete.
Dosetala sam do mosta i osacala gdje je najbolje mjesto za fotografiranje granice.
S krive strane, dakako. S one na kojoj je pisalo "Izlaz iz Brazila".
Ja ne bi bila ja de se odmah nisam uputila po krivoj strani. Paragvajski i brazilski seljaci su mi putem dobacivali:"Ej, na krivoj si strani. Druga strana je za ulazak u Brazil", al ja sam nosom parala nebo i pravila se da ih ne cujem.
Na pola mosta sam stala i fotografirala granicu. Super, sad imam sliku i suvenir iz Paragvaja.
Nastavila sam lezernu setnju mostom.
Cim sam nogom krocila na drugu stranu primjetila sam da imam odbor za docek. Brazilski granicni policajac.
Joooooj, sta sad?????
"Dobar dan. Ovo je strana za izlaz iz Brazila. Sad ces se lijepo vratit cijelom duzinom mosta (a most je prilicno dugacak) i dosetat PRAVOM stranom u Brazil", priprijetio mi je.
Jooooooj, ajmeeeee, joooooj.....znala sam da ako mu odgovorim na portugalskom, on ce znat da sam znala procitat Ulaz-Izlaz znakovlje s druge strane.
"Hiiiiiiii, I´m a tourist!!!", rekla sam glupavo na engleskom i koketno nacubila usta.
Policajac se zbunio, al samo na sekundu. Onda je nabacio flert-casku sa mnom na poderanom engleskom.
"Really? Turista? Awww....what country you is?"
"Croatia."
"Grecia?"
"Yessss!!"
Nit me je vratio nazad, nit mi je pogledao pasos.
To!!! Ponovo na brazilskom tlu!!!
Aleluja!

Probudila sam se neposredno prije nego je bus usao u Foz. 16 sati drndacine. Totalni dernek!
Bila sam blago razocarana sto nisam zavrsila u Paragvaju. Cisto s avanturistickog stajalista, ne...
Smjestila sam se u neki jeftini hotel u kojem nitko od osoblja nije pricao engleski i krenula u obilazak grada.
Brazilci su imali pravo.
Nije bilo nicega.
Samo crvena prasina, par ducana, par restorana, gomila gringo turista i slapovi u neposrednoj okolici.
70% ducana su bili ducani s vjencanicama. To valjda meni u inat. Ja se, naime, jos nisam udala, a ne znam ni kad cu. Ne da se oko toga previse uzbudjujem. Za razliku od moje mame koja svakog mog jebaca vidi kao potencijalnog zenika.
Ostatak radnji u gradu se sastojao od gomile frizerskih salona (iako gradjani Foza nisu profitirali od toga jer su manje vise svi imali bezvezne frizure), frizerske skole te par trgovina s cipelama. U cipelarnicama su prodavali japanke. Najvise one s motivom ugrozenih brazilskih zivotinja. Kupila sam jedne. Svijetloplave na ugrozenu morsku kravu.
U gradu se nije imalo gdje za izic, a i restorani su se zatvarali oko 8 navecer. Iza 8 na ulicama vise nije bilo nikoga pa sam camila u sobi i gledala brazilske grozomorne TV programe na televiziji.
Slapovi su, doduse, bili super. Veliki i bucni. I bilo je raznoraznih zivotinja za vidjet....papagaji, tukani, marmoset majmuni i jos neke zivine kojima ne znam ime, al su cool.

Vec prvi dan boravka u Fozu sam izvadila kartu i pocela odmjeravat Paragvaj.
Ciudad Del Este je bio blizu. Na samoj granici. Nije izgledalo daleko.
Meracila sam se tako za otic tamo par dana. Paragvaj me zvao ko sveti...erm...ne znam....svastanesto.
Cula sam da lokalni bus vrlo cesto ne stane na granici da se obave formalnosti. Odmah sam skuzila da je to moja jedina sansa da odem u Paragvaj jer nisam imala vizu.
Uzela sam pasos, 50 reala, kameru, podabukla se i osla na bus stanicu.
"Oni...jel ovdin staje autobus za Paragvaj?", pitala sam neku zenu i brzo nadodala "Lokalni bus, to jest...?"
"Staje!", rekla je lokalna zena.
Dosao je bus.
"Jel ovo za Paragvaj?...Ciudad Del Este?", pitah sofera
"Jest"
"Jel ima mjesta?"
"Ima"
"Onda cu unic."
"Unidji", rece sofer
Na granici je bus usporio, a paragvajanski granicni policajci su virkali kroz prozore.
"Shit, bolje bi mi bilo da slozim neku lezernu Latino facu da me ne skuze", pomislila sam glupavo.
Nisu me skuzili (ne zbog face, nego zbog ljenosti i fjake) i unisli smo u Paragvaj. Neki legalno, a neki (ja) ilegalno i bez vize.
Ciudad del Este je bio na samoj granici. Izgledalo je ko divlji zapad. Gomila Paragvajaca koji su mesetarili svim i svacim, crvena prasina, totalni lom i krs.
"Nish, odvest cu se malo dalje i izic u centru", mislila sam.
"Kurac ces izic", mislio je onaj gore.
Na slijedecem raskrscu bus je stao i unutra je usla gomila sumnjivo izgledajucih Paragvajaca koji su proslijedili bjesomucno mijenjat novac sa svim mojim suputnicima. Ja sam i dalje sjedila ko gljiva i grcevito se drzala svojih reala.
Nakon sto su svi (osim mene) promijenili novac, bus je nastavio dalje. Cekala sam svoju sansu da izidjem u "centru" i pravila se pametna. Naravno da nisam nikog nista htjela pitat. Kaj bi ja, SVJETSKI putnik, nekog pitala za direkcije, recimo?? A, neeeee, JA ZNAM gdje idem.
Odjednom je grada nestalo i pojavila su se sela i njive, a potom nistavilo. S grozom sam zakljucila da je onaj krs i lom zapravo bio centar Ciudad del Estea. S jos vecom grozom sam zakljucila da nemam pojma kuda ide ovaj bus.
Waaaaaaaaaaaaaargh!!!!
Konacno sam se izgubila u Paragvaju.

Koja sam ja koza!!! Ilegalno u Paragvaju, bez njihovih novaca, bez kreditne kartice i bez znanja spanjolskog.
Vozili smo se tako dva sata. Kroz Paragvaj. Po mojoj procjeni bili smo na pola Paragvaja. Nije to velika zemlja. Ja ovo nisam mogla vjerovat. Naravno da i dalje nikog nisam htjela nista pitat.
"Nisam luda da pitam pa da me skuze kao gringo turistkinju", mislila sam, potpuno slijepa na cinjenicu da bez da ista zucnem izgledam ko gringo turist.
Cekala sam svoju sansu i tiho panicarila.
Na cesti smo taman prosli tablu na kojoj je pisala Asuncion. Neeeeeeeeee!!!! Ovo se ne dogadja meni!!!!!
Jebeni bus ide za Asuncion!!!! Waaaaaaarghhhh!!!!!
Ja moram izic!!!! Waaaaargh!!!!
Vozili smo se i vozili....pored nas su prolazile krave, konji, seljaci na onim drvenim seljackim vozilima koje vuku konji, poneki olupani auto i tako...gradova nigdje.
Odjednom....i ovo je bilo ko fatamorgana....sam ugledala taxi ispod nekog ogromnog drveta i taxistu kako gundi unutra. Nije mi bilo jasno sto taxi radi usred nicega (kraj ceste su bile samo tri kuce...dakle, nedovoljno za selo), al sam rekla soferu da ja izlazim ovdje i izisla.
Cim sam izisla, 2 klinca sto su se igrala kraj ceste su prekinula igru i poceli me gledat kao da su se svemirci spustili u njihovo dvoriste.
Iz susjedne kuce je izisla neka zena i isto me odmjeravala. Mora da sam izgledala ko cudo sva ispeglana, u novim japankama na ugrozene zivotinje, rucnom torbicom i chanel suncanim naocalama.
Ja se nisam dala smest i hrabro sam se uputila prema taksiju.

Bio je to najgori taxi koji sam u zivotu vidjela. Izgledao je krsevno.
Taksist je i dalje gundio.
"Khmmmm....izvinite...molim vas", obratila sam se taksisti na portugalskom.
"O, dobar dan....", rekao je on na spanjolskom i dodao jos nesto sto nisam razumijela.
Dernek! Ja njega ne mogu razumijet.
"Jel me mozete odvest u Ciudad del Este?", nastavila sam dalje na portugalskom
"Ciudad del Este??????", cudio se on, "Gdje tocno u Ciudad del Este???"
Shit, sta sad?
"Erm....kraj brazilske granice."
"Odvest cu te kraj shoppinga Mona Lisa", pretpostavljam da je rekao taksist ignorirajuci me.
"OK....jel mogu platit u realima?"
"Mozes", nasmijao mu se brk.
"Koliko?"
Oderao me.
"Dobro, moze", bilo mi je svejedno i uostalom, nisam se znala cjenkat na spanjolskom.
Nadala sam se da nece rasprest pricu sa mnom.
Krivo sam se nadala.
"Odakle si?", pitao je taksist.
"Hrvatska", procijedila sam
"Grcka???"
"Ne, Hrvatska"
"Aaaa, Grcka!"

"bla bla bla...decko u Paragvaju???", nastavio je on dalje.
"Ne"
"A sta onda radis tu?"
E, to mu nisam znala objasnit.

Konacno smo dosli u Ciudad del Este. Izisla sam. Paragvajci su i dalje mesetarili. Malo sam razgledala. Nije bilo niceg i izlgedalo je opasno.
Skuzila sam da mi kao gringo turistkinji nije najpametnije setkat lezerno okolo, a jos manje vadit kameru da nesto uslikam. Shit, ne mogu valjda iz Paragvaja otic a da ne kupim nista i ne uslikam nista?
Znam, uslikat cu granicu!

Nakon nekoliko dana u SP, digla mi se noga da odjasem u Foz do Iguacu.
Foz do Iguacu je, naravno, pripizdina, a to me uvijek privuce.
Pripizdina na brazilsko-argentinsko-paragvajskoj granici. Di ces bolje?!
Imaju i slapove. Velike. To je otprilike sve sto ima.
Brazilci, naravno, uvijek popizde kad im ja izidjem s idejama svojih izleta u provinciju. Pogotovo, ako su te iste provincije vise od 4 sata daljine od mora. Oni se, naime, obale drze ko rakovi.
Sample konverzacija:
Ja: "Idem u Foz!!!!"
Brazilci:"??????"
Ja: "Sta je sad????"
Brazilci: "Sta ces tamo? Nema nista!!!"
Ja (pobjedonosno): "Imaju slapovi!!!"
Brazilci: "Gringos i njihove ideje. Fino ti kazemo da nema nista. Tamo samo Gringos idu."
i jos....
"Svaki Gringo koji dodje u Brazil ide u Foz. Koji vam je???? TAAAAMOOO NEMAAAA NIIISTAAAAA!!!!!"
i jos...

Nisam ih slusala.
Decko me odveo na stanicu. Dosla sam na salter i kupila kartu za Foz. Par minuta kasnije, odlucila sam pogledat kartu. Na karti je pisalo Sao Paulo-Ciudad Del Este.
Ja: "Waaaaaaaaaaaaaaaaaaaaargggggggghhhhhhhh"
Frajer: "Sta je???? Sta je sad??????"
Ja:"Waaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaargggggggghhhhhh!!!!!!"
Frajer: "Isusa ti. staaaa jeee???"
Ja: "Di je Ciudad Del Este????"
Frajer: "U Paragvaju, zasto?"
Ja: "Waaaarghhhhhhhh!!!!!!!!!!"
Vratili smo se na salter.

Ja: "Ja sam htjela kartu za Foz, a dali ste mi kartu za PARAGVAJ!!!!"
Zena na salteru (nezainteresirano) "Isto ti je to."
Pocela sam panicarit.
Mozda zena ne razumije moj portugalski i misli da zelim otic u Paragvaj??? Nista ne znam o Paragvaju. NIIISTAAA! Ne znam kako im se zove novac (Guarani), ne znam koje su turisticke atrakcije (nema ih) i ne znam spanjolski. WAAAARGHHH!
Nakon sto je frajer napravio isti upit, zena je jos nezainteresiranijim glasom odgovorila da je Foz i Ciudad jedno te isto i da ce me sofer probudit u Foz.
WAAAARGHHH!!!
Moja panika je rasla i rasla. Zar Hrvatima ne treba viza za Paragvaj??? (treba). Sta ako se ilegalno probudim u Paragvaju bez njihovih novaca i bez znanja jezika ili iceg drugog???
PARAGVAJ, PARAGVAJ, PARAGVAJ!!!!! AAAAARGH!!!!
Ja: "Ako zavrsim u Paragvaju, hoces li me doc spasit?"
Frajer (junacki): "Hocu."
Hoce drek, pomislila sam, sta on zna o Paragvaju?
Na bus peronu se vec nakupilo ljudi.
Svi su izgledali ko Paragvajci.
Panika!
Ja: "Nu, jel ovi tebi izgledaju ko Paragvajci ili Brazilci?"
Frajer: "Paragvajci"
Ja: "Ne zajebaji. Ozbiljno te pitam."
Frajer: " Ozbiljno. Paragvajci."
ARRRRRRRRRRRRRRRRRGH!!! Dakle, ipak idem u Paragvaj.
Da se malo smirim, osla sam kupit neke karafeke od banane da imam za dugi put do Paragvaja.
Jednu dadoh decku. Nije jeo. Mozda i on brine da cu se ilegalno izgubit u Paragvaju?
Ja:"Jedi"
Frajer:"Jest cu komadic po komadic svaki dan dok ne dodjes nazad."
O, Isukrste....samo mi je jos trebala Latino patetika-romantika.
Ja:"Iz koje si to sapunice naucio?"
Prije nego sto je frajer uspio odgovorit, dosao je autobus.
Na prednjem staklu je pisalo "ASSUNCAO" (Asuncion, glavni grad Paragvaja).
WAAAAAAAAAAAAAAAAAARRRRRRRRGGGGGHHHHHHHHH!!!!!!!!!
!!!!!
Neeeee, ovo nije istina.
Oblio me hladan znoj. Munula sam decka u rebra i rekla da ode popricat sa soferom.
Frajer: "Kuda ide ovaj bus???"
Sofer: "Assuncao! Paragvaj!!!", i onda vazno, "INTERNACIONALNA veza!!!"
Tek nakon sto se sofer obavezao probudit me u Foz do Iguacu iako mi je na karti pisalo Ciudad Del jebeni Este, odvazila sam se unic u bus.
Frajer je nadodao da kad se vratim mozemo u motel s japanskom tematikom, a ja sam samo mogla mislit o bespucu Paragvaja.
U busu sam snimila dvije Gringosice. Engleskinju i Belgijanku. Nadam se da ne idu u Paragvaj.
Ja:"Nu, jel vas dvi idete u Foz ili u Paragvaj?"
Gringe: "Foz!"
Super, sad ako se izgubimo u Paragvaju, bar cemo se izgubit u troje.
Tako sam nekako i zaspala. Sanjala sam o Paragvaju.