If You Pour Salt On A Snail, A Lot Of Scientific Stuff Happens

Jucer, bas kao sto se i zaprijetila, Miss Brazil se uvukla u kuhinju i pocela carat-barat oko hrane, lonaca, poklopaca, zacina i slicno.
Mislila sam "Samo ti kuhaj, nema sanse da grah i riza zasjene moju zagorenu piletinu. Piletina je piletina, pa makar bila karbonizirana do besvjesti."
Nakon jedno dvi ure pobjedonosno je izisla iz kuhinje.
"Nu, gotovo je. Dodji. Jedi."
Unisla sam u kuhinju i vidjela mini remek djelo. Krava ko da je ucila zanat kod Steve Karapandze. Jel trebam naglasavat da sam tanjur punila TRI puta?!
Mislim da je vrag odnio salu. Danas kuham ne samo rucak, nego i kolace. Vidjet cemo mi jos cija mater crnu vunu prede.
Ovo je RAT!

Miss Brazil je sjedila na kaucu i gledala naokolo. Nisam znala sto da radim s njom pa sam buljila u nju. Sto ljudi uopce rade s novim ljudima koji im se na prepad usele u kucu?
5 minuta kasnije mi je sinulo da sam nikakav 'Rvat i domacin jer joj nisam izrezala kilu prsuta da pojide i iznijela litru zestice da popije. Bilo me sramota sto ne drzim do nasih narodnih obicaja.
"Ovaj....skuhat cu nam nesto", rekla sam.

Pocela sam przit piletinu i kuhat krumpir.
Iako sam dobra kuharica, rekla sam joj odmah da lose kuham za svaki slucaj. Sa mnom nikad ne znas. Nekad klopa bude ko iz restorana, a nekad bude za smece.
Miss Brazil je rekla da kuha odlicno. Sranje! To znaci da se moram extra potrudit.

Naravno, piletina je momentalno izgorila, a iz kuhinje je sukljao gusti dim. Miss Brazil je dosla u kuhinju, malo mahnula rukom u stilu rastjerivanja dima, pogledala u izgorenu piletinu i sutila.
Pojela je sve pristojno i rekla da je bilo fino.
Jos je rekla: "O, jel ovo neki 'rvatski specijalitet?"
Je, kako da ne. U 'Rvatskoj svaki dan jedemo izgorenu piletinu.

Kasnije je nadodala da ce ona sutra kuhat. Rizu i grah.
U to je dosao i cimer.
Prvo je snimio karnevalsko perje u dnevnoj sobi.
"Issa ti, sta je ovo?"
"Karnevalsko perje.", reko ja
Umro je od smijeha.
"Super. Sad mozemo paradirat s perjem i ic na posao na karnevalski okicenim kolima."
Reko mi je da se nisam smirila dok u kucu nisam dovela zivuceg Brazilca/Brazilku i da sam opsjednuta.
Sta on zna, uostalom.

Posto se nije islo kuci za Uskrs, dernecilo se.
U derneku su ucestvovali Cimer, Gruzijac, Olga i ja, a povodom rodjendana Indijke koju znamo.
Cimer me upozorio da ne smijem zasjenit slavljenicu na njen rodjendan. Ja sam mu rekla da mi ne pada na pamet natandrcit pulover samo zato da se ona osjeca bolje.
Podabukla sam haljinu, cizme i kaubojski sesir. On je umro od smijeha i reko da izgledam ko da idem na rodeo za bitches. Odgovorila sam mu da se ne kuzi u modu.

Cim smo dosli tamo, primjetila sam da se slavljenica prosirila na velicinu omanjeg ormara. Trokrilnog. Htjela sam tu cinjenicu malo izogovarat s Cimerom, no on se nije dao uvlacit u zenske spletke i definitivno nije htio potvrdit (ali niti zanijekat) moje znanstvene nalaze njenog prosirenja.

Onda smo se naroljali pa vise nista nije bilo vazno.

Poljubila sam neku curu. Ne sjecam se svega jer imam mini rupe u pamcenju.
Srecom imam slike da popune rupe. Neke od njih mutne bas kao i moje pamcenje.

Dan nakon sam se oporavljala i premjestala s kreveta na sofu i sa sofe na krevet. Tako cijeli dan.

Jutros je poceo zvonit telefon. U 8 ujutro. Neki ljudi su stvarno nadobudni. Stavila sam ga na silent i nastavila corit. Sat i po kasnije sam vidjela da imam oko 8 poziva te par SMSova.
Nekoliko od njih od Miss Brazil.
"Yo, sta je?", nazvala sam je kasnije
"Oni...Miss Venezuela i ja smo se zakrvile. Jel mogu doc kod tebe?"
"Mozes."

Pola sata kasnije je usla u moju kucu u oblaku parfema. Sa sobom je imala omanji vlak prtljage. Mislim da i Mariah Carey manje nosi za tromjesecnu turneju svijetom. Iz jedne torbe je izvirivalo zeleno i bijelo perje.
"Issa ti, sta je ovo?"
"To mi je kostim s karnevala"
"A ovo?"
"Cipele za sambu"
"A ovo?"
itd...

"Pa....ovaj...puno prtljage imas...", rekoh ja nadobudno
"O, nije to nista. Ostatak mi je kod drugih prijatelja. Ovo su samo esencijalne stvari".

Ne znam zasto joj je esencijalno da ima punu vrecu cipela za sambu ili kostim s karnevala, ali ako ona kaze da je, onda joj vjerujem.
Sad su moja soba, dnevna soba te hodnik puni njenih esencijalnih stvari. Mislim da ce nadolazecih par dana bit zanimljivo.

Htjedoh otic kuci za Uskrs da se nakrkam maminih kolaca i ostalih specijaliteta, da me mater natjera malo u crkvu (pa da tamo malo glumim gljivu i pravim se da slusam misu, a zapravo mastarim o shoppingu, deckima, dernecenju i slicno) i da se malo prucim ko kenjcina preko svih fotelja i kreveta i konacno malo odmorim.
Nazovem ja tako Croatia Airlines (koji jedini lete na relaciji London-Zagreb trenutno) i oni mi izrecitirase neku cijenu od circa Ł350. "E, necete majci", pomislih ja, "Za te pare mogu u Los Angeles i nazad. NEDAM!!!" i odustah od pilgrimarenja u domaju.

To se pokazalo kao izuzetno dobar izbor jer dan kasnije na telefon se javio brat:
"Jebo te, roditelji idu u Barcelonu."
"Staaaaa??? Sta ce tamo????"
"Idu luftat guzicu. Glavno da su mene i brata ostavili same doma da smrdimo."
"I mene."
"Da. I jos na Uskrs"
"Issa ti!!! Nevidjeno."
"Sta cemo mi jest??? Ko ce nam kolace radit? Ijmeocaisinaiduhasvetoga!"
"Amen!"

Jucer se, da potvrdi dijagnozu Barcelonarenja, javio i Chachuka (otac). Direkt iz Barcelone. Na mobitel. Rvatski.
Iza njega se cula neka dernjajuca muzika.
"Ej.", reko ja
"Ej. Sta ima?"
"Nista. A kod tebe?"
"Nista."
"Sretan Uskrs"
"I tebi" (tu se obicno razgovor izmedju Chachuke i mene i zavrsi...tu i tamo pita jel radim [Hallooooooo!!! Naravno da radim.] i to je to, al ovaj put je imao jos stogod za nadodat.)
"Evo nas malo u Barceloni.", nadodao je Chachuka.
"Da, cula sam. Sta cete tamo?"
"Pa evo nas malo"
"I? Kako je?"
"Ooooooo, OD-LIC-NO!! Nego, jel cujes muziku iza?"
"Naravno da cujem. Para mi usi."
"Da. Evo nas u Hard Rock Cafe!!! BARCELONA!", nadodao je vazno.
"Imissovo ti. Imate 60 godina. Ako ne i vise."
"C....bas je dobro. DERNEEEEEK!!!"
"A ajd, dobro."
"Nu, moram ic. Mobitel. Skupo."

Super mi je moj Chacha.

Primjetila sam da Prija i ja volimo momke. Lose momke.
Trenutacno smo obje u fazi Latino Pizduna, a prije toga smo bili u fazi "bilo koji, samo da je los". Ne znam uopce odakle takva fascinacija.
Doma smo imali dobre decke, a nas dvije smo haracile gradom i fantazirale o losim deckima. Suvisno je spomenut da su na kraju dobrice izvisile.

Tako smo Prija i ja jednu noc nakon dernecenja osle u kineski restoran. Ne bilo kakav restoran, nego kineski restoran u kineskoj cetvrti.
Nas omiljeni. Koji radi cijelu noc i cijeli dan. U kojem su konobari bez manira, deru se na tebe hitlerovski i bacaju ti hranu na stol. Sve to pridonosi jedinstvenom ugodjaju.

Sjedile smo tako i cekale da nam bace nas stir-fry na stol i malo se izderu.
Snimili smo ljude oko sebe i onda smo uocili NJEGA.
Sjedio je za susjednim stolom, animirano pricao u mobitel na kineskom i ko od sale rukama lomio crispy duck i ubacivao u usta. Imao je spic-papak cizme i malo dulju kosu. Imao je i tetovaze. Izgledao je opasno kineski.

"Nu, Triad.", rekla sam ja. (Triads su kineska mafija)
"I ja mislim", rekla je Prija
"Izgleda opasno, a?", nastavila sam
"Mmmm...sigruno ima i pistolj u dzepu."
"Ili bar nunchakus"
"Ili oboje."
"Pogledaj ga samo kako lomi krilca s patke lako ko od sale"
"Mmmm...sigruno bi mogao i nas tako slomit."
"Sigurno."
"A sta mislis....jel dobro mrkava?"
"O, da. Sigurno. ....onako od pozadi"
"Brijem da mrkava, jednom rukom drzi kundak od pistolja prislonjen uz tvoju glavu, a drugom mobitel na kojem sklapa droga-poslove i krijumcarenje ljudi u UK"
"N'te Boze!!! Jedinstveno!"

Gledale smo ga zaljubljeno, a on nas je ignorirao i ugovarao sumnjive poslove na kineskom u mobitel. Kad je zavrsio s patkom, platio je racun i otisao u nepovrat. Pitam se nekad dal se i on nas sjeti sa sjetom kao i mi njega.

Frajer je dolazio u Englesku i imao problema s imigracijom. U to se dosjetio i pretvorio se u zmiju. Proplazio je kraj imigracijskog sluzbenika i doso drito pred mene.
"Koji si ti?", pitala sam ja
"Ja sam Frajer."
"Nisi. Ti si zmija."
"Nisam. Frajer sam.", rece on i omota mi se oko ruke.
"Waaaaarghhhhhhh!!!", vristala sam ja i treskala rukom ne bi li se zmija-frajer odmotala.

Zmija-frajer se stisnula jos jace.
Ja sam vristala jos jace.
"Pretvori se u Frajera SAD ako govoris istinu!! Sad!!! Waaaarghhhh!!", skricala sam u agoniji.
"Necu.", rece zmija i zabije mi zube u ruku.

Ne znam da li sam umrla nakon ugriza jer sam se od silnog straha instant probudila okupana znojem. Koji horror.

Moram priznat da su Brazilci vrlo lijen narod. Lijeniji cak i od Dalmatinaca, a to je stvarno pothvat. Jedino nisu lijeni za dizat gvozdje u teretani i lickat se pred ogledalom. O, ne...za to su uvijek orni. Jos ako kasnije ima kakav dernek...niko im nije ravan. Dernecit mogu 7 dana za redom bez da oka sklope. Ozezi!

Uocila sam tako da Pizdunova susjeda ima nekog smisnog cucka. I pitam ja Pizduna da pita susjedu koja je to pasmina jer mi se digla noga da bas takvog kupim i ja. I Pizdun kaze "Dobro, sunce moje, pitat cu je jos danas."

Sutradan:
"Miki, jesi pitao susjedu kakav je ono pas?"
"Nisam imao vremena, srce, sutra cu."

Preksutra:
"Miki, jesi pitao susjedu kakav je ono vau-bau?"
"Joooj, nisam....dizao sam gvozdje cijeli dan pa nisam stigao. Sutra cu."

Narednih mjesec dana:
"Mikiiiiii, jes....."
"Sutra"

Prekjucer me nazvao sav vazan i nenadjebivo rekao:
"Pitao sam susjedu koji je ono pas!!!!"
"Koji, honey?"
"Shiatsu!!!"
"??????"
"Sta je sad?"
"Miki, ne postoji pas shiatsu, samo shih-tzu"
"Eh, da....taj."

Bog ga blagoslovio lijenog i nepametnog.

Jutros sam se nakrkala kolaca i keksiju, sira i kruva, mandarini i banana, a onda sam krenula u teretanu na spoj s personalnom trenericom.
Kaze ona meni:"Dede, da ti vidim taj tvoj program."
I dam ja njoj program.
"Hmmm...ne valja ovo."
Kako ne valja, pitah se ja. Ubijam se u teretani svaki dan po sat vremena, a ona meni da ne valja.

"Kao prvo, ne zderi kolace i pazi sto jedes!", nastavi dalje ona.
Issa ti Boga, pa odakle ona zna da krkam kolace i pastetu u slobodno vrijeme???!!!! Issa ti!!! Joooj!!!
Onda mi je fino iskrizala cijeli program i nadostukala jos po ure cardio vjezbi, jos po ure dizanja zeljeza, digla kile tog istog zeljeza (iako je nadobudna ako misli da cu nogama dizat 45 kila gvozdja, Bog je nevidio) i dodala jos po ure plivanja.
SVAKI DAN!
Kako mi se cini, mogu se pozdravit s drustvenim zivotom jer cu dnevno provodit bar tri sata u teretani. Dernek!

U to mi se slomio i nokat pa sam odlucila obac picke u kozmetickom.
"Bok, dedera mi nadostukajte jednu francusku manikuru na nokte."
"Hmmm...francusku....hmmmm. Pa imamo i Hollywood manikuru. NOVO!", rece picka.
Cim je rekla "Hollywood" meni su se oci zacaklile.
Odmah sam zamislila sljasteca slova na onom brdu, Oscare, crveni tepih, porno glumice, obicne glumice i sveopci dernek sto vlada u Hollywoodu.
"A jel? A kakva je to manikura?", pitah dalje ja da mi ne prodaju muda pod bubrege.
"Slicno ko francuska, al ova nije bjelkasto-krem, nego kremasto-pink"
"Oho! Dedera vi meni jednu Hollywood manikuru onda."

Kozmetik-picka se bacila na posao. Kad je dosla do masiranja dlanova, skoro sam glavom bubnula u manikir-stol jer sam htjela zaspat od ugode i opustanja.
Uglavnom, htjedoh samo rec da sad imam i Hollywood mindzu i Hollywood nokte. Samo mi jos Oscar fali.

Mislim da je u Londonu svaki drugi covjek lud.
Ne "Jooooj, kak si ti meni super otkacen" lud, nego "spreman za Vrapce, spreman za ludaru" lud.
Engleske vlasti nemaju novaca da ih drze u ludnicama, nego ih fino puste van da se secu i mole Boga u sebi da jedan od tih ludjaka ne popizdi skroz jednog dana i ne sasjece par ljudi (a to se dogadja svakih par mjeseci).
Veselo nam je, nema sta. Nikad ne znas kad ce te sasjec kakav ludjak macetom.
Sjedim ja tako danas na autobusnoj stanici i cekam 38. Do mene sjedi crnac i cita novine. Preciznije, bulji u stranicu tri na kojoj se isprsila goluzdrava prsata picka. Ja mu virkam preko ramena ne bi li osacala dal su bolje moje sise ili njene.
Njene su bolje.
KRAAAAVAAAA!!!!!!!
No, dobro, zato se ona prsi u novinama, a ja ne. Uostalom, mama bi mi dobila srcani udar da joj se isprsim u engleskim nacionalnim novinama.
I sjedimo mi tako i buljimo u sise kad dosece neka zena sa zutim cvjetom u ruci.
Dosetala je do mene (zanimljivo kako uvijek mene ludjaci PREPOZNAJU), znacajno pomirisala cvijet, izbuljila oci i rekla: "WE IS OPPOSITE OF I!!!"
"WEEEEEEEEE IS OPPOSITE OF IIIIIIII!!!"
"WE IS OPPOSITE OF I!!!!!!!"

Nisam znala sta da radim.
Primjetila sam da je na nogama imala crne zepe. One iste papuce sto su "cool" decki nosili u skoli. Ne znam da li je to bio znacajan detalj, al primjetila sam ga.
"Weeeee IS OPPOSITE OF IIIIII!!!"

Unisla sam u bus.
Mentalka je ostala na stanici mirisat cvijet.

Imam dvije susjede.
U mojoj ulici.
Miss Brazil i Miss Venezuela.
I dobre su picke.
Iako nisu prave missice.
Mislim da bi pothitno trebala nabavit par ruznih frendica jer me sve zasjenjuju ljepotom. A to nije dobro. Jer ja onda ne dodjem do izrazaja.
Bilo kako bilo, jucer smo otisle na kavu, sok, sendvic i kolace.
Tim redom.

Kako smo plenule guzicom na stolice, tako smo uocile da se neka picka za susjednim stolom pocela svadjat s menadzerom cafea. Histerizirala je i vristala i nenadjebivo se dernjala kako je menadzer agresivan.
Menadzer je bio tih i pokusavao sredit situaciju. Histerioza se nije dala i vristala je sve vise. Pomislila sam da ce joj vriskovi uskoro dostic kriticnu tocku i polomit sve case u restoranu.
Zvukom.
Histericnim.

Nekad me sramota sto sam zensko. Jer, primjetila sam...uvijek su zene te koje nesto histeriziraju i drame rade. Od muhe slona. To nam je specijalizacija. Nadala sam se da ja nisam takva, a onda sam se sjetila bezbroj situacija u kojima sam ja zapala u vristeci, histericni trans.
Sranje.

Miss Brazil je uzbudjeno gledala u scenu i rekla:"Hej, a mozda ce se potuc."
Ja sam rekla:"Samo ako je Brazilka. Vi picke se volite tuc."
Miss Brazil je rekla:"Volimo.", i prepricala nam par tucnjava iz njenog burnog zivota.
Miss Venezuela je gledala zapanjeno i rekla da se ona nikad nije tukla.
Nisam joj vjerovala. Ipak je ona iz latinske Amerike. A tamo se picke vole tuc.
Za razliku od nas u Evropi koje prvo kaziprstom prijeteci masemo protivnici ispred nosa i gurkamo se, a onda u kriticnom trenutku odustanemo od fizicke tucnjave jer bi mogle slomit nokat, latinoamericke picke se potuku na smrt.

Sjecam se kad smo prosle godine brat i ja krenuli u obilazak Brazila i prisustvovali tucnjavama.
Sve pocne poznatim histericno-uzbudjenim mahanjem kaziprsta ispred nosa protivnice. Onda se malo poguraju i vriste. Obicno vriste nesto u stilu: "Picko, znam da si spavala s mojim Rodrigom/Nelsonom/Joaom/Renatom!!!!"
Druga onda kaze: "Ko ti je kriv kad ne znas zadrzat svog muskarca!!!"
Prva picka na to poludi i uz ratni poklik zakopa nokte u kosu i lice druge.
Dotad se vec skupi narod (obicno muski) i arlaucu i penju se na krov obliznjih automobila ne bi li bolje vidjeli. Potom pocnu i navijat. Ni u kojem slucaju ne pristupe rastavljanju protivnica. To bi bilo nedopustivo.
Sjecam se da sam prilikom jedne takve tucnjave, dok su oko mene letili lazni nokti, umeci za kosu i stikle, naivno pitala Latino Pizduna zasto niko ne rastavi gladijatorice. Pizdun me pogledao kao da sam s Marsa pala i reko:"Samo ako izgleda da su u stvarnoj opasnosti."
"Budalo, pa jedna vec krvari iz nosa", rekla sam ja.
Pizdun se nasmijao i nastavio navijat.

Tok misli mi je prekinuo Cimer koji je pijan bauljao ulicom bas u to vrijeme. Svi zajedno smo krenuli doma.
Miss Venezuela je pitala odakle mi je cimer.
"Englez", rekao je on vazno i pijano.
"Al tata mu je Spanjolac", dodala sam ja.
"AIIIIIII, papito!!!! Pa ti pricas Spanjolski", usplahirila se Miss Venezuela.
"Ne prica", rekoh ja
"Pricam. BUENAS NOCHES!" izderao se Cimer.
Issa ti, blamaze.

Konacno smo dosli kuci. Cimer se poceo valjat po podu i jaukat.
Natjerao me da mu napravim sendvic. Namazala sam mu pastetu na kruh.
Imao se obraza zalit da to nije sendvic nego feta kruha namazana necim.
Poslala sam ga u tri picke materine. On se i dalje valjao po podu i umirao od smijeha.
Nisam znala dal da mu kazem da postaje alkoholicar.

Bila sam zaludjena karateom, kung fuom i nekim borilackim vjestinama o kojim pojma nisam imala, naravno. Nisam nista znala o tome ni otprilike, al glavno da sam obozavala Bruce Leeja...to sam zapravo pokupila od bratica. Imo on poster od Bruce Lee na zidu, pa kao idem i ja. I onda smo satima sjedili i raspravljali o lomljenju cigli i drveca jednim potezom ruke i o crnim, plavim i zutim pojasevima i kako mozes ubit nekog jednim prstom ako znas to i to. A ni ja ni on nikad nismo ni vidili ijednu borilacku vjestinu, a kamoli prakticirali....samo smo divanili i izmisljali onako iz glave. Nekad smo se i borili s djecom iz susjedstva....al isto onako otprilike i neznajuci ista.

Kad nismo borilickovjestarili, citali smo stripove. Ne bilo kakve, nego samo hardcore....Kapetan Miki, Blek Stena, Alan Ford, Zagor i to...
Ja sam jos citala i Politikin Zabavnik, al to sam skrivala od bratica jer je on mislio da je Politikin za curice, a ne za prave frajere (ja sam se isto, iako zensko, brojila pod "pravog frajera").

Bio mi je i debeli gust otic kod bake i onda na njenoj terasi "ugrijat" vodu u onom velikom ogromnom lavoru...ma sta lavoru...bacvi, koritu, kak li se to vec zove....i onda se banjat i brckat unutra cijeli dan na terasi in complete view of svih njenih susjeda (u kupacim gacam naravno da ne bi bilo...)

Najveci gust mi je bio odlazit kod neke klinke cija je mama bila stjuardesa. Ona je imala najbolju selekciju Barbika i odjece i aksesoara u blizoj i siroj okolici.
Znali smo isto imat i Barbie revije ispred zgrade. Svaka klinka svoju Barbiku, outfit i onda setaj Barbike gore i dolje po dekici i tako satima. Sve dok ti se mama ne zadrekne s prozora "MAAARISIIIIIII, ruuuuuuuuuuucaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaak"

Jednom smo frendica i ja nasle nocanik. Ono...pravi novcanik.
I bilo je 5 dinara unutra. 5, jebote!!! Nama je to bilo cijelo bogatstvo. Unutra nije bilo ni licne ni nista, samo 5 dinara. U novcanici!!! Ne u kovanicama.
Eh i mi smo se ko prave pionirke uputile u POLICIJSKU STANICU u nadi da cemo ujedinit novcanik s vlasnikom.
Kad smo dosli u milicijsku, cika milicioneri su nas pohvalili, (nakon sto su se dobro nasmijali) i rekli da odemo s tim novcem kupit sladoled.
Dobile smo ravno jednu kuglicu svaka.
(kugla je bila 2.5 dinara)

Jednom sam isla na more u Crikvenicu (jel se tako pise?) s vrticem i samo se sjecam da sam se pokakala u gace.

Kad sam bila malo "odraslija" citala sam Jackie Collins, iako nisam znala o cemu ona prica kad je opisivala sve one silne jebaze. I Ephraim Kishona. Ne sjecam se jesam li ista razumjela.

Bila sam zaludjena komunizmom, pionirstvom, omladinstvom i Titom i citala sam pripovijetke iz njegovog djetinjstva.
To mi je bilo zaaaaaaaaaakoooooooon.
Mislila sam da smo svi jednaki, al mi nikad nije bilo jasno kako to da Nikolina koja je sjedila iza mene moze ic u Ameriku u Disneyland, a ja ne. I kako ona ima mirisljave olovke, a ja ne.
Kad je Tito bio u bolnici, ja sam mu pisala pisma i crteze slala. Zanima me da li ih je ikad procitao.
Moja romansa s komunizmom je prestala tocno onog trenutka kad je drug Tito umro, ja zatulila ko ponoc i vukodlak, a tata i mama me pogledali s NEVJERICOM u ocima. Mislim da nisu ni znali da su imali malog komunistu u kuci.

Potajno sam "citala" i Start. Kazem "citala" jer sam zapravo samo buljila u gole tetke jer mi je to bilo totalno fascinirajuce.
Najveci sok mi je bio kad sam na Startovoj duplerici vidila susjedu Darinku, golu ko od majke rodjenu.
Naravno da je o tome cijelo susjedstvo razglabalo slijedecih par godina.
A Darinku je sigurno bolio kurac i sigurno se kasnije ozenila za nekog nogometasa.
Jos veci gust mi je bio kad bi otisli kod maminog ujca jer je njegov sin imao kolekciju Playboya (AMERICKIH!!!!) u sobi za klavir i muziku (bili su bogati, jebi ga).
Onda bih se ja uvukla tamo dok su odrasli pricali u dnevnom boravku i jednom rukom lupala po klaviru (kao da me ne otkriju da gledam gole tete) a drugom listala Playboy.

Mene je kad sam imala kojih 10 godina zanimao susjed Marco. Rodil se u Svicarskoj, molim lijepo.
Najsretnija sam bila kad se moja mama sprijateljila s njegovom i kad su se pocele zvat na kavice i trac partije.
Ja sam mamu naravno pratila na SVAKU od tih kavica.
Napirlitana i naspricana onim smradom od parfema "Crna macka"
Marco me naravno nije jebao ni pol posto jer su ga zanimale starije trebe Suncica i Vlasta iz 7og a!!!!
Ipak, jednom mi je posudio svoje stripove. Hvala ti, Marco!

Zivotinjsko carstvo mi je isto bilo super (a inace ne volim cokoladu...mislim...pojedem, al mi je isto ko da jedem spinat ili blitvu...nije mi neki gust), uglavnom zbog slikica. Nikad nisi znao koju ces zivinu dobit. Mrak.
Skupljala sam i Sarah Kay, a buraz je skupljao nogometase. Drugi buraz nije skupljao nista.
Ja i prvi buraz nikad nismo uspjeli ispunit album, mamicu im.
Eh... buraz je jos imo pikule ilitiga franje.
I meni su bile super zanimljive te pikule. Onda kad je buraz bio vani ili tako negdje, ja bi fino usla u njegovu sobu i igrala se njegovim pikulama. Al posto sam ja ipak zensko, ja sam imala neku igru koju sam sama izmislila "Umjetnicka Gimnastika Pikulama".
Pravila su bila turbo komplicirana.
I dan danas vjerujem da sam ja bila jedino dijete na svijetu koje je igralo tu igru.

Eto...brijem da se nisam bas previse opametila od tih dana.

Taman sam odgledala prvi dio Cleopatre i krenula stavit drugi dio u DVD masinu kadli na vrata bane Cimer. U pijanom stanju. Ne znam kako se dovukao do kuce, al cim je nogom krocio u stan, ustanovio je da ne moze vise hodat te je poceo plazit po podu.
Nekad je, doduse, samo lezao na tlu i ispustao neandertalne zvukove.

"Majmune, hoces da te stavim u krevet?", pitala sam ja
"Neeeeeeeeeee...........hmpf.....erghaahhhh.....UMIIIIIREEEEEM...."

Pustila sam ga da uziva u svom malom pijanom carstvu i nastavila gledat film. Nakon nekog vremena se malo otrijeznio te doplazio do kauca i plenuo guzicom do mene.
"Mm....jel ovo tek pocinje?"
"Ne. Ovo je pocetak drugog dijela.", rekoh
"Ja sam mislio da je pocetak prvog."
"Krivo si mislio."

Sad moram rec da moj Cimer svasta zna o svemu, a pogotovo o filmovima i svijetu jet-seta. Zna i o povijesti iako je jednom davno prekinuo studije ne bi li se mogao skoncentrirat na igranje PlayStationa, preciznije Tomb Raidera s Larom Croft. Ja ne znam. Nikad nisam bas akademski briljirala (osim u umjetnosti i stranim jezicima).
Tako sam ga pocela ispitivat svasta.
"Ej, a jel ovo istinita prica? Mislim...da li se Cleopatra stvarno prcala s Cezarom pa su imali sina, a kasnije s Marc Anthonyjem, a?"
"Je, istina je. Prcali su se.", rekao je vazno on
"I imali su sina?"
"Jesu valjda ako tako kaze film."
.
.
.
"Ej, a koji je kurac bio Marc Anthony?", pitao je sad on mene
"On je bio Cezar", rekla sam ja glupavo
"Kakav Cezar, Bog ti pomogo.... Mislis valjda, imperator?"
"Da, to."
"Ja sam mislio da je bio general."
"Hmmm...da, mozda je bio general. Ne znam.....Ako je bio Imperator, onda nije dugo bio. Mislim da su ga ubili. Al nisam sigurna."
"Aha"
.
.
.
"BOGA TI JOKINOG!!!!", uskliknuo je Cimer
"Waaargh...sta?"
"Koji je ovo kurac? Ko je u devetom stoljecu ikad izrekao rijeci "PERHAPS ANOTHER TIME"?
"U devetom stoljecu????????"
"Pa da....kad je ovo bilo???"
"Pa ne znam...al mislim da nije u devetom."
"Pa jel bilo prije ili poslije Boga?"
"Kojeg Boga?"
"Pa Boga!!!!"
"Isusa?"
"Valjda."
"Pa....ovaj....prije....al cek...sta nisu njega Rimljani ubili? A ovdje su isto Rimljani.....erm....mozda je bilo prije, a mozda i poslije Boga...al ne znam bas da je bilo deveto stoljece.", rekla sam ja mudro
.
.
.
"Nu, ko je ovo?", ispitivala sam ja dalje.
"Roddy McDowell"
"A sta nije on ono umro?"
"Je" (i onda znacajnije) "Od AIDSa.......PEDERCINA!!!!"
"Issa ti, kako tako o svojim ljudima govoris?????"
"Ma ide mi na zivce njegov malesni pederluk"
.
.
.
"Jel ono Cleopatra umrla kad ju je ujela kobra?", pitao je cimer
"Je. Samoubila se kobrom iako nova istrazivanja pokazuju da su je ubili pa kasnije slozili samoubojstvo s kobrom."
"Kakva nova istrazivanja?"
"Pa citala sam....ovaj.....hmmm"
.
.
.
"Boga ti, sta ovo ima na sebi???? KAKVA je ovo ZELENA haljina???? Issa ti."
"Nije to nista, u prvom dijelu je imala crvenu haljinu s crvenim tajicama ispod. Ko da su Egipcani nosili tajice. Pa ne znaju oni sta je aerobik", zakljucila sam ja maltene ko da sam cijeli zivot okopavala egipatske okopine
.
.
.
"Bezveze mi je ovaj Richard Burton. Ne znam koji se kurac isla prcat s njim kad je ona ljepsa", nastavila sam dalje
"Da, ruzan je. Ojebina stara.....a nije ni ona nesto. Mislim....cudna je Elizabeth Taylor...izgleda nadnaravno lijepo i nadnaravno ruzno u isto vrijeme. Jer...budimo realni...nikad nije bila najmrsavija od ljudi."

Mislim da je film bio izuzetno poucan.

Danas sam zbog nevidjene ljepote dana odlucila provest isti s Kravom Ljepote.
Dogovorili smo se za kavu u Starbucksu.
Krava je izgledala zanosno iako je na sebi imala staru trenirku i japanke.
Ja sam se pak inspirirana Sarom Dzesikom Parker obukla ko hodajuca reklama za Gap plus stikle i izgledala sam ko posrani mis kraj nje.
Tracali smo.
Os prijatelje, os zvjezde jet-seta.
Takodjer smo planirali iminentno preseljenje (mos mislit) u Los Angeles (ona), odnosno Miami (ja) te nadolazece odmore koje planiramo uzet.
Planirali smo i to kako da se ne ubijemo od rada.
Tapetirali smo Vogue jer nismo znali dal da budemo mrtvi od srece sto smo bili unutra ili mrtvi od jada jer su nas nasanjkali pa nismo dobili umjetnicki kredit.
Nakon jedno tri sata mlacenja prazne slame, Krava Ljepote je izvadila slike s Dzejd Dzeger s neke reklame sto su snimali.
Krava Ljepote je izgledala zanosno. Dzejd Dzeger je izgledala ko posrani mis. Bas kao i ja.
"Nu tebe kako zasjenjujes ljepotom Dzejd Dzeger", rekla sam
"Nu mene. Istina je."
"Dabome"

Nakon jos dva sata pretakanja iz supljeg u prazno, pomislila sam da je vrijeme da odem kuci.
Na autobusnoj stanici se vec smjestio ulicni gang osmogodisnjaka koji su arlaukali i jurcali jedno za drugim. Poceli su se gadjat gumenim bombonima. Htjela sam im svima dat pet preko usiju, al sam se bojala da me ne pogode gumenim medvjedima jer bi to bilo katastorfa za moju kremastu jaknu.
Ne trebam ni napominjat da sam stiklom debelo ugazila u par gumenih bombona i pocela ih razvlacit za sobom po asfaltu ko gliste poslije kise.

Konacno je dosao i autobus. Bio je dupkom pun savjesnim ljudima koji su se vracali s antiratnih demonstracija. Ono...Irak, Bush, JuEsEj.
5 sekundi mi je bilo zao sto i ja nisam tako savjesna, a onda su mi poceli ic na zivce. Ne zato jer su bili na demonstracijama, nego zato jer se nisu htjeli ugurat u krajnji kraj autobusa sto je rezultiralo time da sam ja skoro pa visila vani. U stiklama. A to nije zgodno.
Glasno su govorili o tome kako je Bush maderfaker i kako su JuEsEj u banani. Ja sam mislila kako bi se unatoc tome htjela preselit u Miami.
Nikad od mene revolucionarke.

Danas je u Londonu suncano. Cak 19 stupnjeva.
To je Londoncanima bio znak da razgolite svoje ruzicasto meso i rasprostru se po parkovnim travama u bikinijima i kupacim gacama. Nije ih bas zgodno za gledat. Onako ruzicaste i trutave.
Doduse, razgolitila sam se i ja. Sto zbog toga jer je "upeklo", a sto zbog toga jer ne stojim bas dobro sa zimskom garderobom.

Cim upekne, Londoncani se ne samo razgolite nego pocnu subotom i nedjeljom pit od samog jutra. Pubovi su danas dupkom puni Englezima i Engleskinjama s kriglom u ruci. Onako ruzicasti, pijani i razdragano tembelasti.

Guzijola se jucer naroljala.
Ko majka.
PIVOM!!
Ne bilo kakvom pivom, nego "pravom pivom" (real ale).
Ne znam kakve su druge pive, al ocito nisu prave.
Onda mi je pisala pijane poruke.
Toplo se nadam da gdjica Gziola danas ima mamurluk. Tako joj i treba kad rolja pivu.
Pivo je nesto najgore na svijetu. Odmah poslije tunjevine. Tuna je ipak gora nego pivo.
Pivo isto smrdi, al ne tolko kolko tunj. I ne samo da smrdi, nego te tjera na podrigivanje. Ja ne volim podrigivat. Ne volim ni decke koji podriguju i smrde na pivo. Ako vec moraju pit pivo (a izgleda da moraju :okrece ocima:), onda mars u kupaonu pa peri zube, a onda me ljubi majmune! Ili bar isperi okus piva nekim drugim alkoholom. Hennessyjem, primjerice. Hennessy je za cool ljude. Ljude sa stilom. Ljude kao ja.
Ljude kao gospodin Pedeset Centi.
Ljude kao rappers in da hood.
Ljude kao Hugh Hefner.
Ljude kao Serge Gainsbourg.
Svi su oni cool ljudi. I piju konjak. Hennessy!
I imaju ho's and bitches na sve strane. A znate zasto? Zato jer ne smrde na pivo.

Prosle godine sam, Bog mi pomogo, obasla Belgiju par puta. Na sve strane, os istok, os zapad, os sjever, os jug. Belgijanci su poznati po pivi. To je moje suputnike neizmjerno razveselilo i dali su se u isprobavanje svih mogucih piva. Probavali su tako piva s okusom tresnje (zasto ne pojest tresnje umjesto pive s OKUSOM tresnje?), s okusom ribizla, obicne pive, tamne pive, s manje pjene, s vise pjene i tako redom. Nakon nekog vremena svi su poceli smrdit na pivu. Osim mene. Ja sam pila vodku. A mogla sam pit i Hennessy. Svejedno.
Oboje su cool. I ne smrdis. Poslije vodke nemas ni mamurluk. Dignes se veseo i cio bez obzira sto si prosle noci slistio pola boce vodke. Ili cijelu.
To je dobro. Lokanje bez posljedica.

Zene koje piju pivu su posebna stvar. Meni se svaka dlaka na kozi digne kad vidim zenu koja krvolocno loce pivo. Onak, nalaktari se na sank i drzi kriglu. Koji horror. Odmah mislim da je doticna lezba i/ili losa u krevetu. Kasnije sigurno smrdi i podriguje.
Mozda pri povratku doma upadne i u kakav jarak pa tamo lezi do jutra. Takvih u Engleskoj ima puno. Kad vidis zenu da bazdi i lezi u jarku, a petak je ili subota navecer, onda odmah znas da je roljala pivo. Isto tako, vrlo je vjerojatno da je doticna drzavljanka Velike Britanije, Irske ili Australije. Ako nije, onda je Guzijola. Koja se isto jucer naroljala pivom.


Pas Koji Njuska kaze:
There ain't no limit to this melody (melody)
You niggas sippin on that jealousy (jealousy)
I pour a tall glass of Hennessy (want some?)
Do you wanna have a sip with me?

Pedeset Centi kaze:
In my hood
Niggas got love for me
But I don't go nowhere without my strap
In my hood
A little dro, a lil Hennessy

Marisi kaze:
Pimpin'

Malo sam isparanoizirana danas.
Kroz postanski sanducic sam dobila slijedeci letak-"Zelis Li Bolje Upoznati Bibliju?".
Na 'rvatskom.
Netko mi je tutnuo biblijsko stivo na hrvatskom kroz moj postanski sanducic u Londonu!!!!!
Mozda me prati 'rvatska krscanska zajednica pa su kolektivno zakljucili da bi bilo dosta mog dernecenja, pijancevanja i sveopceg haharstva i odlucili mi pokazat pravi put i istinu.
Za poludit.

Kaze meni Gziola nekidan da bi se ona isla malo naroljat.
I kazem ja njoj: "Guzijola, ako se mislis naroljavat sa mnom, ne mozemo ic u restoran kao obicno nego moramo nac neki dernek pa se tamo naroljat."
A ona pak meni: "A zasto se ne mozemo naroljat u restoranu?"
Ja: "Zato jer ne. Dakle, dernek, os ili nes?"
Gziola: "Os. Jel moze onaj tamo vikend krajem cetvrtog?"
Ja: "Bog te blagoslovio, Gziola, ne planiram ja toliko unaprijed."

To je Gziolu malo zbunilo pa je napravila stanku. Nije joj lako. Ona zivi u pripizdini, a tamo nema dernecenja ko ovdje nego su svi uredni i dobrocudni i slobodno vrijeme provode pijuci caj, okopavajuci vrt te sadeci cvijece. Sigurno nose i krinoline. Ne bih znala tocno reci jer kao svaki pravi Londoncanin ni mrtva ne bi nogom krocila u pripizdinu, al se svakako dobije taj dojam nakon gledanja kakve BBC drame smjestene u istoj.

"Znas, ja ne mogu dugo ostat jer mi zadnji vlak id...", nastavila je Gziola dalje
"BOG TE MAZO, GZIOLA!!! KAKAV JEBENI ZADNJI VLAK, KAKVI BAKRACI??? Idemo na dernek, a ti trkeljas o ZADNJEM VLAKU.", prekinula sam je drececi.
"Spavat ces kod mene.", ponudila sam velikodusno.
"STA? U onom malom krevetu????", cudila se Gziola.

Hmmm....zar je moj krevet malen i jadan? Mozda i je...malesni krevet za malesne londonske prostore. Nema ovdje mjesta za krevete s baldahinom i pickama materinim ko u pripizdini. Ko zna na kakav je krevet naviknuta Guzijola. Mozda je optocen zlatom i ima 5 metara os u duzinu, os u sirinu.
Nema veze, znala sam da ce malesnost kreveta nadoknadit moj jorgan s guscjim paperjem te da ce Guzijola ipak bit opcarana.

"Gziola, samo ti dodji. Odvest cu te u onaj cool club u Shoreditchu. Ne moramo ni ulaz platit ni nista."
"Zasto ne moramo ulaz platit???? To je meni sumnjivo.", usplahirila se ona
"Zato jer samo cool ljudi mogu unutra. Il te puste ili ne."
"Waaaaaaaaaaaaaaaaaaaarghhhhhh!!!"
"Ma uci cemo"
"Waaaaaaaaaaaaaaaaaarghhhhhh!!!!"
"GUZIJOLA, UCI CEMO."
"Waaaaaaaaaaaaaaaaaaaarghhhhhh!!!!! Sta da obucem??? Jel mogu obuc onu plavu suknju na cvjetove???"
"Imissovo, Guzijola, pa ne idemo kod kraljice na cajanku! Obuci traperice...sta ja znam....i neki top"
"Hmmmm....OK...al ti ne dam da mi rezes majicu, OK? NE DAM DA MI REZES MAJU!!!!", uskomesala se Gziola.

U sebi se nadam da nece obut one crvenkapica cipele.

Cim sam unisla u teretanu, primjetila sam da je Napumpana Lezba od nekidan vec tamo i da dize zeljezo ko od sale. I ne samo to nego je i ocijukala besramno s jednim od instruktora.
Osim uobicajenih debelih morzeva, danas se tamo nameracio i jedan zgodan frajer. Nisam vjerovala ocima.
Slusao je iPod i bio zgodan ko junak iz americkih filmova.

Nakon neandertalskog pumpanja zeljeza, u zenskoj svlacionici sam dobila inspiraciju da odem holivudski podstucat...erm...mindzu.
Osla sam na recepciju.
"Bok, ja bih jedno hollywood podstucavanje mindze."
"Kakvo?", dreknula je djelatnica
"Hollywood", prosaptala sam diskretno
"JEDNO HOLLYWOOD PODSTUCAVANJE MINDZE!!!!", zaderala se ona prema slobodnoj kozmeticarki.

Kozmeticarka me uvela u sobu za tretmane.
Unutra je izgledalo ko hippy jazbina. Zrakom su se sirili miomirisi aromaticnih ulja, na plafonu su visile psihodelicne tkanine, a i kozmeticarka je bila obucena u kaftan i imala hippy znakovlje po sebi.
Izgledalo je smirujuce.
Prevarila sam se.
"Skidaj se i SKIDAJ GACE!!!!", naredila je ona na njemackom naglasku.
Skinula sam se i legla na stol za tretman.
Zenski hippy Hitler mi je uzeo noge, raskrecio ih i jednu zabio visoko sebi u bok, te me poceo maljat voskom.
Izgledala sam ko zaba prije nego sto je krvolocni osmogodisnjaci seciraju na satu biologije.
Pocela je cupat.
Primjetila sam da nije nimalo njezna za razliku od recimo....brazilskih cupacica mindzi. Htjela sam arlaukat, al me bilo strah da me ne likvidira voskom.
Ona je bila slijepa na moje muke i nabacila je casku. Dok su mi noge jos bile u zraku, divanila mi je o benefitima energizirane vode i kako bi mi bilo dobro da odem na sat JOGA disanja. Ne bi rec da sam prestala disat. Oli ona ne vidi da sam ja narodski covjek s Balkana koji ne kupuje te mumbo jumbo fore.
Odjednom mi je pocela ceprkat po guzici. Malo sam se ukocila.
Zenski Hitler je odmah primjetio moje ukocenje: "Ah, zooo...jaaaaaa!!! Volim bit pedantna i pocistit SVE kad radim posao".
S tim rijecima je potegla vosak, a ja sam htjela vristat.
Nisam ni znala da imam dlake tamo.
Al sam mogla znat da ce Njemica bit pedantna. Pogledala sam prema dolje. Nigdje ni jednog jedinog dlakavog batrljka.

"Jaaaaaa!!!! Are ju hepiiii? Jaaaa? Zo, dodji opet za 3 do 4 tjedna, jaaaa??? I ne zaboravi, JOGA DISANJE! Javol!"

Kaze meni jucer tako cimer:

"Znas, jedna udata prijateljica je rekla da sam joj tiha patnja.
Da li to znaci da sam ja sad HOMO WRECKER?!"

U teretanu sam usla oholo i uzdignute glave. Osjecala sam se dobro.
Uputila sam se prema biciklu koji je stajao drito ispred ogromnog ekrana na kojem se vrtio MTV.
Sagela sam se da sjedalo stavim na meni odgovarajuci nivo. I zapela. Sjedalo ni makac.
Shit!!!! Waaaaarghhh!!! Sta sad? Znala sam da svi pilje u moje seprtljanje. Cim mi je ta misao doprla do mozga useprtljavila sam se jos vise.
Aaaaarghhhh!!! Morat cu pitat nekog da mi pomogne. Aaaarghhh!!
Unezvjereno sam pogledala oko sebe. Na biciklu do je sjedila neka napumpana. Izgledala je kao da se pumpala ne samo workoutom nego i steroidima. Us to je jos izgledala kao i lezba. Koja dane provodi u teretani. I krka steroide. Instinktivno sam znala da je u teretanu dosla bar tri sata prije mene i da ce otic tri sata nakon sto ja tamo zavrsim.
"Erm.....oni....ne mogu namjestit sjedalo", dreknula sam u njenom generalnom smjeru.
Napumpana me pogledala sazalnim pogledom i rekla koju polugu da povucem ne bi li namjestila sjedalo.
Imala je lose zube. I istocno londonski naglasak. Koji ja mrzim.
Nastavila je s bjesomucnom voznjom.
Ja sam se uspentrala i pocela pedalirat.
Primjetila sam da nije bilo nikog zgodnog.
Osim mene.
Nek se zna.

Jutros mi je stigao SMS od Krave Ljepote.
"Jedva cekam kad cemo u Miami!"
"!!!!!!!!!!!!!", pomislila sam.
A onda "??????????"
Bog te mazo!! Miami???? Miami?????? Waaaaargh!!! Zar smo imali neki dogovor za Miami?????? Waaaargh!!! U ime Oca i Sina i Duha Svetoga!!! AAARGHHHHHH!
Polako mi je do mozga doprla konverzacija od sinoc.
Krava Ljepote (rafalnom paljbom i uzbudjeno):"Ajmo u NorveskuParizMiami!!!!!"
Ja:"S kojim novcima?"
Krava Lj:"Ma daj ajmo....bar Miami"
Ja:"A sta cemo tamo?"
KLJ:"Pa ne znam...idemo vidit sta ima."
Ja:"Pa odakle mi novci?"
KLJ:"Pa mozemo ostat mjesec dana i nac neki posao i stan"
Ja:"!!!!!!!"
KLJ:"Ajmo!"
Ja:"A Cape Town?"
KLJ:"Pa i tamo cemo."
Ja:"Nisi normalna"
KLJ:"MIAAAAMIIIIIIII"
Ja:"Ne"
Kako je ona preko noci interpretirala ne u da, nije mi poznato.

Latino Pizdun i ja smo u zakrvljenim odnosima. Izjavio je kako on preferira silikonske sise.
Ja sam na to rekla da i ja preferiram decke sa silikonskim mozgom i da ga zato volim najvise na svijetu.
Ne pricamo.

Vitar gonja lepusinu po guvnu
Pivac stoji na jednoj nogi
Krvi ti Isusove, je studeno.

Sad kad sam se uclanila u teretanu, moram ic uzdizat zdrav duh u zdravom tijelu.
Pitali su me prilikom uclanjenja jesam li zdrava.
"Jesam, yo!", rekoh im ja.
"Jel pusis?"
"Ne"
"Jel pijes?"
"Pomalo"
"Onda si zdrava", zakljucise teretana nacisti.
Presutila sam im cinjenicu da se svakodnevno prezderavam pastetom, kobasicama i slatkisima. Mozda bi zakljucili da sam manje zdrava. A to bi bilo nedopustivo.

Primjetila sam da teretana obiluje debelim ljudima. Tako je jucer na bazenu bio nekakav oveci covjekoliki morz. Cim je unisao u bazen napravio je omanji tsunami. Onda je umjesto da pliva, stajao u kutu bazena i luftao guzicu. Tu i tamo je uspuhnuo kao da radi kakav tezak fizicki rad.
"Nes ti tako nikad omrsavit, morzu moj", htjela sam mu dobacit, al nisam htjela bit nepristojna pa sam nastavila plivat.

Takodjer sam uvidjela da je medju Engleskinjama najpopularnija frizura za...erm...donji predio, tzv Suma Striborova.
Kad sam vidjela prvu Engleskinju kako se skinula i primjetila gusto raslinje medju nogama, malo sam se zacudila. Kod druge Engleskinje s takvom frizurom sam zakljucila da se ja ne bi skidala na golo medju svima da sam tako neuredna dolje, a kod trece sam vec htjela povracat.
Ozbiljno razmisljam da pokrenem kampanju za oblikovanje donjih frizura medju engleskom populacijom. Nacionalna sramota. Bah.

Moj cimer je Englez. A to znaci da se voli napit.
Jer kao sto sam vec napomenula, biti u pijanom ludilu je Englezima nesto najbolje u zivotu.
Tako je jucer cimer dobauljao kuci ispeglan i uredan u odijelu, ali s pijanim pogledom u ocima.
Dosao je do mene, pogledao me stakleno i promrljao nesto sto je zvucalo kao "Bok" sebi u brk te odbauljao u svoju sobu.
Nisam cula ni zvuk od njega narednih sat vremena.
Malo sam se prepala da nije umro pa sam osla uskicat sta radi.
Lezao je razvaljen na krevetu i izgledao mrtvo. Jos uvijek je bio uredno podabucen u skupo odijelo i cipele.
Nagela sam se nad njegovo truplo te zakljucila da ipak nije mrtav. U zraku se osjetio smrad pijanstva.
"Yo, majmune pijani, dizi se i skidaj se za postelju.....YO!!! Ne mozes u odijelu krmit!!! YOOOO!!! YOOOOO!!!!", zaderala sam se.
Od cimera se nije cuo ni piskut.
Bilo mi ga je zao pa sam mu odlucila skinut cipele. Nije mi ga bilo dovoljno zao da mu skinem i skupo odijelo s njega.
"Nek se guzva, ko ga jebe pijanoga", pomislila sam i pokrila ga poplunom.
Naravno da me jutros zvao da popuni rupe u pamcenju.

Zvala me i Krava Ljepote koja se jucer vratila s derneka mode u Parizu gdje je vjerojatno zasjenjivala manekenke svojom ljepotom.
"Bok", rekla je razmazeno
"Bok", rekla sam ja
"Cape Town?"
"Moze".

Shit, ukoliko sam pravilno desifrirala njeno pitanje upravo sam pristala da odjasem u Cape Town. Ne znam samo s kojim novcem. Nadam se da nas verbalni ugovor nije legalno obvezatljiv.
A, opet....Cape Town obiluje morskim psima. Velikim bijelim. Koji vole djipat po juznoafrickim vodama i krkat juznoafricke tuljane.
Ja sam, naravno, OPSJEDNUTA morskim psima.
I nije da se hvalim, al vec sam plivala i ronila s morskim psima. Jednom slucajno. U Maleziji. I jednom namjerno. U Tajlandu.
Slucajan pliv je bio vise zanimljiv nego namjerni pliv. A sjecam ga se i zbog toga jer me tropska riba (a ne morski pas) ugrizla za guzicu.

Dakle, ako odem u Cape Town, vidjet cu Great White. Jedino se nadam da je necu vidjet kako pliva prema meni rasirenih ustiju.
Ili sto ako odluci iskocit iz mora i u gurmanskoj ekstazi odgrize meni glavu taman dok se naginjem prema vodi ne bi li je bolje vidjela???? Waaarghhhh!!!
Great White kad napada iskace ko luda....cijelih par tona il kolko vec ima izbaci iz vode. Cijelo tijelo!!!! Vidjela sam na TV.
Kad god gledam pizdarije o sharks, imam nocne more (naravno) gdje me raznorazni morski grizu sa svih strana i chompaju mi noge. Jednom su tako pokazali neki footage napada. Znanstvenik je stajao u plicaku s nekih 40tak bull sharks i malo ih je milio. Onda je jednom od tih morskih bilo posebno milo kako ih on draga, pa ga je ugrizo za nogu od dragosti. Sta pas zna da je njegov ljubavni ugriz znanstveniku odnija pola noge pa mu sad izgleda ko batrljak!!
Nakon toga su pokazali neku malu....radila je na brodu i osla se obanjat u more, svi su gledali s palube (jedan je i snimao) i onda se samo culo "Shark!!! Shark!!!" i mala je vristala, a za njom je isla peraja od great white (jebo, ko u filmovima) i onda ju je malo gricnuo, a nakon toga se vratio (!!!!) i odgrizo joj cijelu nogu sve do...do pelvisa, a ovi na brodu su vristali. Vristala sam i ja iz svoje fotelje. Koja katastrofa. Inace, mala je prezivjela i bila je kasnije u programu pricat o tome. Noga nije prezivjela.
Nije ni cudo sto imam nocne more.
Tiger sharks su najgore.
One napadaju os u plicak, os u dubinu, a zubi su im s jedne strane nazubljeni (za slicing) a s druge strane ostri. Prereze te samo tako, ko kad kruv rezes s nozem da prostis.

Odemo li u Cape Town, vidjet cemo morske pse, dakle. Nadam se da ce im se Krava Ljepote vise omilit nego ja.

...Xiolu.
Xiola je, naime, dosla kod mene da mi farba kosu ne bi li ja ustedila na skupim londonskim salonskim cijenama. Dodjipala je natovarena raznoraznim kantama i BACVAMA boje, kemikalijama, regeneratorima i ostalim. Za oko mi je posebno upala bacva od circa 500 litara s ljubicastim sadrzajem i slikom borovnica na njoj.
"Xiola, sta je ovo?", prestraseno sam pitala.
"Ljubicasta boja za kosu. Specijalno iz Japana."
Pogledala sam svoju srednje smedju kosu sa svijetlo smedjim i tamno plavim pramenovima i potiho se nadala da Xiola nece napravit ljubicasti dernek na mojoj kosi.

"Specijalno iz Japana, kazes? To mora da je skupo", nastavila sam ja dalje.
"Nije. Ł650", rekla je Xiola ravnodusno.
Nastojala sam da me ne strefi slag. Ja nemam nista za Ł650, a kamoli ne ljubicastu bacvu boje iz Japana.

"Imam ja jos takvih bacvi boja kod kuce", nastavila je u revijalnom tonu Xiola.
"A jel? A jel valjaju ista te boje?"
"Ma iste so ko i obicne, vrag ih odnija", rekla je Xiola, al se i dalje nije uzbudjivala oko cijene.

Pocela me maljat. Sa strahom sam vidjela da stavlja zarko crvene boje na moju kosu. Potom je, shock horror, posegnula i u ljubicastu bacvu sa slikom borovnica. Krvi ti Isusove, izgledat cu ko strasilo. I zasto me malja skupom bojom iz Japana???? Waaaarghhhh!!!!
A da ja njoj ponudim nesto novaca za farbanje? Ipak mi je prijateljica.
"Xiola, dat cu ti nesto novaca za trud. Kolko bi bilo u redu?"
"Ł850 je OK", rekla je Xiola ravnodusno.
Momentalno mi se sledila krv u zilama.
Odakle mi tolike pare????
Boga ti Jokinog, zena nije normalna.

"OK.", cula sam se kako izgovaram.

Nakon jos jedno po ure, Xiola je najavila da je zavrsila s farbanjem moje kose. Primjetila sam da mi nije kosu ni oprala ni osusila. Rekla je da ce mi naplatit SAMO Ł800 jer mi nema vremena prat grivu.
Dala sam joj novac, a Xiola je pokupila svoje bacve i kante i odleprsala u nepoznatom smjeru.

Iako sam bila u svojoj kuci (koja se odjednom nasla u sredistu grada), izisla sam van i odlucila uzet taxi kuci. (????)
Imala sam srece i taxi nasla u roku odmah.
"Bok, mozete me odvest kuci?", pitala sam vozaca ulazeci u taxi.
"Naravno."
"Tokyo, molim. Kolko ce to bit?"
"Ł850", rekao je vozac, "A ako idete samo do Marrakecha, onda Ł500".

Bezveze danas neki dan...
Van nit kisa nit sunce, nego neke lokvaste pizdarije.
Nema dramatskih zapleta, ni Latino ni inace.
Osla sam u ducan.
Kupila sam kruv, pomidore (koje u zadnje vrijeme jedem u voce stilu ko zadnja ludara....onak...u ruku pa grizi), par jogurata, krekere...
Kupila sam i trac magazin tek tolko da znam drzat konverzaciju o internacionalnom jet-setu i dva cedeja i jedan devede.

T-mobile mi je konacno isporucio moj super duper video phone, picture phone, telefon... Dobila sam ga besplatno. Nazvali su me i rekli:
"Nu, ako ostavis rivalnu firmu O2 i predjes kod nas, besplatno cemo ti dat telefon koji brat bratu vrijedi Ł300 i jos cemo ti dat bon u vrijednosti Ł50 za download raznoraznih slikovno-ringovnih gluposti".
Zivio kapitalizam!!!
Rekla sam da hocu.
O2 mi je i ovako i onako poceo ic na kurac. Pogotovo nakon sto su mi poslali najveci racun ikad. Al necu sad o tome.

Takodjer sam uvidjela da cu dobit salo na trbuhu ako nastavim krkat stilom kojim krcem i da je mozda vrijeme da odem i u gym, a ne samo u dance studio. Moj Latino pizdun je pozdravio moju odluku i zakljucio da je to dobro za tijelo. Sherlock Holmes. Ponasao se ko da je otkrio toplu vodu. A i Hybrid je reko da su mi sise debele. Pizdun rvatski. Od silne lijenosti sam osla u gym koji mi je odmah preko puta iako ih u susjedstvu ima bar 8. Uclanila sam se. Sad moram ic u gym. Sranje.

Od posljedica tuge i cemera sam si napekla palacinki s jabukama i cimetom pa ih sad krkam iako sam jucer rekla da nikad vise necu nista jest.
Cemerovno stanje je nastupilo kad sam isla spijunirat Frajera pa sam nasla neke slike s polugolom pickom. Brazilkom.
Dala sam si truda pa sam mu odmah natipkala e-mail u kojem sam ga optuzila za bludni razvrat, lazovlje, skrivanje istine pred sudom i ostale grijehe.
On si je isto dao truda te mi napisao e-mail u kojem me optuzio za spijuniranje te nasrao kako je polugola picka njegova prijateljica i da ja nijesam normalna te kako sam se promijenila otkako sam nogom krocila na englesko tlo.
Odlucila sam ga ignorirat te mu napisala e-mail kako sam ga odlucila ignorirat i da sto se mene tice moze jebat cijeli Brazil i knock himself dead s jebacinom. Za vecu dramatiku sam na kraj dodala da je on za mene mrtav i da me NIKAKO NI U KOJEM SLUCAJU NE KONTAKTIRA.

Znala sam da ce me kontaktirat u roku odmah.
Kako sam to pomislila, tako je zazvonio telefon.

"Bok. Ja sam.", izverglao je on prekooceanski.
"STA hoces?", izdernjala sam se na telefon
"Nista. Hocu izgladit stvari"
"Idi gladi Brazilku, majmune kerusavi"

Frajer se nije dao zbunit, nego je poceo gladit stvari.
Mozda sam ipak bila krava? Al taman posla da mu to jos i priznam. Najbolje da preokrenem stvar, napravim se pametna i da on snese cijelu krivicu.

"Kravo glupava ljubomorna, nemoj me mucit. Ja nikad u zivotu nisam upoznao nekog tako super kao sto si ti"
Dakako, pomislila sam ja oholativno, nisam ni ja. Totalno sam cool.

Osla sam zavrsit pec palacinke.

Jucer sam isla na krkacinu sa Xiolom. Xiola (Gziola) je picka i po koja je sa mnom isla u skolu. U skolskim danima nije sjedila sa mnom, nego s nekom drugom kravom, al dobro,oprostit cu joj to. Nije cak sjedila ni u mom redu, nego je streberski zauzela prvu klupu do profesorskog stola. Streberica. Ja nisam bila streberica nego sam redovito padala iz kemije i fizike, al sam zato briljirala u umjetnosti. Xiola je briljirala u svemu.
Jednom smo zajedno isli na koncerat od Nick Cave i propustili smo test iz biologije zbog toga. Moji roditelji nisu bili sretni. Za Xioline starce ne znam jer mi nikad nije rekla nista o tome.
I tako nas dvije zivimo u UK danas. Ona zivi u nekoj pripizdini i ima kucu i sve. Sigurno ima i vrt. I macku...ili psa. Ja imam cimera i stan bez vrta. Zivim u Metropoli i nisam se jos udala i tak. U pripizdinama nema frajera. Il su ozenjeni.
I tako smo nas dvije jucer osle u krkacinu. Ja nisam nista jela cijeli dan da se duhovno i stomakovno pripremim za krkacinu. To sam naucila u Brazilu. Tako oni nista ne zderu prije rodizia (rodizio je njihov sistem gdje platis odredjenu svotu i onda krkas do iznemoglosti...ili dok se restoran ne zatvori). Ne znam jel Xiola nesto krkala prije, al se nadam da nije.
Xiola mi je zaprijetila da ne kasnim inace ce me zgromit rukom, a i zbog toga da joj se guzica ne smrzne cekajuci.
Pokusavala sam ne zakasnit, al onda nisam cizmu mogla navuc jedno po ure na lijevu nogu pa sam ipak zakasnila 15 minuta. Jos sam zaboravila i remen stavit, al se nisam usudila vratit nazad u kucu da me Xiola ne zgromi. Njoj modni detalji nisu bitni.
Xiola je kasnila 30 minuta. Sto je znacilo da sam ja nju cekala 15 minuta. Sto i nije tako grozno. Imala je dobar razlog kasnjenja pa sam ga odlucila zapamtit za drugi put kad ja nekom kasnim po ure.
I tako smo dosle u Rodizio Rico. Brazilski restoran. S brazilskom 'ranom. I brazilskim sistemom-plati pa krci do iznemoglosti. Xiola je natrpala pola tanjura, a ja sam natrpala cijeli. Nakon sto sam natrpala cijeli tanjur, odlucila sam da neke stvari s mog tanjura necu jest, pa sam prebacila na Xiolin. Mislim da je to nepristojno, al ko ga jebe.
Jos sam nam narucila dvije duple caipirinhe i litru vode. Caipirinhe smo popili, a vodu nismo iako smo je skupo platili. Ja sam izila dva tanjura krkacine i pola deserta, a Xiola dva polu tanjura krkacine i pola deserta.
Kasnije nas je bolio trbuh od prezderavanja pa smo morali jaukat hodajuci do moje kuce. Rekla sam sama sebi u brk da nikad vise necu nista jest, al sam oko ponoci opet ogladnila. Odlucila sam bit hrabra i ipak nista ne stavit u usta. Ne znam jel Xiola krisom jela kad je dosla kuci.
Mozda je.
Bilo nam je dobro.

Malo prije me nazvala prija. Rekla je da je sanjala kako smo jeli kokain s kasikom. Ja sam je nutkala: "Nu, nu, uzmi jos. Fino ti je to.", a ona je govorila "Necu, borumi. Povracat cu ako uzmem jos."
Onda sam ja radila kolac od kokaina.
Nije rekla dal su nas kasnije hvatali CIA, FBI i kolumbijski mafijasi.

Sinoc se dernecilo.
Opet smo isli u alternativni klub u Shoreditch. Sto je znacilo da se opet moralo alternativno obuc.
Ucesnici derneka su se sastojali od cimera, cimerovog prijatelja iz Gruzije i mene. Olga me razocarala i nije dosla. Mozda je i bolje tako jer bi inace pozelenila od ljubomore. Osim toga, njena odora bi vjerojatno bila alternativnija od moje, a ja ne volim kad me ljudi zasjene stilski.
Gruzijac je natandrcio cipkastu kosulju i crvene naocale, cimer je izgledao ko rock zvijezda na odmoru, a ja sam obukla crne cizme na visoku petu, crnu usku majicu i crnu suknju u stilu pedesetih sa sljokicama i sarenim zvjezdama.
Suknja je bila problem. Izgledala je drecavo-sljastece i ogromno zbog ogromne kolicine tila ispod glavnog materijala.
Cim smo izisli van, ljudi su poceli piljit i okretat se.

"Nu, svi pilje u moj sos", obratila sam se cimeru.
"Ne pilje"
"Pilje, majmune....nu, vidis da pilje"
"OK, pilje"
"Ko da nikad nisu vidili suknju"
"To nije suknja"
"A je li, majmune, a sta je nego suknja?"
"Suknja i po."
"Odjebi"
"I ti"

Zaustavili smo taxi i ukrcali se. Suknja i po je zauzela 3/4 taxija. U preostalu cetvrtinu smo se nagurali ja, Cimer i Gruzijac.
Cimer je zapoceo kokodakanje:
"Znas....Olga je bila model"
"Kravetina", pomislila sam. Mogla sam i ja bit model...da sam, ne znam, mladja...ljepsa...vitkija...."Kraaaaavaaaaaaaaaaaa", pomislila sam jos jednom.
"I zivi u Kensingtonu", nastavio je Gruzijac
"KRAVEEETINAAAAAAA", nastavila sam ja tok svojih misli. Kensington je jedna od najboljih i najskupljih cetvrti u Londonu. Ja nemam novaca da tamo zivim.
"Nudera, evo nas", prekinula sam ja njihove hvalospjeve Olgi.

The door whore je stajala na ulazu i mjerkala koga ce pustit u klub, a koga ne.
"Yo, ti", dreknula je i pogledala u me i u moju suknju i po.
"Imas genijalan sos. Vrlo si dobrodosla. Ti i tvoji prijatelji mozete unic"
Osjecala sam se cool usred ostale gomile koji su ostali cupkat vani s noge na nogu na -3 u nadi da ce i oni bit izabrani za unic unutra.

Nisam bila jedina koja je dernecila sinoc. Dernecio je i cimer.
Banuo je u kucu 15 minuta poslije mene, a za njim je djipalo dvoje njegovih prijatelja. U 4 ujutro.
Primjetila sam da je jedno od njih nepoznato zensko.
Kao svaka prava zena, ja sam alergicna na sve nepoznate zene i automatski im prilijepim imenicu "krava".
"Krava", pomislila sam i odmjerila je ispod oka od glave do pete.
Bila je lijepa i....aaaaargh...mladja od mene. Sranje, mozda cak ima 18 ili 19 godina.
"Kokosija krava", pomislila sam jos jednom. Ovaj put zesce.

"Boooook, ja sam Olgaaaaa", rasprela je ona.
Imala je barsunasto egzotican naglasak.
Kravetina.
"Boooook, ja sam Marisi. Oni...Oklen si ti?"
"Iz Madjarske", izbarsunavila je Olga.
"A kolko imas godina?"
"20"
Ne, definitivno nikad nisam vidjela vecu kravu od nje.
Sta MOJ cimer radi s njom? To je moj cimer i moj gejpeder.
Ocerupat cu joj sve perje kad je dohvatim.
Olga me ignorirala i skinula strample i sos. To valjda da se osjeca ko kod kuce, sta li. Ostala je u pamucnim rozim gacama i izgledala slatko. Koza!
Ja nikad ne izgledam slatko....samo sexy ili vampirasto, ovisi o raspolozenju. Nekad izgledam i krmeljivo. To ujutro kad se tek probudim.

I dalje sam je sumnjicavo mjerkala ispod trepavica. Olga je prebirala po MOJOJ CD kolekciji. Bolje bi joj bilo da mi ne pomijesa analno-abecedni red.
Mislim da cu je sad ocerupat. Odalamit cu je jednostavnim kung-fu potezom da odleti i samo ce joj perje ostat otuzno na podu dnevne sobe.
"Ovaj...hoces sladoled?", pitala sam je umjesto da je dokrajcim kung-fu potezom.
Ne znam sto mi je doslo da je pitam hoce li MOJ sladoled kupljen od MOJIH krvavo zaradjenih para. Doduse, sladoled je bio vanilija, pa mi nije bilo toliko zao. Da je bio orah, ne bi ga majci vidila.
"Necu, hvala. Udebljat cu se.", rekla je Olga
"Ooooo, jedi, jedi...nemoj se sramit".
Natrpala sam joj punu zdjelicu sladoleda.
Nek se deblja.
Nije se zdebljala. Bar ne momentalno.

"Dodji s nama dernecit u subotu.", kokodaknula sam
"Cool. Hocu.", rekla je Olga.

I tako Olga i ja odosmo na dernek.

Lagano sam ispijala vodku i klafrala s frendicama kad mi na prepad pridje neka koju znam onako odokativno i kaze da bi me njen frend htio upoznat.
Koji papak, pomislila sam, salje frendicu da dodje po mene.
Ipak, digla sam se da vidim i to cudo od covjeka.
Cim sam ga ugledala pala sam u tri nesvijesti. Izgledo je ko mulatski Adonis i bog ljepote i stila, ko mjesavina modela i hip-hop kretena. Zadovoljno sam primjetila da mu oko vrata visi 5 tona zlata te ogromni kriz iako nije izgledo religiozno.
Hmm...sigurno ce imat neki odvratan naglasak. East London, recimo...
"Bok, ja sam...", prozborio je.
Prevarila sam se. Francuz. Momentalno sam se rastopila i zaboravila da samo papci salju frendice da im ulove zenskinje.
Zaboravila sam i Frajera (ciji je odgovor na moje "prekidanje" bilo slanje Latino-romanticnih e-mailova i potpuno ignoriranje prekidbenih pokusaja), al sam se sjetila kako je isti ljubio random picku na karnevalu.

"Bok, ja sam Marisi", rekla sam ja i zatreperila trepavicama.
Poceli smo flert-casku.
Nakon nekog vremena:
"Onda....ovaj....hoces sa mnom u Pariz sutra?"
Molim? Ovaj ne trati vrijeme.
"Ovaj...ne."
Halo, budalo!!! NE??? NE??? Koji ti je kurac, Marisi? Saberi se.
"Ne? Ne trebas se ni o cemu brinut"
Waaargh....sta ako me proda u bijelo roblje????
"NE!"
Joj, budalo, a sta ako te ne proda u bijelo roblje nego odvede u shopping u Chanel? Reko je da ima neku fashion firmu.
Odlucila sam ipak bit pametna za promjenu i odsetat od ponude.
Tja...sad necu znat ni kako izgleda bijelo roblje, ni shopping u Chanelu.

Imam jos jednu prijateljicu. Prija i ja je zovemo Krava Ljepote.
Zato sto je nadnaravno lijepa.
Krava Ljepote je iz Nizozemske i ima plave oci i crnu kosu.
Ima i velike sise.
Iako su moje vece, ne da se hvalim.
Jucer sam s Kravom Ljepote osla na kavu.
Bila je obucena u neku odvratnu crvenu jaknu-skafander i jos je uvijek izgledala ko Miss World. Ja sam kraj nje bila ko mali jad. Mali jad s velikim sisama.
Osli smo na kavu u Starbucks. Van je padala snijezna mecava.
Primjetila sam da vise nemaju gingerbread kave. Odmah mi se digo tlak.
Krava Ljepote je primjetila isto i preporucila mi je bijelu kavu od bijele cokolade.
Uzeli smo bijele kave od bijele cokolade i lemon muffine i osli sjest. Naravno da su sve fotelje i kauci bili zauzeti pa smo morali sjest na tvrde stolice.
Pitala sam se dal itko u ovom Londonu uopce radi ili samo sjede u Starbucksu i satima ispijaju kave.
Krava Ljepote mi je rekla da je ovo njena godina za zabavljanje i da se uopce ne zeli ubit radeci. Ne da se ikad ubijala radeci.
Primjetila sam da joj je dobra filozofija.
Popili smo kave i opet izisli van na snijeznu mecavu.

Triba je doc jucer.
Al nije.
Doso je danas.
Tako da sam dva dana bezveze potracila.
Jucer. Cekajuci ga uzalud.
I danas.
Danas je dosao i nastavio u revijalnom tonu.
Prvo me pitao da mu napravim salicu kave.
Napravila sam.
Onda je stajao i zurio i pio polaaaaaakooooo.
Pitao me da li gledam kaubojske filmove. One s John Wayneom. Potom je zakljucio da samo pravi muskarci piju crnu kavu. Mozda je htio rec da je on pravi muskarac.
Prije nego sto je poceo s trackanjem sobe, uspio mi je jos iskokodakat da ima kcer od 16 godina, da je rastavljen (ali u dobrim odnosima sa zenom), da ce i on nabavit kompjuter pa da moze pricat s ljudima iz cijelog svijeta, da je bio u Japanu (dvaput) i u Koreji (jednom) na sportskim pizdarijama i da zna rec "dobar dan" i "hvala" na japanskom. Nije mi reko da li zna nesto kokodaknut i na korejskom.
Nije me impresionirao. To znam i ja. Iako nisam bila ni u Japanu ni u Koreji.
Nakon sto je natrackao sobu, pokusao me nagovorit da natracka cijeli stan. Nisam znala kako da ga se rijesim. Pogodili smo se za trackanje kuhinje.
Sad mi culi u kuhinji i maze.
Nadam se da ce bit gotov prije nego odem kuhat rucak.
Kuhat cu spagete vulgaris.

...Frajer i ja smo otisli u fetish klub (!!!). Nismo imali prikladnu odjecu pa smo improvizirali. On je imao crnu dolcevitu i crne guste najlonke (!!!). Ja sam imala crnu dolcevitu i crne guste najlonke (!!!). Ovdje bi napomenula da koliko je meni poznato niti on niti ja posjedujemo crnu dolcevitu, a bome ni crne najlonke. Nismo imali cipele. U fetish klub su se sjatili svi ljudi koje sam ikad poznavala u svom zivotu. Cak i oni s kojima sam progovorila samo dvije rijeci. Pricala sam sa svim tim ljudima kao da su mi najblizi prijatelji i rod. Svi su bili obuceni fetish, a mene je bilo malo sram sto ja imam samo dolcevitu i najlonke. Frajera nije nista uzbudjivalo nego je sutio, stajao u kutu i jeo EKLERE (!!!)

Glavno da se on meni nakrkao i oblokao, pa makar samo u snovima.

Imam gripu.