If You Pour Salt On A Snail, A Lot Of Scientific Stuff Happens

Jucer sam se isla opijat sto je znacilo da sam kuci morala nocnim busom.

U nocnom naravno nije bilo mjesta za sjest pa sam se cijelom tezinom naslonila na sipku ne bi li zaustavila klatarenje vlastite mase. Zurala sam okolo i gledala sta ima. Na sipku nasuprot mene se naslonio neki nadnaravno zgodni frajer. Cim sam ga uocila, uhvatio mi je oko. Shit. Sad se moram pravit da nisam buljila u njega. No, bilo je kasno.

Nadnaravni mi se unio u facu i zapoceo:"Tko si ti?".
Bio je pijan, a ja sam bila zapanjena njegovom moci da postavi filozofsko pitanje u pijanom stanju.
"Ovaj.....ja sam Marisi.", rekla sam tiho da ne privucem paznju cijelog nocnog busa.
"I...sta ti mislis?", nastavio je dalje on
"Onaaaaj.....o cemu?"
"O Londonu."
"Paaaaa....ovaaaaaj.....daaaaa, dobro je tu."
"Znaci, nitko te nikad nije ZLOSTAVLJAO ovdin?"

N'te Boze, ovaj ne samo da je zgodan i pijan nego je i nadnaravno lud.
Kakvo zlostavljanje, kakvi bakraci?! Mozda se zeli ponudit da me ON zlostavlja? N'te jada!
U to sam spazila slobodnu stolicu i docepala se sigurnosti iste.

S lijeva su mi sjedila dva Engleza. Pijana, dakako. Jedan se nageo da me pogleda i onda poceo drugome divanit na SPANJOLSKOM kako mu s desna sjedi chica iz Spanjolske. To ja. Drugi Englez mu je na engleskom odgovorio da on ne razumije spanjolski i da prestane srat. Ja sam sutila i mislila da su svi ludi. Osim mene.

U to je dosao i nadnaravno zgodni, pijani i ludi frajer. Nasmijesio se cijelom busu te poceo ispitivat suputnika s moje desne strane...
"A sta ti mislis?"
"O cemu?", rekao je suputnik s desna
Cijeli autobus naculio je usi.
"Prvo mi reci odakle si pa cu ti onda rec o cemu."
"Morocco", rekao je desni suputnik
"Aha....pa sta mislis o Francuzima i Alziru?"
Desni suputnik je prasnuo u smijeh.
Nadnaravni ljepotan ludjak je poceo divanit o alzirskim filmovima circa 1975.
Cijeli autobus se smijuljio u salove i brade. U Londonu se, naime, nitko ne smije ocigledno i naglas na busevima i/ili podzemnoj da ostali suputnici ne pomisle kako ste ludi. Takodjer nitko ne prica ni s kim zbog iste mogucnosti. Nepisano pravilo je da se sve voznje gradskim prijevozom odvijaju u mrkloj tisini i muku. Pri tome svi putnici moraju slozit najbolju "Ne prilazi mi, grizem" facu. Odstupanje od gore navedenih propisa znaci da ste ludjak i/ili turist. I jedna i druga kategorija su najnize kategorije na ljestvici londonskog zivota.

U to je dosla i moja stanica. Ja sam sisla, a veseli bus je nastavio dalje.

Nanovo su pocele lekcije portugalskog.
Unisla sam u razred. Primjetila sam da su Brazilci ucionicu u medjuvremenu pofarbali u zuto, zeleno i plavo i stavili keramicke figurice Bogorodica na police. Ne gine mi glavobolja od silnog sarenila. I, uostalom, kako cu se sad moc skoncentrirat na nepravilne glagole kad u mene bulji ne jedna, ne dvije, nego sest Bogorodica?!

Sjela sam na slobodnu stolicu i promotrila ostale ucenike. Svi su izgledali pametnije i starije od mene. Takodjer sam uocila da nitko od njih nema pojma o modi i da su zenske mahom deblje od mene. Ko ih jebe, mozda znaju sve nepravilne glagole i ine gramaticke pizde materine, al ja imam bolju torbu i bolje cipele. I manje kila.

Muskarci su mahom bili nezgodni, osim zgodnog Njemca i poluzgodnog Engleza. Najsimpaticniji je bio gejpederski Amerikanac. Drugi put cu sjest kraj njega. Gejpederi su moji ljudi. Razume se u modu, dernecenje i hedonizam.

U to je unisla i profesorica i odmah nas pocela drilat i ispitivat na portugalskom. Momentalno mi je postalo lose. Sta ako budem najgora???? AAAAARGHHHH!!! Sta ako svi znaju bolje od mene? Sta ako sam sve zaboravila? Nepravilni glagoli, jebem vam mater!!!!! AAAARGHHH!
Dosao je red na mene...nasto sam izmucala o Brazilu, papagajima i prasumi. Ne znam ni sama odakle mi je to navrlo na usta.
Profesorica je bila zatravljena, a ja sam se pobjednosno osvrnula naokolo.

Pobjedonosni smjesak sam odrzala na licu sve dok nije dosao red na nekog osusenog. Majmun je pomeo pod i sa mnom i s ostalima pricajuci cijeli opus o njegovom radu u dobrotvornoj organizaciji. Profesorica je bila jos zatravljenija. Instant sam ga zamrzila.
"E, nes matere ti", pomislila sam ja, "Ovo je rat pa makar morala bubat gramatiku 24-7".

Kasnije smo rjesavali gramaticki test. Nepravilnih glagola kolko hoces. Trokurac!! Nema sanse da ne zajebem. Nasvrljala sam svoje i odlozila olovku. Ostali su jos rjesavali. Ha! Yessss!! Osuseni je piso i briso. Nisam sigurna, al cini mi se da mu je celo bilo oroseno znojem.
Slozila sam najbolju pobjedonosnu facu i piljila u prazno. Profesorica je lezerno dosla do mene i provjerila moj papir. Sve je bilo tocno.
Ne samo da sam bila najtanja i s najboljom torbom nego mi je i znanje bilo najbolje.
Ajde, Osuseni....da vidimo sad cija mater crnu vunu prede!!!

Prehladjena sam ko konj.
Mislim da je to Gruzijola donijela seoske mikrobe iz svoje Pripizdine.
Naime, ona je i prosli vikend odlucila provest u Metropoli.
Uzurbano sam spremala stan ne bi li izbjegla ponovno kritiziranje istog, al Guzijola se nije dala i cim je usla, napomenula je da joj je drago sto je opet u mojoj kutiji sibica.
Ona ocito zivi u dvorcu kad joj je trosobni stan kutija sibica.
"Ko te jebe, Gruzijola. Ja sam zona jedan, a ti si zona Pripizdina I Po.", pomislila sam utuceno.

Napokon smo krenule krkat.
Dok sam ja mislila o hrani, Guzijola je mislila o dizajnu. Nisam nasla drugo objasnjenje za njezino "N'te Boze....Vidi ovijeh ovdje stolica...to su xy stolice. Mogli bi ovdje krkat." I tako je i bilo. Zavrsile smo u restoranu s xy stolicama. Restoran je posluzivao posh hamburgere. Narucili smo hamburgere, krumpirice i milk shake.
Primjetila sam da su u restoranu sami muskarci. Ocito da hamburger hrana probudjuje neki praiskonski "Ja Tarzan, Ti Dzejn" poriv u njima pa su se svi sjatili. Gruzijola je za to vrijeme dozivljavala orgazme nad stolicama.

Cim je dosla hrana, uvidjela sam da ni Gruzijola ni ja ne znamo jest.
Ja sam prvo hamburger uvatila prstom, al me Gruzijola presjekla u zalogaju i prosiktala:"Nu, onaj iza tebe krce vilicom i nozem".
Ispustila sam hranu ne bi rec da je bomba unutra. Malo smo se okretale ("diskretno") i primjetile da svi koriste bestek. I kako ide ona poslovica, Kud svi, tu i mali Mujo, uvatile se i nas dvi besteka. To je bila kardinalna greska jer smo u roku odmah iskasapile cijeli hamburger.
Tu i tamo smo nesto uspjele ubacit u usta.
Kasnije smo otkopcavale hlace i uzurbano disale od prejedanja.

Doslo je i vrijeme za film.
Napomenula sam Gruzijoli da imam omiljena sjedala u kinu i da moramo trkat ne bi li dobili "moja" sjedala. Ona se preplasila i nije se usudila proturjecit iako su njena omiljena sjedala u zadnjem redu kina.
Oboruzale smo se slatko-slanim kokicama i gumenim bombonima.
Keanu na platnu je poceo divanit, zasukavat rukave i tocat noge u lavoru.
Guzijola i ja smo se pocele meskoljit. "Constantine", naime, nije dobar film.

Po zavrsetku filma sam primjetila da je Guzijola bolje obucena nego inace iako je na papcima imala ravne tenisice umjesto chic peta.
Komplimentirala sam joj jaknu (Marc Jacobs imitacija, umjesto istinskog nepatvorenog Marc Jacobsa), a ona se onda okurazila te pocela divanit o tome kako ona sav shopping obavlja na internetu. Momentalno sam dobila glavobolju i odlucila se nesebicno ponudit i napravit dobro djelo.
"Guzijola, oces da ja shoppingiram za tebe?", prozborila sam blazeno
"Mislis...kao personalni shopper...?", rece Guzijola
"Da, upravo tako...Mogla bi ti dat makeover, znas", sama sam sebi cestitala nad vlastitom dobrotom i nesebicnosti.
"Imisusovo ti!!!", presjekla me Guzijola.
Mogla sam samo zakljucit da ne zna sta je za nju dobro.

Kasnije smo, u mrklom mraku moje sobe, odlucile trkat maraton slijedece godine. Za dobrotvornu organizaciju.
"Guzijola, ja ocu trkat za rak sise ili za djecu", rekoh
"Nemoj za rak sise, taj je najeksponiraniji i imaju najvise novaca. Trebale bi trkat za generalni rak."
"Dobro ajde....trkat cemo za generalni rak ili za djecu"
Kasnije je Gruzijola nasla neku organizaciju za losu djecu.
"Gruzijola, kakvu si to organizaciju nasla? Ovo je organizacija za teenage hahare. Ja se njih bojim. Nadji neku miroljubivu djecu za koju mozemo trkat."
Gruzijola se smijala i ignorirala me.
Kasnije sam vlastitim snagama nasla UNICEF.
Ja cu trkat za njih ili generalni rak, a Gruzijola more trkat za teenage hahare. A kad je negdje oblete i orobe, bolje bi joj bilo da ne dolazi meni plakat.

Krava Ljepote i ja nalazile smo se u salonu za tetovaze te busenje rupa po tijelu. Tetovirac je, naravno, bio iz Brazila. Bio je pomalo zagonetan i volio je sutit. Krava Ljepote mu se prva bacila pod iglu i istetovirala ogromnu tetovazu na donjim ledjima. Tamo di pocinje guz, a zavrsavaju ledja. E...tamo.
Potom sam na red dosla i ja.
"Dedera, meni jednu tetovazu i jedno busenje jezika", rekoh.
Brazilac mi je poceo iglarit rame slovima. Na slovima je pisalo..."Capricorn" (prijevod: Jarac)

(Ne bih znala rec zasto je pisalo Jarac, jer ja sam po horoskopu Bik. Podznak: Skorpion.)

Potom mi je Brazilac probusio jezik i Krava Ljepote i ja smo konacno mogli bacit put pod noge.
Pri izlasku van sam Brazilcu dobacivala: "Hej, a hoce li mi jezik naotec sad?"
"Hej, a hocu li moc jest samo juhu ili i ostalo?"
"Hej...?"
On se samo zagonetno smjeskao i nije htio ni zucnut.

Krenula sam kuci.
Tu i tamo mi se po snu presetao i Wayne Rooney.
Ne bih znala reci odakle on u snu, al svako malo bi pomolio glavu. Kuca nije bila kuca, nego dvorac. S ogromnim travnjakom velicine nogometnog igralista ispred. Nisam znala ko je okopavao taj travnjak, al ja sam sigurna da ja nisam.
Uostalom, mozda je travnjak bio tu ne bi li Wayne Rooney mogao zaigrat nogomet ukoliko bi mu se igralo.

U kuci su me docekali Latino Pizdun i PLayboy Poljakinja. Latino Pizdun je bio gol i pimpek mu se klatario na povjetarcu lijevo-desno.

(Ne znam odakle je povjetarac dolazio ni zasto mu se i kako pimpek klatio lijevo-desno)

Playboy Poljakinja je sjedila na kaucu i citala knjigu. Bila je gola. Pogled mi je pao na njenu mindzu i primjetila sam da nije bila na Hollywood podstucavanju iste. Imala je trokut. Trokut se sastojao od kratkih plavih dlaka. Dlake su bile blago orosene ko trava nakon kise. Ispod dlaka nazirala se chic pink mindza.

(Hmmm...nikad od mene porno spisateljice...)

Nije mi bilo jasno sto Playboy Poljakinja radi gola na mom kaucu s mojim deckom kojem se pimpek i dalje klatio lijevo-desno. Polako mi je pocelo dopirat iz dupeta u mozak.
Simultano s dopiranjem surove istine o nevjeri mog Pizduna s Playboy Poljakinjom chic mindze, su mi poceli opadat i komadici sasusenog jezika van iz usta. To zbog pierca, sta li.
"Slusaj, Pizdun!!!", dreknila sam, "Izdiri van i ne pojavljuj mi se vise na oci!!! VAAAAAN!!! VAAAN!!!!", derala sam se kolko me je grlo nosilo.
Pogodila sam mu glavu prvom zabom (!!!!) koja mi se nasla pri ruci.
I dok je Pizdun gol trcao preko travnjaka, Poljakinja je i dalje hladnokrvno citala knjigu. Odlucila sam je ostavit na kaucu. Nek stoji. Za ukras.
Wayne Rooney je presetavao svoju prasece-englesku facu gore-dolje po dvorcu. Nisam bila sigurna, al mislim da je cak i zaroktao.

Moral sna: Napravila sam glupu tetovazu. Hmph, "Capricorn"...kako da ne!

Zvoni meni tako telefon nekidan...
"Helloooooooouuuuuuu", zavijuknem ja.
"Hoooolaaaaaaaa!!!", rece jedna od Spanjolskih Vjestica Ltd s druge strane.

Spanjolske Vjestice Ltd je kolektiv spanjolskih picaka koje znam. Sve do jedne vole zivot na visokoj nozi, sve su lijepe, sve su mrsave i sve pricaju katastrofalan engleski usprkos godinama provedenim na otoku.

"Pa bok, Vjestice, kako ide?"
"Dobro, dobro...nego...rasprodajem svoje dizajnerske stvari...ima Balenciaga, Chloe, Alexander McQueen, trkelj mrkelj....", natrkeljise Vjestica.
Issa ti....Vjestica Ltd mora da je spala na nisku granu ako rasprodaje krpice. Sta joj se dogodilo, pomislila sam brizno dok sam se u glavi vec vidjela u njezinim krpicama.

"Sta se dogodilo???", rekoh naglas
"Nista, idem u Miami na holidays"

Odmah mi je bilo lakse.
I ja sam svoje stvari spickala na prodaju kad mi se noga digla da odem u Brazil na dva mjeseca.
Primjetila sam da je to ocito neka nova moda jer je i Krava Ljepote napravila isto prije njenog puta u Indiju.

Recepat:
Krvavo zaradit novac.
S prvim cekom odmah otic u Bond St i/ili Knigtsbridge i opustosit ducane.
Paradirat gore-dolje po Londonu u najnovijim krpicama.
Na pola mjeseca skuzit da se vise nema novaca za izic vani.
Jest grah iz konzerve.
Stvorit ideju u glavi da vam se ide na egzoticni odmor od najmanje mjesec dana.
Otic u banku provjerit bankovno stanje.
Bankovno stanje=0!!!
Otvorit ormar.
Pobacat sve krpice van i rasprodat prijateljima.
Sto ne kupe prijatelji, kupit ce ebay ovisnici.
Seretski se smijuci, izbrojat novac.
Otic na odmor od mjesec dana.
Pit, dernecit i opustosit sve ducane na egzoticnoj lokaciji.
Doc kuci i past u depresiju nad praznim ormarom.
Odlucit napunit ormar s jos modernijom odjecom.
S prvim cekom, opustosit ducane u Bond St i/ili Knigthsbrige.
I tako ukrug...

Ko je vidio stedit kad mozes sav novac spickat na dizajnerske stvari i onda ih poslije preprodavat?! Eh!

Mislim da moji susjedi te radnici koji buse ceste imaju kristalnu kuglu. Jer kako drugacije da objasnim da za cekicanje ili busenje rupa u zidu uvijek odaberu bas onaj dan kad sam ja slobodna i ne moram ustat u ranu zoru? Ili da opcina Islington odluci busit cestu bar 4 puta godisnje tik ispred mog prozora po mogucnosti s pocetkom u 6:30 ujutro?
Tako je bilo i jucer.

Prvo me u 8:30 probudio postar.
"Posiljka iz Amerike, molim...potpisati ovdje.", dreknuo je dok sam se ja bauljauci pospano pridrzavala za zid hodnika.

Cim sam ponovo zalegla u krevet i sklopila oci culo se DUM! DUM! DUM!
Proskiljila sam na jedno oko. Tek toliko da se uvjerim da je ovo java, a ne nocna mora.
DUM! DUM! DUM!
Zvucalo je kao da netko u stanu iznad ima drvodjelsku radionu. Zar nije to zabranjeno zakonom????
Kako mi susjed moze imat radionu???? Aaaaarghhhh!!! U stanu??? Aaaarrrghhh!! Dok ja spavam???? Aaaarghhh!!!!
Picka mu materina, skupo ce ovo platit.

Slijedecih sat vremena sam provela pokusavajuci sklopit oci i zaspat uz DUM-DUM-DUM zvukove odozgo.
Potom sam se sjetila da se isti susjed bavio drvodjelstvom i par mjeseci ranije. Kako sam se toga sjetila, tako mi je para izisla na usi i oci.
Momentalno sam se digla i otisla u ostavu. Imam i ja konja za utrku, majmune!!! Uzela sam metlu i pocela nabijat u strop. Da je ta metoda djelotvorna, uvjerila sam se u raznim komedija filmovima iz circa 1954.
BAM-BAM-BAM!!!!, nabih svoju metlu u strop.
BAM-BAM-BAM!!!!, i jos jednom.

Susjed se nije dao smest nego je i dalje cekicao. Sreca da i ja nisam imala cekic jer bi otisla gore i iscekicala mu glavu.
Nije mi bilo jasno zasto se buka uopce i cuje jer kad krelci iznad ili do imaju tulum nikad se nista ne cuje. Kako to da muziku ne cujemo, a cekicanje i busenje da??? Kako??? Zar su gradjevinski djelatnici moje zgrade napravili selektivnu izolaciju??? Muziku ne propusta, cekicanje, da???

Odlucila sam otic gore u izvidnicu.
Naculila sam uho na susjedova vrata. Nista se nije culo.
Kod drugog susjeda isto.
Tisina i muk.
Odakle dolazi ovo, matere im????
Cim sam se ponovo spustila dolje, buka se nastavila.
Nije mi bilo druge nego kapitulirat i otic u obliznu ljekarnu kupit cepove za usi.
Ajd, nek mi sad cekicaju ako su hrabri! Ha!

Prije nego sto je ujac rasprodao imanje jer mu se nije dalo okopavat zemlju, moja baba je imala svega. Njive sa psenicom i kukuruzom, njive s povrcem, njive s krumpirima, mali sumarak i blago.
Blago se sastojalo od konja, krava, teladi, prasadi iliti gudina te kokosiju.

Kokosi su bile najbolje. Imale su svoju malu smrdljivu kucicu kokosinjac, imale su pijetla koji ih je sve (valjda) zadovoljavao, nesle su jaja i ceprkale kokodakajuci oko kuce kad bi ih baba pustila van.
Mislim da su bile sretne.
Osim kad bi baba unisla da kojoj od njih zakrene vratom zbog rucka.

Iz nekog nepoznatog razloga, meni je nesto najbolje ikad bilo boravit u kokosinjcu. S kokosima. I jednim pijetlom.
Uvukla bi se unutra, zatvorila vrata za sobom i...stajala.
Kokosi bi unezvjereno pocele kokodakat i mahat krilima te se micat s precke na precku. A unutra je bilo toplo i smrdilo na kokosi i kokosiji drek.

Jos veci dernek od samog boravka u kokosinjcu je bio jutarnji obred skupljanja jaja.
Brat i ja smo se znali potuc oko toga tko ce ic po jaja. Hoce on, hocu ja. A baba je pustala samo po jedno "dite" u kokosinjac. "Da se kokosi ne uplase".

Ne znam doduse koliko se kokosi ne bi uplasile kad bi im dosla ja i prvo ih rastjerala da vidim koliko jaja ima i onda uzela ta ista jaja (a njihovu buducu i nikad sudjenu djecu) ne bi li mi baba napravila kajganu. Ili ustipke. Posebni gust je bio ako je kokos tek nesla jaje. Ja bi onda malo proboravila u kokosinjcu cupkajuci s noge na nogu i cekala. Cim bi ocijenila da je kokos gotova s nesenjem jaja, grubo bi je uhvatila dok je kokos kokodakala i pokusavala kljucnut moju ruku te uzela jos toplo od kokosije guzice jaje.
Topla jaja su nesto nevidjeno, ljuska im je jos podatna pa je moguce otisnut prst ili dva na jaje i malo ga oblikovat. Da ne govorim o tome kako vrlo cesto takvo jaje zna imat komad kokosijeg govanca na sebi.

Ja i dan danas u supermarketu provjerim da li jaje ima kakvo pero ili mrlju na sebi.
Iako znam da promocurni trgovci vjerojatno industrijski nalijepe to pero ne bi li kupci dobili osjecaj autenticnog jajeta snesenog od autenticne kokosi na selu te potom debelo naplate "seoski" ugodjaj, ja uvijek kupim jaje s perom...ili mrljom.
Onda zamislim da je mrlja kokosije govno i dodje mi toplo oko srca.

Ulazim u bus i primjecujem da je sve krcato.
Neki se i klatare od silnog pijanstva. I nakon svih ovih godina provedenih u UK, jos mi nije jasno zasto je Englezima najveci dernek ikad dobro se napit. Nema im vece radosti od tog u zivotu. A jok!
Napokon se neka baba digne da izidje i ja smjesta prozurim da uzmem njeno mjesto na sjedalu.

Do mene dvije Engleskinje. Sa sjevera Engleske. Meni, naravno, nema nista gore nego sjeverno-engleski piskutavo socijalisticki naglasak. Ugh!
Njih dvije ne primjecuju moje gnusanje nego nastavljaju u pijano-revijalnom tonu.
Nije ih bas pamet obletila.

Sjevernoengleskinja 1:"Sta vise svi ne ostave na miru jadnog Charlesa i jadnu Camillu?"
Sjevernoengleskinja 2:"Ne mogu ih ostavit kad je sve razjebano."
SE1:"Sta je razjebano...?"
SE2:"Hic....ovaj...pa Diana."
SE1:"Ona je mrtva."
SE2:"Da, al zasto je mrtva??? Ha, zasto...zasto??? Zbog Charlesa."

Vidim da ce ovo biz nadasve zanimljivo. Naculim usi jos bolje.

SE1:"Al Camilla i Charles se vole."
SE2:"Istina...ona njega voli cak i s onim razdeljkom na stranu posred glave."
SE1:"Da. Ja nikad nikog nisam voljela s razdeljkom. ... Osim mog profesora kad sam imala 14."
SE2:"A jesi vidjela kad su Charles i Camilla onomad setali Skotskom pa mu je vjetar raspuhao razdeljak, a ona ga je svejedno voljela?"

Uh, jebo...zar su dvije sjeverno-engleskinje sjedile u skotskom zbunju i promatrale ih kad toliko znaju????

SE1:"Znas...ja mislim da Camillu nitko ne voli zato jer izgleda ko konj."
SE2:"Diana je ipak bila lijepa. Za kraljevsku obitelj, to jest."
SE1:"Zato smo je svi i oplakivali"
SE2:"Da. Zbog ljepote."
SE1:"Hic"

Jucer sam se probudila u 2 popodne ko idiot jer sam noc prije divanila s bivsim do 6 ujutro na msn. Stvarno sam budala.
Nisam jos ni krmelje obrisala iz ociju i vec sam zasjela na kompjuter da vidim sta ima na msn, sta ima na blog, sta ima na orkut...
Nije bilo nicega.

Cimer je glumio Snjeguljicu u kupaoni i prao se i mirisao.
"Ides li veceras na dernek?", dreknuo je
"Idem kurac. Osjecam se ko da me neko isprebijao. Nije dobro predugo spavat."

Nesto kasnije dosao je i Gruzijac. Momentalno se skinuo u gace i paradirao gore-dolje. Primjetila sam da nam kuca svaki dan ima bar jednog posjetitelja i da se 99% tih posjetitelja skine u donji ves. Mozda misle da je nasa kuca neki kurvaluk-hotel, sta li.

"Ides li na dernek danas", pitao je i Gruzijac.
"Neeeeeee ideeeeeeeem."
"Ali, ovaj...bit ce hrane".
Momentalno sam naculila usi.
"Kakve hrane?"
"Kuham gruzijske specijalitete u mojoj kuci prije dernecenja."
Oho! To ne mogu nikako propustit.
"Onda idem."

Cim smo se svi skupa oprali i namirisali, sjeli smo na autobus, nase preferirano prijevozno sredstvo i krenuli u mini Gruziju.
Dosli su i neki momci iz Madjarske. Primjetila sam da imaju kretenoidno-fascinantni naglasak.
Momci iz Madjarske su sa sobom donijeli sljivovicu iz Madjarske, samo sto nije bila sljivovica nego breskvoljvica. Dok je Gruzijac kuhao i postavljao stol, mi smo haharski pili i bili glasni.
Breskvoljvica je bila gorka i letalna bas kao i nasa sljivovica. Nakon jedne case bila sam pijana ko majka.
U to je bio gotov i gruzijski tradicionalni rucak. Bilo je svega...riznih jela, mesnih, pitosirnatih i slicno.
Natrpala sam svega na tanjur i pocela krkat. Onda sam natrpala jos jedan tanjur. Momci iz Madjarske i Cimer su natrpali po tri tanjura.
Ja vise nisam mogla. Iako mi je kasnije bilo zao sto nisam krkala jos.
Kasnije smo balali i bili pijani i siti.
Pricali smo govnarije.
Bilo je zanimljivo.

Sjedim na kaucu i bezglavo buljim u televizor. Vh1 kanal....kojeg obicno ne gledam.
No, trenutno se vrti nesto sto me zacaralo.
Sabrina i "Boys".
Pjesma circa pocetak osamdesetih.
Kad sam prvi put cula tu pjesmu, pomislila sam da takvo sranje dugo vec nijesam cula iako sam bila balavica kojoj su smrklji curili iz nosa.

I sad, na drugo slusanje mislim i dalje isto iako to mislim nostalgicno.
Ponajvise me fascinira Sabrinina frizura...crna, kovrcava fudbalerka i preteske sise mljekare koje blago vise i mrdaju gore dolje u malesnom bikiniju u ritmu Italo-Disco zvukova dok Sabrina hopsa po bazenu u maniru ovece porno zvijezde.

Pitam se kakve su joj sad sise. Da li jos uvijek blago vise ili je napravila operaciju? Da li Sabrina i dalje ima fudbalerku? Hopsa li i dalje veselo po bazenu ili hopsa po Italo-kurcicima?
SISE!

Dok se Krava Ljepote klatarila prema meni, primjetila sam da je nesto visa nego inace. Pogled mi je pao prema njenim stopalima.
Na njima su se nakocoperile najljepse cipele ikad.
Bile su zlatne i visoke. Krava Ljepote se sljastila u tami iako je na njoj sve osim cipela bilo crno.

"Bok", rekla je lijeno
"Bok. Disikupilacipele?????", ispalila sam rafalnom paljbom
"U mom kvartu. Os da te odvedem pa da i ti kupis?"
"AHA! A oni....kolko kostaju?"
Krava Ljepote se diskretno okrenula oko sebe. Nitko nije slusao.
"Ł25", ispalila je.
Nisam mogla vjerovat svojim usima. U Londonu nista ne kosta Ł25, a kamoli ne najljepse cipele ikad. Sve da nesto i kosta Ł25, nitko to ne kupuje od srama. Ko je vidio kupit cipele od Ł25, kad mozes kupit cipele od Ł300?!
"Idemo momentalno tamo.", naredila sam joj

Cim smo usli u ducan, primjetila sam ih. Sljastile su se ko egipatski brodovi u tami, ko Abba plesuca kraljica u discu circa 1976, ko ja.

I tako Krava Ljepote i ja ponosno koracamo gradom u nasim novim cipelama koje ne samo da se sljaste nego ne mogu ni potonut.

Sjedim na sofi, krkam sladoled i uzivam u CSI. Povremeno bacim koji povik gnusanja tipa "Eaaawwwwrghhhhh" kad prikazu kakvo graficko truplo i krv.
Cimer unilazi u sobu i baca pogled prema meni i TV.
"Sta gledas?"
"CSI", kazem ja vazno.
"Bog te ne vidio, ovo je vec treci put ovaj tjedan."
"I ima ih tri, krele; CSI: Miami, CSI:NY i CSI obicni direktno iz Las Vegasa"
"Ja ne znam kaj koji kurac gledas to prediktabilno smece."
"St...!!!???"
"Nu, svaki CSI se moze sazet u 4 recenice: Netko nadje truplo, krenu krediti serije, CSIovci rjese slucaj, zavrsni krediti.", primjeti Cimer slavodobitno.
"Koji si ti majmun."
"Pa jel nije tako? A? AAA?"
"Pa je...al..."
"Nema ali.... Tako je i gotovo. I ne samo da je dosadno nego je i nerealisticno."
"Nije."
"Je. Dal u CSI policija uvijek rjesi slucaj?"
"Aham..."
"Eto, vidis. Prava, zivuca policija je nesposobna rjesit bar 50% slucajeva", rece majmun pobjedonosno i odseta iz sobe.

Grissom je, naravno, i kako je vec predvidjeno, rjesio slucaj.

Nedugo nakon epizode s Cimerom, sjedim s Kravom Ljepote u baru. Dosli nam neki Englezi pa kao idu nam kupit pice.
"Sta ti radis?", pitam ja Engleza blizeg meni
"Ja radim sa forensic scientists kao...."
"CSI!!!!!!!!!!!!!!!!!!!", prekinem ga ja uzbudjeno.
"M'ne....ja samo u kompjuter..."
"CSI!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!", dreknem ja jos jace i munem Kravu Ljepote nogom ispod stola u cjevanicu.
"Nu, nu....on je CSI!!!!", nastavim ja
"Ali....ja samo u kompjuter..."
"Da, da...znam....ti si onaj mali iz Grissomove ekipe sto analizira podatke na kompjuteru i..."
"Ma ne..."
"CSI!!!!!", dreknem ja opet

Krenula sam ga ispitivat. Mislim da je nakon 10 minuta provedenih sa mnom zazalio sto je ikad spomenuo svoje zanimanje.
Ja sam pak saznala puno korisnih stvari.
Primjerice, sperma je maltene NEUNISTIVA!
Ukoliko ste imali ekstra maritalne aktivnosti, a muz/zena vam u kucu posalju CSI tim da uzmu madrac na pregled, molite Boga da imate novi madrac ili da ste stari dobro ocistili nekom ekstra jakom tekucinom za ciscenje. U protivnom ce svaka sperm-izlucevina bit tamo spremna za DNA analizu.

Mozda bi trebala kupit novi madrac.

Put nazad do Londona je bio jako zanimljiv. Prvo smo unisli u auto za aerodrom, onda su nas zvali na pol puta iz hostela da smo zaboravili sve tri cachace koje smo kupili da se ponapijemo i ubijemo tugu, pa smo okrenuli auto i nazad po cachace.

Kad smo konacno unisli u avion, vidjela sam da je ispred nas sjela grupica Rusa koji su u pravom slavenskom duhu jos prije nego sto je avion krenuo poceli pit whisky i votku iz boce. Za kojih 45 minuta, obe boce su bile gotove.
Ja sam se okrenula burazu i rekla da je zlo i naopako i da se to nece dobro zavrsit. Naravno, cim su boce bile gotove, jedan od veselih Rusa je dobio nekakav napadaj (epilepticki cini mi se)...ja sam mislila, OK, sad cemo nazad sletit, njih istovarit i onda idemo, ali jok. Ostali Rusi su inzistirali da im je prijatelj dobro da leti i da oni imaju konekciju za Moskvu u Londonu te da oni moraju ostat u avionu.

Negdje prije Recifea (i na tocci gdje bi se odvojili od kontinenta i nastavili iznad oceana) je stjuardesa dosla i jos par puta pitala da li su sigurni da je prijatelj dobro i da se ne zele iskrcat na sto su oni odgovorili "Da, da!!!"
I tako...nakon sat vremena iznad oceana...Rus je dobio jos 3 (!!!!) epilepticna napada, avion se morao okrenut i otic za Fortalezu (najblizi grad u tom trenutku) i njega iskrcat. I tako sam ja sjedila u jebenom avionu 18 sati!!!!!!!!!!!!!
Naotekla sam na velicinu omanjeg slona. Brazilci su u medjuvremenu imali derneke in the aisles i djelili svima okolo bombone i grickalice i bili veseli bez obzira na sve.
Brijem da je letenje neprirodan cin. I kako god da objasnis nije normalno da hrpa metala visi u zraku.

Buraz i ja digli nogu za ic u favelu i time isprepadasmo sve nase prijatelje koji usprkos tome sto su se rodili i cijeli zivot odrastali u Riu nikad nogom nisu krocili ne samo u favelu nego niti u blizinu favele.
Svi su nas pokusavali odgovorit od posjete i mislili su da smo ludi.
Ja im rekoh da smo nasli nekog frajera koji turiste vodi u favelu, a ovi nit su znali da to postoji nit su mislili da smo normalni.

Onda se jedan od frendova prisjetio da njegova maid zivi u Rocinhi (koja je najveca favela ne samo u Riu nego u Juznoj Americi) pa je pitao nju koliko je tamo opasno. Ova je odmah skocila i ponudila se da ne trosimo pare na tour nego da dodjemo kod nje i da ce nas ona razvest po faveli i vise pokazat nego tour jer tour ide samo u glavnu ulicu, inace je preopasno, a ako odemo s njom niko nas nece dirat jer nju svi znaju i vise cemo vidjet i upoznat.

I tako....buraz, prijatelj i ja se skupili u taksi i osli u Rocinhu. Taxi vozi, a mi gledamo kroz prozor...normalne kuce, ulice, bogatasi i onda doslovno zamaknes iza ugla i totalno druga prica...potleusice, smece i uzas. A to je bila glavna ulica.
Taksi je bio ko iz filmova i nije htio otic dalje od glavne ulice. Zapravo, zato jer taksiji tamo ne zalaze, ovi iz Rocinhe imaju organizirane svoje motor taxis i onda ako neko hoce ic u grad, motor taxi ih odvede za neku sitnu lovu.
Vani su u nekoj birtijetini (zapravo rupa u zidu) sjedili raznorazni karakteri i promatrali nas ko cudo zemaljsko. Svi su prekinuli pricu, stali i blenuli. Ja sam pocela otvarat vrata, a prijatelj je poceo panicarit i reko da ne izlazimo iz taxija dok njegova kucna pomocnica ne dodje po nas.

Kad je dosla, pocela nas je sprovodit po nekim uskim tamnim prolazima, Boga pitaj....sve puno smeca, govana, peradi, kokosiju.....ja se odmah osjetila ko kod nas na selu i kod kuce.
I tako smo dosli u njenu potelusicu. Izvana su kuce u ffaveli katastrofa... cigla, karton, lim....sta god im dodje pod ruku, al iznutra je sve cisto i uredno.

U glavnoj ulici su neke rupe u zidovima koje sluze kao ducani...ima cak i jedan cyber caffe u glavnoj ulici. A struju kradu od grada.
Pogled je super, Rocinha je na brdu i iz svake kuce se vidi sve...Copacabana, Ipanema, Sao Conrado, Corcovado, Lagoa. Da je to bilo koji drugi grad, a ne Rio, to bi bila jedna od skupljih cetvrti samo zbog pogleda.
Onda nas je malo razvezla okolo po kucama njenih prijatelja i sve su kuce bile uredne i ciste. Unutra svi imaju TV, radio, stereo, itd...
Najbolje su mi bile neke dvije sto zive na vrh brda u kuci od kartona...mislim da ni pitke vode nemaju, al obe imaju najnovije mobitele.

Buraz i ja smo bili glavna atrakcija i odmah su nam se prispojila dva mala ljepila. Moj brat im je bio glavna fora i stalno su ga ispitivali o nogometu.
Htjeli smo im nesto kupit i oni prvo nisu htjeli, i kad smo ih na kraju nagovorili....njih dvoje su izabrali neke najjeftinije kekse ikad i bili zahvalni ko ne znam sta.
Super neki klinci...nikako nisu mogli shvatit zasto mi ne pricamo portugalski (odnosno, zasto ja samo natucam) i brijem da su mislili da smo turbo glupi jer kad im je moj frend objasnio da mi ne pricamo portugalski samo su nas sazalno pogledali. Pogled tipa:"Iju, kako su njih dvoje tupavi"
Kad smo odlazili iz Rocinhe, prekinuli su igru i dotrcali do nas da nas pozdrave i poljube.

A u Rocinhi smo vidjeli svasta.
Drug dealerse, raketni sistem, sve zivo. Bilo je ko u filmovima. Neke stvari nismo mogli slikat iz razumljivih razloga. Zapravo, sad kad pogledam najinteresantnije stvari nismo mogli slikat, al jebiga.
Oni tamo imaju nekakav signalni sistem za sve. Tako kad smo mi dosli, prvo su ispalili warning signal da smo mi "prijatelji" i da nas nitko ne dira i isto signal da nas se oni ne boje jer nismo policija.
Malo kasnije je bio drugi signal....dolaze droge u favelu.
Imaju razlicite signale za policiju, za droge, za sve...
To je ko grad unutar grada sa svojim kodom ponasanja i zakona posebnim od Ria.
Favelu basically drze drug dealers i ako nekome iz favele nesto treba oni ce se pobrinut za to.
Kad smo hodali uokolo naisli smo cak i na drug deal...oni to sve na otvorenom rade jer im policija tamo ne mre nish. Cim dolazi policija, ide signal i sve se sklanja. Ovi iz favele naoruzani su do zuba. Imaju cak i missiles. Za nevjerovat!
Kad smo naisli na drug deal, ja se usrala od straha...mislila sam jebo, sad smo nagrabusili, al ono drek.
Ovi choppiraju i vazu kokain, slazu u vrece, deru linije, Boga pitaj....i onda uz put nama veselo odmahuju i vicu "Oba! Ova! Ijuju!!"
Kasnije nam je pomocnica mog frenda objasnila da jednom kad se ispale warning da smo frendovi da cijela favela zna da smo tamo, da smo gringos i da smo frendovi i da nam niko nista nece.

Onda smo vidjeli neko mjesto...sve je isarano grafitima i slicno....kao neki clearing usred favele, a visoko na brdu....i tamo nam je rekla da se drug dealers obracunavaju sa svojim zrtvama. Dakle, ako neko nesto zasere ili krivo napravi ili im se na bilo koji nacin zamjeri, tamo bude ubijen, utucen, silovan ili sto vec sve ne.
Mislim da smo mi imali lazni osjecaj sigurnosti jer smo bili s njom, al zapravo je zivot jako jeftin tamo.

U faveli, naravno, isto ima komada. Malo su me gledali i namigivali jer sam im bila neobicna i "blonde". Ja uopce nisam blonde, al mi je objasnjeno da za njih jesam (imam smedju kosu sa svijetlosmedjim pramenovima...kako bi im tek bila blonde neka prava blondica, Boga pitaj....sigurno bi se obrusavali u nesvijest).
Kasnije smo isli na rucak kod kucne pomocnice i ja se ponudima da operem sudje, kad ova skoci na noge i pocne mi (ovo je uzasno) ljubit ruke i govorit kako sam ja princeza i da ja njoj nikako ne mogu prat sudje. Meni je bilo neugodno i rekla sam joj da ja doma sve sama cistim i da je normalno da operem sudje. Ona je onda s nevjericom gledala i mislila da serem ko foka jer nemam maid koja sve radi za mene.

Takve su relacije u Riu. I obicno je podijeljeno po boji koze...vjerojatnost je da ces bit siromasan i zivjet u faveli ako si crn i da ces bit middle class ili upper class ako si bijel, a onda ti je sve servirano sa zlatnom zlicom u ustima. Cijeli zivot odrastes okruzen armijom dadilja i kucnih pomocnica sto sve rade za tebe.
Moji frendovi SVI imaju kucne pomocnice. I to ne one kao mi na zapadu koje ti dodju preko guzice ocistit kucu jedno tri sata i Bog te blagoslovio. O, ne, njihove kucne pomocnice ciste, ribaju i poliraju ko lude. I kuhaju im isto. Moj bivsi ima kucnu pomocnicu koja mu ves pere na ruke jer se ves masina "ne slaze s njegovim konceptom interior designa." (njegove rijeci, ne moje).
Primjetila sam isto da ima mali milion (vjerojatno vrlo profitabilnih) ducana s maid i ostalim uniformama, te da stare bogate babe na Copacabani idu u shopping s bar tri kucne pomocnice i onda se prekenjavaju po ducanima: "Rosa, dodaj mi ono. Maria, potrci po ovo!"
Kasnije, kad smo se vratili iz favele, svi domoroci su bili sokirani kako smo mi hrabri i kako smo tamo isli (a nama ni vlas sa glave nije falila i bilo nam je super tamo i svi su nas pazili i bili cool).
Domorocima ne bi ni u ludilu palo na pamet da tamo idu, al to je njihov problem.

A, policija...eh, oni su vam sokantni.
Najvole se podabuc u neke sexy, cool uniforme, al korupcija, mito, nerad...strava!!!
Idemo tako brat i ja ulicom i vidimo da se neka zena bacila iz zgrade na plocnik.
Ja se uspanicila i kazem burazu da treba policiju zvat, bla, bla...
On meni kaze:"Pa, tu su vec!"
Ja se okrenem, a ono JEDAN policajac, nonsalantno se podbocio na zid kuce i zvace zvaku. Ljudi okolo ove mrtve prelaze, pipkaju, prevrcu, a on nish! Nit ima policijska linija...ono "police line, do not cross", nit ista.
Svi slobodno secu i pipkaju oko trupla, a ovaj zvace zvaku.
Zivila njihova policija.

Brazilci ne znaju brojat...ulicni brojevi su totalno retardirani....ides ulicom i kucni brojevi idu otprilike ovako.....4, 6, 10, 14, 12, 102, 406, 100....

U ducanima se sve moze kupit na sto cekova ka i u nas.

Kriminalno voze.
Po noci svi uredno briju po crvenom svjetlu. Buraz i ja smo se vracali u vise navrata taksijem po noci i mogu vam rec da niti jedan taksist nije stao ni na jednom crvenom svjetlu.
Nekad ako je guzva, briju vozilom i po plocniku.
Svi se guraju, gledaju te zguzit s ceste i agresivno preticu. Ako ugledaju kakvu picku/frajera u autu do, voze paralelno i bace pricicu!!!! Svi briju da su Ayrton Senna. Lanes se mijenjaju bez upozorenja svakih 8 sekundi. Par puta sam vidjela na jednosmjernoj cesti i po najvecoj guzvi da se ljudi izvlace iz guzve tako da okrenu vozilo i nastave fino u suprotnom smjeru po jednosmjernoj cesti!!!!! Policija radi goli kurac. Jedino ako zele izmust kakav bribe onda ce te mozda eventualno zaustavit. Opcenito im je traffic (ovo samo u Riu) shocking. Ako parkiras auto, parkiras ga na vlastitu odgovornost. Mjesta ima, al cim stanes dodje ti mladi "enterpreneur" i pita za lovu jer ce ti on "cuvat" auto. Ne das li mu novac, kad se vratis tvoj auto ce bit izgreban ili ce mu falit stogod.....(stereo, razbijen prozor, i slicno...)

Nitko ne prica engleski, a kad ga pricaju treba vam specijalni prirucnik za desifriranje brazilskog-engleskog.
Moje ime su iskasapili samo tako. Cak i kad im kazes pravilan izgovor, oni opet po svome.
Svako s postane sh, svako t postane ch, svako d postane dj, r je h i slicno.
Big Brother je bigi brocher
Hip-hop je hipi-hopi
Rave je hejv
Flatmate je flachimejchi i tako....

Brazilska televizija je prica sama za sebe.
Sve je puno telenovela i reportaza iz Brazila jer sebe vole najvise na svijetu (mada sam jednom vidjela da su imali reportazu o Dubrovniku, kojeg su za tu cast preimenovali u Dubrovnick!!!).
Nakon telenovela, najvise je sporta.
Zapravo...skoro svaki put kad bih upalila tv je bila ili novela ili sport.
Kolko sam skuzila imaju tisucu i jedno nogometno prvenstvo i na TV se prikazuju sve, cak i najmanje utakmice.
Ako gledas utakmicu i padne gol, komentator se zadere:"Goooooooooooooooo
ooooooooooooooooooooooooooooooo
ooooooooooooooooooooooooooooooo
oooooooooooooooooooooooolllllllllllllll" i drzi intonaciju jedno 15 minuta. Kunem se da je tako.
Pri kraju urlika jos malo mijenja intonaciju i ulelece da ne bude bas dosadno. Za svaki slucaj i dok se ovaj dere, preko cijelog ekrana je ispisano:"Goooooooooooooooooooooooo
oooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooooolllllllllllllllllllllllllllllll", da se netko slucajno ne zabuni i misli da gol nije pao.

Svake dvije minute se vole proderat (i to gromoglasno):"Brazil!!!!!!!!" na bilo kojem programu i u bilo koje doba.
Cak i ako je neka normalna recenica u kojoj se Brazil spominje samo usput, oni ce Brazil naglasit gromoglasnim glasom i kao da je to bitak cijele recenice.

Takodjer je izvrsno kako su fascinirani time sto smo brat i ja iz Hrvatske. Mislim da nemaju priliku vidjet bas puno Hrvata.
Najbolji je bio jedan prijateljev prijatelj koji ne samo da nikad iz Brazila nije prismrdio van nego nikad nije prismrdio van ni sa svog otoka. Naravno, on ne prica ni mrvicu engleskog, a u mene je blejao ko tele u sarena vrata i bio zatravljen mojim hrvatstvom. Kasnije sam doznala da nikad nije ni vidio nekog iz Evrope, a kamoli proveo s njima neko vrijeme.
Najbolje je bilo kad je poceo mog bivseg ispitivat o Hrvatskoj (bivsi isto nikad nije bio u Cro tako da ja pojma nemam sta je on njemu napricao...sigurno neke bajke) i sa svakim njegovim odgovorom je sve zacudjenije i zatravljenije buljio u mene.
Na kraju me pito da kazem nesto na hrvatskom. Ja ga pitam, sta os da ti kazem, a on (nakon dugo razmisljanja):"Ajd reci, jako mi se svidja Floripa". Ja kazem, i onda on zacudjeno ponovi jedno 10 puta i na licu mjesta slavodobitno zakljuci da on ide u Hrvatsku kud puklo da puklo.

Kad smo dosli u hostel u Riu, djelatnici su popadali na dupeta kad su nam vidjeli putovnice. Onda su jedno drugom dodavali nase pasose i usklikivali "Nossa!!!! Croacia!!! Nossa!!!". Nossa je skracenica od Nossa Senhora (bogorodica, dakako... ) i upotrebljava se u svakoj prilici...kad je neko zgodan, kad je neko ruzan, kad se nesto cudnovato dogodi, kad je dobra klopa, kad je losa klopa, zapravo nakon "Brazil" to im je druga najcesce koristena rijec u jeziku...
Naravno da su nas i oni ispitali da kazemo nesto na hrvatskom, mi rekli, a cijela ekipa na recepciji u hostelu u unisonu drekne:"NOSSA!!!!!!!"

Brazilci vole Brazil vise od icega i ikoga na svijetu i misle da su oni najbolja i Bogom dana zemlja.
Sve ostale zemlje u latinskoj americi su im "u kurcu", jedino Brazil ista valja.

Vizni sustav im je takodjer zanimljiv.
Koja god zemlja da trazi Brazilce da imaju vizu, oni isto traze od drzavljana doticne zemlje. I ne samo to, nego kolko god koja zemlja trazi da Brazilci plate za njihovu vizu, tolko i Brazilci traze od njih. Tako mi moramo platit neki sitnis za brazilsku vizu, al zato Amerikanci moraju platit oko Ł80!

I ne samo da moraju platit Ł80, nego se Brazilcima uopce ne svidja kako se americka imigracija odnosi prema njima, pa sad i oni svakog Amera koji udje u Brazil fotografiraju i fingerprintiraju pa nek se i oni malo osjecaju ugrozeno. Kamo srece da nasi politicari ne lizu svim zapadnjacima dupe, nego da i oni nabiju takvu politiku. Tako bi npr svakom Englezu ili Amerikancu koji udje u Cro mogli pretrazit sve supljine na tijelu pa nek onda vide cija majka crnu vunu prede.
BRAAAAAZIIIIIL!!!

Nogomet!
U turistickim vodicima pise kad se ide na Maracanu, sjednite na donje tribine u hlad i daleko od ludjaka koji divljaju na gornjim tribinama. Nas par su vodili nasi lokalci i pogodite di su nas odveli? Ravno u krkljanac najveci.
Isli smo autom i vec nekoliko km prije Maracane je bilo ludo ludilo...svi auti trube, svi vriste, svi se podabukli u dresove...Iz svakog auta se vijori OGROMNA Fluminense zastava. Kad smo dosli, tamo je vec bio party (sat vremena prije utakmice). Unisli smo untra i stadion je ogroman. Nasi Brazilci su nas uveli medju najvece ludjake, medju samba drums, medju zastave, i najveci krkljanac. Ja sam uzivala. Sjedala postoje al niko ne sjedi.
Kroz cijelu jebenu utakmicu se ore, al doslovno ore...(btw, stadion je bio pun) samba bubnjevi tako da i hoces ne mozes ostat miran i gledat nego cupkas u ritmu i divljas i skaces. Buraz je odmah kupio njihov dres i obuko se. Ja sam kupila traku i isto se podabukla. Svi su imali neke bijele balone (to im je jedna od boja na dresu) i kako smo unisli tako su ih i nama dali. Onda prvo mases i kad udje tvoj tim, puknes ih da se sve ori.
Imaju i cheerleaders na utakmici i one cijelo vrijeme plesu i podupiru...sta li.
Svi se cijelo vrijeme deru, pucaju petarde, masu zastavama, nekakve dimne signale, bombe picke materine ispustaju i slicno.
Svi plesu, divljaju i ne miruju ni sekunde. Kako je bilo jako vruce, svi su se muski odmah skinuli, a ja i jedna Irkinja smo uzivale i gledale i odmah se odlucile udat za Brazilce ili nista.
Brazilci su isto gledali u nas, radili jebacke face i dobacivali nam da smo "gostosa".
Irkinja se tolko zagledala u frajere da me u jednom trenutku pitala koliki je rezultat i je li 1-0 jos uvijek. (Bilo je 1-1 i to je pisalo na semaforu...al jebes to kad su komadi uokolo).
Kad je suprotni tim izjednacio svi su popizdili i poceli se derat na sav glas "caralho" i "filho da puta" i opcenito psovat, pesnicarit i slicno.
Kad je pak pao nas gol onda su svi podivljali od srece i poceli skakat, polesat i radit sve sto su i do tad radili samo jos glasnije i jos divljije. To su uzdrzali na istom nivou sve dok drugi tim nije izjednacio, odnosno (kad je pao drugi gol) do kraja utakmice, a ne samo pet minuta nakon gola ko kod nas.
Najbolji je bio moj buraz koji se cijelo vrijeme namjestao da uhvati divljanje nakon zabijanja gola sto bolje na fotoaparat i kad je drugi gol konacno pao, odnijeli ga Brazilci u picku materinu u njihovom divljanju. To se grli, ljubi, place, vristi, plese...

Naravno, bilo je jako, jako vruce...cini mi se 39 stupnjeva, a mi stojimo na suncu. Nasi decki (gringos) su se odmah oznojili ko prasad, a Brazilci su stajali onak preplanuli ko Bogovi i nista im nije bilo. Kako stadionom stalno prolaze prodavaci caja, vode, sokova i piva, jedan promocurni prodavac vode je skuzio da mi kupujemo vodu svake dvije minute i odlucio uopce ne ic od nas jer smo mu nas par radili bolji biznis nego da je cijeli stadion optrcavao. Pili smo vodu ko smukovi i mazali se ledom (koji nam je taj isto pordavac davao iz sazaljenja).
Mozda bi bila ideja da si muza trazim na brazilskoj nogometnoj utakmici.

U Brazilu su sve relacije relativne. Kaze meni i burazu tako jedan od nasih surfera da idemo poslije rucka na 'plazu do' nase, a ne na ovu ispred kuce.
I buraz i ja pojedemo rucak i lezerno stojimo u bikiniju/kupacim gacam ocekujuci pokret, kad ovaj pocne palit auto. Mi blejimo, al ukrcamo se i mi u auto i mislimo si 'dobro, mozda je plaza tu odmah pet minuta' Nakon tri sata drndanja dosli smo na 'obliznju plazu do...'. Mislim, picka im materina, drugi put nam recite pa da si sendvice spremimo za u put.

"Plaza do..." je ocito bila popularna medju Argentincima jer su se coporativno sjatili i smjestili tamo bez ikakvog obzira na ekonomsko stanje u vlastitoj im zemlji.
I ne samo da se cuo samo Spanjolski sto je prisutnim Brazilcima u nasoj kompaniji dizalo sve dlake na tijelu u vis, nego su jos provocirali i presetavali se okolo u argentinskim nacionalnim i Boca Juniors nogometnim dresovima.
Ja sam iskoristila svakodnevni bliski kontakt s Argentincima da ustanovim da su isto jaaaaakooooo zgodni. Ne znam sta stavljaju u te juznoamericke vode, al ocito da su neke pilule nadnaravne ljepote.
No za razliku od Brazilaca sto su na plazi stalno u pokretu i rade cas jedan, cas drugi sport, Argentincima nije u krvi da mukotrpno trce nego se vole izlezavat isto ko i braca Rvati.

Ja i jedna moja udarile malo trcat, kad ono cijela jebena plaza udarila u ojkanje i urlikanje. Boli Argentince neka stvar sto su u Brazilu i sto svi trce po plazi...oni fino zalegnu i ojkaju. Nakon toga nismo vise trcale.

Brazilci Argentince, naravno, mrze iz dubine duse. Ako si u autu s Brazilcima i onda ih ne do Bog pretekne neki auto s argentinskim tablicama, to je znak za utrku u Ayrton Senna stilu, skripu guma i slicno. Cim su usporedo s argentinskim vozilom koje im je napravilo nepravdu, opet se svi nagnu van iz auta golih prsa u pravom Latino macho pimp stilu , pocnu radit agresivno-jebacke face i jebat Argentincima sve svece na portugalskom, sve to je liberalno popraceno raznoraznim rucnim gestikulacijama.

Jedan od prijatelja ima neki super turbo club. Muzika cool, na baru rade mrak koktele, i najbolje od svega i jedan od razloga zasto je club uvijek dupkom pun, ARGENTINCIMA (i Argentinkama) ULAZ NIJE DOZVOLJEN.
Ja ne znam ni jednu drugu zemlju u kojoj takva diskriminacija moze proc.

Ako si zensko i dodjes sam na plazu, ne spustis ni sarong na pijesak, a vec ti se nacrta naporni Argentinac i razveze pricu. Najbolji je bio jedan koji je doso i razvezo na spanjolskom. Meni se nije dalo pricat i kazem ja njemu na engleskom da ga ne razumijem. Na to ce on meni,'sorry. moj portugalski nije bas dobar.' Majmune jebeni, nije ti nikakav ako si od engleskog mislio da je portugalski.

Kad vam se nacrta Argentinac taj nece otic ni za zivu glavu dok se bar ne stisne malo uz tebe i uslika te (sto blize njemu). Tako sad Buenos Airesom kruzi par mojih slika i sigurna sam da svaki od kretena prica svakom tko ga hoce slusat kako je imo curu iz Hrvatske u Brazilu.

Brazilci love drugacije.
Njima je lov na picke i gledanje zenskih guzica nacionalni sport.
Najbolje je kad se sakupi jebaca u autu i onda ugledaju neku picku kako prolazi plocnikom/cestom i onda se svi nagnu iz auta van, uspore i udare u pricicu i ocijukanje. Kad se nagnu iz auta obavezno nemaju majicu nego svi vire van razdrljenih prsa ko pravi Latino jebaci. Zapravo imas feeling ko da si zalutao u meksicki porno/gangster film. Ako je picka isto u autu, onda se voze usporedo (jebe im se sto su u wrong lane) i nabace si pricicu i razmijenjivanje brojeva.
A love picke ko od sale. Neki od jebaca su bili tolko dobri pa su mi objasnili tehnike lovljenja.
Dakle, ako je picka gringa ili chica (gringas su sve picke koje nisu iz Juzne Amerike, chicas su Argentinke) onda moras prvo udarit kakav chat, pa malo poplesat s njima i tek onda ljubit. Ako je picka Brazilka, preskocis pricu, preskocis sve i odmah je zgrabis ko tigar. Eventualno joj kazes da je 'gostosa' i to je to.
Iako su ga ostali poducili tehnikama ulova, moj buraz je ostao 'Rvatina do kraja i vrijeme provodio u pricanju o lovljenju picaka i podupiranju bara. Rekla sam ja da su nasi decki za kurac. Dok se odmaknu od bara i odluce za mozda eventualno neki lov na picke, picki postane dosadno i ode doma. Buraz je zakazo cak i kad su njega picke barile. Tako mu je moja frendica jasno i glasno dala do znanja da bi ona rado u horizontalu s njim, a on nish.
Ili...secemo plazom i neke dvije cure skuze da smo stranci i nabace se mom bratu s 'one, two, three' upucavanjem.
(ne pitajte, to valjda nisu znale nish drugo na engleskom rec). Ja burazu kazem sad ti njima reci 'four, five, six' i da vidis akcije...a on ko mutav samo prozbori kako su bile dobre i nastavi hodat. Pih.

Da kazem nesto i o tome kako pravi jebaci u Brazilu odlaze na plazu.
Kao prvo morate zamislit da svi izgledaju ko jebaci i ko da nista drugo u zivotu ne rade nego jebu...dakle, misici, preplanuli, surferski shorts spusten bar jedno 6 cm nize nego sto treba bit, tetovaze...(svi su istetovirani....pogotovo su popularne tetovaze s unutrasnje strane ruke iznad lakta...to apsolutno svaki jebac u Brazilu ima....mozda je to znak raspoznavanja da li si jebac ili nisi.... ) itd....
I onda se ti junci natovare sa suncobranima i stolicama za sjedenje na plazi i instantno izgledaju ko pickice. Zamislite taj prizor...5, 6 junaca jebaca, a pod rukama sareni suncobrani i stolice.

Na plazi budu ko kocoperni pijevci. Utrce u vodu, bace se u neki killer wave, malo se probanjaju (nema plivanja kad su valovi), promijesaju jajca i onda otrce nazad na plazu i plenu guzicom ili na pijesak ili na strateski smjestenu stolicu (obicno okrenutu prema najboljoj zenskoj guzici na plazi). Pravi jebac nikad ne plene guzicom na rucnik ili ne daj Boze, sarong. To je za pickice.
Druga varijanta "plivanja" je da otrcis do tamo di se valovi brakeiraju na plazi i onda stojis dok ne naidje val i onda brzo zaronis ispod vala da te ne odnese u picku materinu i izidjes ziv na drugoj strani.

Na plazi niko ne lezi...ako lezis, lezis dvije tri minute dok ne proucis najblizeg gato/gata (macku/macka) i onda radis sportove.
Os surf, os trcanje, os workout (svaka plaza ima workout equipment koji ljudi zapravo koriste, a ne ko kod nas) ili frescoball (frescoball je neko ludjacko raketanje gdje je kako mi se cini cilj pogodit sto vise kupaca koji ulaze/izlaze iz vode loptom), volley, football, footvolley i slicno. Nitko ne stoji mirno dvije sekunde.
Jesam li spomenula da svi dobro izgledaju? ;)

U Buziosu ima restoran "Chez Michou" s najboljim palacinkama na svijetu (os slanim, os slatkim) i onda odes, das narudzbu, uguzis se na stol (za stolove se treba borit...ko prvi, njegova djevojka....odnosno stol...na pocetku smo buraz i ja uvijek popusili, al onda smo se i mi poceli laktarit i saketat pa smo dobili stol.... ) i onda kad je narudzba gotova, konobarima se ne da probijat do tvog stola nego uzmu MEGAFON (da, stvarno) i deru se....."Allo, Gustavo!!! Allo, Felipe!!! Allo, Maria!!!!" Kad cujes da se deru tvoje ime, to je znak da se pocnes laktarit kroz guzvu i onda dodjes i kazes "Da, taj sam glavom i bradom" i onda ti daju tvoju palacinku.

I inace imaju neke sulude ideje s klopom u Brazilu....zapravo, ja ne znam kak ti majstori uopce rade pare.
Svugdje ima restorana "a kilo"...to funkcionira na principu da ti unidjes, oni ti daju papiric, onda uzimas na tanjur cega god hoces i trpas i kolko god hoces...i kolka je kilaza tolko platis...ne znam kako, al da kolko god jedem meni ne ispadne nikad vise od 8 reala s picem i s desertom.
Onda imaju slicne restorane "buffet a livre" di jedes kolko god hoces i pijes i taman da im pojedes SVE, ne platis vise nego odredjenu sumu (obicno 6 do 8 reala).
Churrascarias rodizio.....mesine s rostilja, povrca i svega isto kolko hoces za neke bezvezne pare. Brazilci su rekli da kad idu na rodizio.....(ne treba bit churrascaria rodizio...moze bit i pizza rodizio, sushi rodizio...itd...) da ne jedu cijeli dan i onda odu i nakrkaju se tolko da kasnije dva dana ne mogu nista radit nego lezat u hammocku.
Imaju puno mjesta gdje se piju samo sokovi i to prirodni fresh iscijedjeni od raznoraznog voca koje ne samo da nikad nisam vidjela nego nemaju uopce ni prijevod na engleski, a kamoli tek na hrvatski.
Imaju super sladolede....najbolje. Talijanski i americki sladoledi su VODA prema ovima ovdje. Mmmmm...ja svaki dan mrknem bar 4 kuglice sladoleda.
Za dorucak fino odes na plazu...i onda cekas da ti dodje prodavac acaia i onda krknes acai s bananom i granolom. To mi je najmiliji dorucak. Acai su neke cudnovate bobe iz Amazone.

Pica su isto super....ja ne znam, al ja se ovdje ubijem od jednog pica.
Oni to natoce ko da je voda. Nije ni cudo sto su svi ludi.
Sva najbolja pica im pocinju na c....
Caipirinha, caipirosca, cachaca, capeta.
Capeta je posebno letalna....ja ni ne znam sta je to, al su nam Brazilci rekli da to moramo probat. I mi tako uzeli samo jednu casu (normalne velicine) i to na troje nas. Ubili se svo troje, nismo znali ni kako se zovemo, ni odakle smo ni gdje idemo. A fiiiinooooo.....imas osjecaj ko da pijes neki krasni juice dok ne roknes celom u plocnik ne znajuci vlastito ime od pijanstva.

Caipirosce i caipirinhe se rade i s limetama i s drugim vocem (jagoda, jabuka, ananas...bla bla...). Konobari im sve rade preko guzice ka i nasi. Sjednem ja tako u bar s nekim svojima i dodje konobar (nakon po ure) i pita, "Picko, stas pit?" Ja kazem caipirinhu s jagodom. On me gleda i kaze...."Daj, nesto drugo." Ja njemu"Molim?", a on meni da caipirnha ne valja s jagodom. Ja njemu kazem da zasto je onda imaju na meniju kad ne valja i narucim s ananasom. On opet da ne valja. I onda se razveze kako nista ne valja iako je na meniju i na kraju mi ON odluci napravit caipiroscu s jabukom. Pa se sad ti misli ko je tu lud.

Nakon Buziosa smo osli busom (da, fakat...18 sati drndanja do mjesta koje na karti izgleda kao "obliznje" mjesto... ) na jug u Florianopolis, tj...Ilha de Santa Catarina.
Autobusi na duge staze su im super...tj...nisu svi super nego ovisi koju klasu autobusa uzmes. Ima jedno 5 razlicitih klasa....
Buraz i ja smo naravno ko i svaki normalan turist kojem na celu pise "oderi me" uzeli najskuplji. Jebiga, ko ce se 18 sati drndat u obicnom sjedalu. , a jok...mi smo morali imat KREVET.
I tako smo uzeli onibus leito (onibus je bus).
Ti busevi su totalni mrak...ima samo 20tak sjedala, a ogroman bus. Sjedalo je super...sirokooooooo, dugackooooo i najbolje od svega kad os lec, ispruzi se u krevet. Bolje nego avion.
Ima i wc i bar i tv i slusalice za muziku i sve....
I jos dobijes cebe i jastuk i vrecicu punu grickalica za calabrcanje i pica.
Cim smo unisli na bus buraz je snimio neku malu surfericu kako tovari pranchu (dasku) na bus i odmah mu je bilo milo i ugodno oko srca sto ce provest 18 sati u busu s njom.

Kad smo usli u bus skuzili smo da onibus leito koriste samo dobro potkozeni. Normalna raja masovno prevaljuje nenormalne razdaljine s najobicnijim busevima. Stoje skkupljeni ko sardine u sjedalima i lezerno se voze od Porto Alegrea (skroz na jugu) do Recife (na sjeveru)....trip od kojih 40tak sati.
Zapravo, busevi su im glavno prijevozno sredstvo po cijeloj juznoj Americi. Tako smo vidjeli obicne buseve koji iz Buenos Airesa dupkom puni pice za Salvador u Brazilu. Jebo!!!! Pa to je put od kojih 50tak sati!!!! Ja ne znam koji im je kurac, al oni to bez problema prevaljuju.
Servisne stanice na kojima stanes su im isto super. Sve velebni kompleksi puni restorana a kilo, rodizia, ducana, ciste i mirisljave kupaonice s WCima i tusevima, mjestima di se djeca igraju....Na jednoj stanici je cak bila neka prasuma u WCu i bazen s koi carps!!! A ne ko one nase prcvarnice....em smrdi em jos moras platit wc.

Eh, i sofer uvijek prebroji putnike prije nego krene da neko ne ostane,a ne ko oni nasi balvani (to ja imam grudge jer me jednom bus za Split zaboravio na stanici pa sam morala trcat ko kokos za busom. ).

Buraz i ja smo rano uranili i uhvatili bus za Buzios sto mu ga dodje ko neki brazilski St Tropez, pogotovo ako se uzme u obzir kolicina velebnih butika i skupih restorana sto su se ovdje koncentrirali.
Buzios je malo "ribarsko" mjesto (tako ga bar reklamiraju, ustvari je vise geared up za turizam) jedno 4 sata sjeverno od Ria.
Posto je high sezona sve je krcato...brazilskim turistima naravno.
Za razliku od tajlandskih avantura busem prosle godine, ovo ovdje je totalno civilizirana i uneventful voznja. Busovi su veliki i comfortable, air conditioning radi ko da si na Arktiku i vozac busa je obavezno neki brkati, razdrljeni dinaridski tip. Osjecala sam se ko kod kuce...samo mi je jos falilo da vozac raspali "Narodni Radio" i ugodjaj bi bio potpun.
Ceste su im uredne i sve okolo je landscapirano i uredjeno....i cisto.
Najveci sok je bio kad smo stali na pis pauzu na servisnoj stanici (ili kako li se vec zovu), a tamo cistooooooo....onak....park za djecu, shopping centar unutra (!!!!!) i ogromni turbo cisti wcovi za koje ne moras platit.
Svaka im cast, majstori su.
Buzios je inace jako cool, postao je popularan u 60tima kad ga je "otkrila" Brigitte Bardot koja je tu dolazila sa svojim brazilskim deckom.
Ima svega...najvise bikini shopova. Mamicu im brazilsku sto mi rade...imam osjecaj da cu ostavit sve novce brazilskoj industriji japanki i bikinija)....ugodjaj je nekako meksicko-st. tropezovsi.
Sve neke niske jarko obojane kucice u meksicko-latino stilu i butici i restorani i tak...

Mi smo odsjeli u jednoj krasnoj pousadi i imamo dobar pogled na more.
Naravno i ovdje se nose minimalni bikiniji.....
Pod minimalni mislim ono....cice su otkrivene 80 %, guzica 99%....ako imas konzervativni look (kao ja)...onda cice otkrijes 40% i guzicu 90%.
Inace...kad smo se gombali od bus stanice do pousade burazu sam rekla da mora da smo jedini hrvatski turisti u Brazilu trenutno i jedini strani turisti u Buziosu....
Naravno da mi je istog trena proletilo kroz glavu da ce se sad neko zaderat za nama na hrvatskom...i ne zvala se ja Marisi i pomoz Bog i svi sveci ako se za nama nije zaorio balkanski povik istog tog trena: "Ej, izviniteeeeeee, odakle ste viiiiii?". Mi se okrenusmo ko presjeceni kad ono za nama trci neka blonde ljepotica slavenskog tipa ljepote i za njom neki zbunjeni poluzgodni Brazilac...(To valjda decko, sta li)....Kaze ona nama..."Jestel´vi iz Hrvatske? Ja sam iz Crne Gore." i tako....onda smo si malo popricali....as you do.
S posebnim sam zadovoljstvom primjetila (kad mi je vec srusila teoriju o nama kao jedinim strancima) da je njen Brazilac samo poluzgodan dok su svi moji Latino jebaci ko sa slike. Bas sam odvratna....
Ljudi me i dalje izludjuju kad misle da ja pricam na spanjolskom, a pricam na jebenom portugalskom. Mamicu im...ima da usavrsim svoj glupi akcent do slijedece posjete.
Ipak, bar sam bolja od njih svih. Oni svi pricaju samo portugalski.
Pogotovo ako rade u nekim industrijama i radnim mjestima gdje je jos jedan jezik ne samo pozeljan nego prijeko potreban...tako sam primjetila da u svim jebenim turistickim agencijama, bus stanicama, hotelima, pousadama, guesthouses, restoranima, mjenjacnicama i opcenito svim ostalim mjestima gdje se koncentriraju strani turisti, obavezno pricat samo portugalski. Jebo me pas (brazilski dakako, koji laje na portugalskom) ako sam ja naisla na ijednog turistickog djelatnika koji prica makar 2 rijeci engleskog....ili bilo kojeg drugog jezika...
I onda da mi jos dodaju insult to injury, ja njima pocnem natucat njihov jezik i oni meni "Aaaa, ti si Argentinka/Spanjolka/Meksikanka..."

Zapravo sam izgubila svaku nadu da cu nac nekog ko ce pricat engleski (osim vec spomenutih klinaca u buticima...al ni oni ne pricaju svi engleski).
Najbolji mi je bio jedan taksist u Riu koji je slusao pop pjesme na engleskom i naravno da je perfektno znao otpjevat sve rijeci.....sa super naglaskom i sve....pjeva on tako, sve se ori...cijeli taxi...Simply Red, Beyonce....sta ja znam....i ja njemu nesto na engleskom, a on meni na portugalskom da on ne prica ni rijeci engleskog i nastavi dalje pjevat "Crazy in Love". Eh, da ga jebat sad....

Buzios je naravno, totalni sok nakon Ria...ovdje se svi vole podabuc i paradirat gore dolje po dvije glavne ulice. Ka i u Rvatskoj.
Posto sam ja do sad vec navikla na Rio lezernost gdje svi hodaju u kupacima iili bosi u sred grada, ja u Buziosu izisla van u nekom bezveznom haljetku i onda se nakon pet minuta setanja posramila i morala vratit kuci da se i ja podabucem. Valjda se vole tu natandrcit nakitom i vestama jer u Riu ne mogu zbog kriminala pa se onda tuten dodju preseravat.
Inace, picaka i frajera u Buziosu ko u prici. Burazu i meni oci ispale i buraz je cak u jednom trenutku lucidnosti izmedju dvije caiprinhe jeknuo, "Jebes picke u Hrvatskoj!!! To je sve voda!!! Voda, cujes li? Ovo ovdje su prave picke." Tako nekako sam se i ja osjecala glede frajera. Kunem se da je svaki prvi i po bio ko san snova.
Inace, u Buziosu ni ja ni buraz nismo nista ulovili....ne znam dal je to zato jer smo ruzni i voda naprama njima ili zato jer su svi zabrijali da smo decko, cura ili muz, zena. Majmun mi je pokvario sve sanse da nadjem muza, a fino sam mu rekla da hoda 10 metara ispred ili iza mene, al on jok!
Zapanjilo me i to da su ducani radili do ne znam kojeg gluhog doba. U Riu svi ducani rade do oko 10 navecer, al u Buziosu....jebo, tamo smo se buraz i ja presetavali do 2.30 ujutro i sve je jos bilo otvoreno.
Bice su znali da ja dolazim i da ce me kad tad uhvatit bikini kriza.
Mozda su zapravo samo promocurni pa racunaju da ce se raja u Buziosu kad tad ponapijat i kad se presetaju ulicom bar tri put onako podabuceni da ce ic trosit tesko zaradjene pare. I bome trose. To su vam potrosacke orgije do ranog jutra.
I tako....buraz i ja osli lec u tri ujutro ko kvocke, a Brazilci su tek poceli izlazit...i to onako familijarno (mame, tate, djeca, babe, bebe...svi komplet).
Jebe se njima sto je mene moja mater tjerala u krpe nakon crtica (7.15) pa sad imam traume, oni svoje klince paradiraju do u gluho doba noci.
Inace, Buzios ima mediteranski ugodjaj...malo mi je ko Novalja ljeti navecer, samo kaj su picke i piconi 100% bolji. Buraz je jos izjavio (i samo da napomenem da je buraz frajer koji picke bari ko od sale u Hrvatskoj) da on ovdje moze nekog zbarit samo ako ju "kamenom pogodi". Tamo je bila stvarno najveca koncentracija ljepote koju sam ja ikad vidjela. Mozda se ipak mogu utjesit da buraz i ja kolko tolko jos uvijek mozemo proc ko Brazilci jer nas je glupa blijeda i ruzna Engleskinja za susjednim stolom (dok smo pijancili) pitala na portuglaskom za vatru.
Drugi dan smo se digli u 9 ko ranoranioci i ustanovili da je raja u Buziosu jos ljenija nego Dalmatinci. Do kojih 11 nista nije radilo nit je igdje ikoga bilo...samo su cistaci lijeno i preko guzice cistili posljedice sinocnjeg pijancevanja i balanja.
Skuzili smo jos da ima dosta Talijana tamo...valjda im pase taj dalmatinski stih pa ljeti potegnu do nas, a zimi u Brazil.
Kasnije kad su se svi digli (a to smo jedva docekali, gundeci i dosadjujuci se u sobi), smo osli na neko krstarenje brodom. Platis kurac love i onda za to obadjes plaze, otoke i jos dobijes pit i jest. Oblocu te caipirinhama u rano poslijepodne i onda si miran ko bubica.
Jos puste red domacih (brazilskih) i red stranih u slucaju da neko oce balat i po brodu i mirna Bosna. Naravno da nitko nije pricao engleski iako razvode turiste. Buraz i ja smo samo odgonetavali sto su mozda moguce oni rekli.
Navecer smo opet napravili djir i da me jebes niko mi opet nije doso....svi samo snimaju, a buraz ukorak sa mnom i srozava mi ugled neudane zene i jebacice. Doduse i ja njemu, pa smo fertik.
Kasnije nam je tamo dosadilo jer se svi isfuravaju ko u Novalji pa smo odlucili otic dalje....na jug.
Jos mi je bilo sokantno to kaj su i klinci i klinke ovdje sexy...zapravo ne znam sto da o tome mislim.
Nekak mi se cini da je ovdje raj za pedofile....curice od kojih 6 godina stoje provokativno u bikinijima i prce dupe i cube usta.
Ja ne znam jel to njima normalno ili kaj, al meni nije.
Tako smo na bus stanici kad smo isli iz Ria u Floripu vidjeli klinku s tatom...klinka ima...a kaj ja znam...mozda 5 godina....minica dopicnjak, nanule na poluvisoku petu, majica s otkrivenim trbuhom (uska) i izbacila guzicu van. Ja nisam mogla vjerovat.
Al eto....

Buraz i ja smo se dobro ogrebali na aerodromu jer nas je kvocka na check-inu uguzila oboje u business klasu tako da smo se mogli sirit i komodat. Ne znam ni sama kako nam se to dogodilo. Mislim da smo joj se sazalili kad je vidila nasa pokisla lica nakon sto nam je rekla da su jedina sjedala koja su ostala ona odvratna srednja sjedala di nema prostora ni za disanje, a kamoli za noge rastegnut.
Onda nam je rekla da sacekamo malo, osla malo pricat s nekim drugim i uguzila nas u biznis klasu.
Tamo ima prostora za trcanje, fino se rasiris, prucis ko kenjcina i uzivas. Os lezat, os sjedit, os podvit noge...za sve ima prostora.
I jos te hrane onak turbo ekskluzivno. Valjda prvi put u zivotu da sam se prejela avionskom hranom.
Ipak, zakljucila sam da ne mogu zaspat u avionu ni pod razno, bez obzira dal se vozim obicnom ili biznis klasom.
Tako da sam 14 sati bila razgoracenih ociju i dosadjivala se i gnijezdila na sjedalo-krevetu ko kokos na jajima.
Skuzila sam da su im sve stjuardese bile oblajhane u plavo.
Onak izgorene od sunca, tamne oci i platinasto plava zblajhana kosa.
To im je valjda zadnji krik mode.
Iako ne znam koji im je kurac da se blajhaju kad se iz aviona vidi da je neprirodno i da im ne stoji.
Mislim da su sve zgodne stjuardese bile u ekonomskoj klasi. Nas su sluzile matronly babe i pederi.
Reko je buraz da je to zbog toga jer ne meremo dobit i ovce i novce. Mi smo se mogli sirit i uzivat u ukusnoj klopi, pa smo morali imat ruzne stjuardese, a oni u ekonomiji su se guzvali i imali ljepotice.
Inace, ostali putnici u biznis klasi su svi izgledali ko glumci iz telenovela. Mozda i jesu bili, al ja ih ne prepoznajem.
Eh, da...u avionu su nam se sve stjuardese i stjuardi obracali na portugalskom. Onda mi je dopizidlo pa sam im rekla da nisam Brazilka, a oni su se uzjogunili i rekli da izgledam ko Brazilka pa su mislili da jesam.
Onda su pogledali brata i rekli da on nikako ne izgleda ko Brazilac, al ja da.

Brat je na to reko nek se jebem i da ce on zato bolje proc u Brazilu jer ce Brazilkama bit egzotican pa ce ga htjet ljubit, a mene niko nece jer cu im izgledat obicno i domace.
Kad smo konacno sletili na aerodrom, docekala nas je vrucina i nekakav tropikalno-socijalisticki ugodjaj.
I dalje su mi se svi obracali na portugalskom. Onda sam konacno i skuzila da je moj portugalski zapravo u banani jer ovi tolko brzo pricaju da moram napregnut sve mozdane celije da ih razumijem...i onda ih razumijem samo nesto.
Oni mene uopce ne razumiju. Mislim da mi je naglasak u kurcu.
Inace su svi jako ljubazni i odmah se nude da ce te vodit amo ili tamo.
Tako smo u avionu upoznali nekog koji radi za Varig (njihovu avio kompaniju) i cim je cuo da brat voli nogomet odmah nam je uvalio broj i reko da ga nazovemo i da ce nas on odvest na utakmicu i na plazu i sta ja znam gdje sve ne.
I tako sa svakim koga god upoznas. Odmah se nude za razvoz, razgledanje, ruckove, vecere i tako dalje.
To je dobro.
Buraz i ja smo iznajmili stan na Copacabani. Mali je, al cool. Sve zgrade u kojima im stanuje srednja i visa klasa imaju portire, ograde, kamere i tako dalje. To su zapravo ko neke tvrdjave tako da ih odvoje od siromaha.
To mi je malo sokantno. Tako i nasa zgrada ima.
A odmah na obliznjem brdu je jedna favela....cini mi se da tamo nemaju ni struje kako spada jer nekad imaju svjetla na potleusicama, a nekad nemaju. Sokantno kako je to sve tako blizu, a bogati se prave da potleusica nema i da to nije njihov problem.
I opcenito su opsjednuti klasom i tko stanuje u kojem dijelu grada.

Bikiniji su im groooooozno small.
Mislim, ono.....ja sa svojim cicama sam ovdje zadnja katastrofa, ni u jedan bikini ih ne mrem utrpat.
Onda sam kupila neka dva mala i da ga jebes sve mi ispada na sve strane, al posto ispada i Brazilkama, jebe mi se.
Buraz kaze da se to tako nosi ovdje i da to tako mora bit....
Ja pak imam osjecaj da bi ovdje bezcicate bolje prosle.

Buraz je malo izgorio (kad je glup i ne slusa) pa se hladi jogurtom po ledjima. I to jogurtom u koji sam ja mislila muesli utocit sebi za dorucak. Psmtr!!!
Inace, najveci shok (meni) je bio da ovdje ima i ruznih ljudi.
Ja sam prije mislila da su svi ko sa slike...
Kad ono...ima i ruznih i debelih i sisatih (samo ne znam di te sisate nabavljaju bikinije ).
Zadnji krik mode u Riu su lycra tajice u kricavim bojama do koljena (dakle ne cak ni onaj jebeni retro ironicni 80te stil sto se nosi po Evropi nego origigi 80-te ravno iz Jane Fonda workout videa.), na to obavezno cipele na visoku petu (isto kricave), frazzlirana koza od previse suncanja i kosa ili skroz izblajhana u plavo ili crna isto neprirodna. Jos nisam vidjela ni jednu kokos sa kratkom kosom. Sve su dugokose Barbike. S tim da ove zblajhane zovu cachorras (dogs) iliti po eng bimbos iliti po naski sponzoruse. Cachorru mozes prepoznat (osim po zblajhanoj kosi) po uskoj odjeci i tamno tamno smedjoj kozi (iako su bijelkinje).
Trudnice im obavezno nose minjak dopicnjak, trbuh im je izvaljen van od pocetka do kraja i gore imaju neki minimalni bikini ili minimalnu nazovi-majicu. Usku, naravno.
Stariji (muski i zenske) su svi frazzled i naborani od silnog sunca, al svejedno nose lycru i najuze stvari sto ste ikad vidjeli. Zapravo izgledjau isto ko penzici s Floride, al malo glamuroznije.
Obavezno pod miskom nose nekog malog psa koji je obavezno ukrasen ili masnom na glavi ili ima komplet psecu odoru.
U faveli je glavni krik mode medju muskima, oblajhana kratka kosa. Zapravo, mogu rec da su mi zgodni ti zblajhani iz favele...
Isto tako je potpuno normalno da se usred grada seces u bikiniju.
Ili u kupacim gacam (ako si musko).
Neki idu i bosi...onak drito s plaze pa po gradu. I jos tako unilaze u ducane i sta ja znam....
Ah, da...muski nose neke cudnovate kupace gace koje su uskeeeeee...a kroj im je nekako nesto izmedju boxerica kratkih i onih obicnih gaca.
Prvo mi nije bilo jasno zasto to nose jer meni te gace izgledaju ruznjikavo (tj...tako je bilo dok sam ih samo vidila izdaleka). Kasnije mi je jedan moj reko da se te gace nose jer odmah vidis kolki im je...jelte....ponos. Sve se vidi, sve se nazire.
Nakon sto sam otisla na plazu prvi dan, mogu rec da sam postala veliiikiii ljubitelj takovijehh gaca.
A i moj brat je odmah uboo jedne takve.
Morala bi ja to malo po Jadranu promovirat.
Zenski bikiniji isto tako.
Ja pitam u ducanu za broj medium i ona donese neki prcmoljak sto meni ni mandu ne bi pokrio, a kamoli sise.
I tako u svakom ducanu. Onda pitam za large...prcmoljak je samo malooooo veci.
Pitam za extra large...a oni meni u svakom ducanu da oni ne proizvode extra large. A nije da nema debelih i slicno. Zapravo ima ih i ocito su si umislile da su mini size. Onda sam prvo hodala u konfuziji i mislila ganjat svaku sisatu i deblju zenu po gradu i pitat di kupuju svoje bikinije. I da doliju jos ulja na vatru, svi mi bulje u cice (muski)...samo jos nisam skuzila bulje li zato jer su im dobre ili zato jer me zale pa misle:"Jao, jadna ova, sigurno ne mere nac bikini za svoje cice"
Kasnije sam skuzila da oni svi nose minimalne, bilo da su stare ili mlade, ruzne ili lijepe, sisate ili bezcicate.
Na kraju sam kupila large prcmoljak od kostima....guzica mi je skoro cijela van, a cice ...well...isto tako. Jebe mi se, ako moze baba od 6 banki razvalit svoje dupe u Brazilian bikiniju, onda mogu i ja.
Zapravo mi se jako omilio moj kupaci pa sam kasnije kupila jos jedan i jos kasnije jos jedan.
Donji dio je svugdje isti...MI-NI-MA-LAN....i za guzate i za one s dva asprina umjesto dupeta.
Ovdje su naravno, sve cure guzate i to masala guzate, pa se ja osjecam ko doma.
Eh, da, strankinje se na plazi odmah kuze...em su ruzicaste ili izgorene, em nose kupace kostime koji podsjecaju na viktorijanske kad se usporede s brazilskim bikinijima. Osim mene koja sam se odmah uguzila u brazilski bikini, naravno.
Super je i to sto ovdje svi nose japanke.
Ima ih u svim bojama i dezenima. Ja i buraz smo uboli po jedno 10 pari japanki.

Primjetila sam da je moderno imat engleska imena. Koja glupost. Ja sam ocekivala kako cu se upoznat s brdom ljudi koji se zovu Joao Ramon Jesus Da Silva Da Penha, a ono....samo upoznajem neke koji se zovu Kelly, Alex, Rachel, Nelson i slicno...
Najvise dobrih picaka i frajera ima na Ipanemi i na Aproador plazi.
Na Aproador su surferi (mljac), a na Ipanemi se uguzis kraj Posto 9 i samo lezis, gledas i uzivas.
U moru ne meres plivat jer su valovi preveliki. Mos samo noge tocat i malo se skvasit.
Ili mozes surfat.
Ili gledat surfere (to je ono sto ja volim).
Kad nisi na plazi, najvise dobrih picaka i frajera ima u shopping malls!!!
Taj su obicaj valjda pokupili od Amerikanaca. To im je zadnji krik mode i svi tamo vise, obilaze ducane, jedu, gledaju, idu u kino i sta ja znam sta sve ne.
I to su uglavnom middle class ili upper class ljudi sto tamo vise. Ovi drugi valjda ne mogu ni prismrdit tamo.
Zapravo kad smo isli s ovim nasima u shopping mall ja sam ih pitala jel mogu ljudi iz favele doc tamo, a oni su rekli:"Da, ako su lijepo obuceni i pristojni". To je isto ko da su rekli ne...mislim, di da se ovi lijepo obuku, molim te lijepo, kad nemaju ni za sta, a kamoli za odjevne markice.
Prodavaci u ducanima su isto ko i kod nas. Prilijepe ti se na ulazu i ne mozes ih se rijesit. Uglavnom ne pricaju engleski, a ako pricaju onda ne do Bog da skuze da si stranac. Odmah misle da su uhvaltili Isusa za bradu i pocnu prakticirat engleski na tebi. Jebe se njima sto bi ja malo prakticirala portugalski. Cudno mi je isto to sto im po ducanima (buticima, ne obicni supermarket ducan) rade isto ovi bogatiji klinci. To im je ko neki prestizan posao, sta li....ne kuzim bas to.
Znam da dobiju komisiju na sve sto prodaju, al jos uvijek ne mogu bas skuzit da im u ducanima radi visa klasa. Klinci, al ipak.
Eh..da jos malo kazem o Novoj Godini.
Kao prvo, morali smo odmah ravno cim smo dosli buraz i ja kupit nesto bijelo jer su nam rekli da SVI za Novu Godinu nose samo bijelo ili moze i bijelo sa zutim necim. Samo zuto ne mozes nosit. Bijelo je za mir, a zuto za novac i blagostanje.
Prvo smo mislili da seru kvake i da je to manipara za turiste, al ajde.
Ja kupila neku bijelu haljinu, a buraz bijelu majicu sa zuto,zelenim Brasil napisanim gore.
I tako...frend dosao po nas i mi se uputili...i stvarno jos od popodne si mogao vidjet da su svi...al apsolutno svi u bijelom.
Od glave do pete! Tu i tamo netko u bijelom i zutom.
U SVIM izlozima na SVIM ducanima je bila samo bijela odjeca.
Nista drugo, niti jedna druga boja.
Na ulicama su svi ludovali, plesali sambu, svirali i tak...valjda od ranog jutra.
Kako je pocelo padat vecer svi su se poceli kupit na Copacabani.
Tamo smo se i mi uputili prvo.
Kupili smo cvijece...(to isto svi rade) i onda se to cvijece ubaci u more (cvijece je isto bijelo) i zazeli se zelja koju ti kasnije bozica mora Iemanja ispuni (...iako su oni katolicka zemlja, dosta imaju pomijesanih African beliefs...pa to odatle).
Malo smo tamo bili....na plazi je bilo svega i svacega...muzika, koncerti najpoznatijih brazilskih muzicara itd...
Kad je postalo prenatrpano za nas otisli smo kod ujaka od moje prijateljice. On zivi u ogromnom penthouse na obali Copacabane i to tocno po sredini. I turbo je bogat. Ima najbolji pogled koji sam ikad u zivotu vidjela.
Tamo je imao dinner party i tamo smo jeli i partijali s ostalim Brazilcima. Svi su naravno bili u bijelom.
Dolje je na plazi bilo 3 miliona ljudi!!!!! Svi u bijelom!!! Nesto prije ponoci je domacin iznijeo grozdje, sipak i osuseni passion fruit.
Svatko je uzeo....7 kospica sipka, 3 grozda grozdja i 12 osusenih passion fruits.
Kad je otkucala ponoc, svi su popizdili!!! Dolje se culo 3 miliona ljudi kako vristi, skace, dere se i slicno. Ovi kod nas na partiju su isto popizdili, a sve se to odvijalo uz najljepsi i najspektakularniji vatromet koji sam ja IKAD vidjela u svom zivotu.
To je isto bio znak da svako od nas pojede ono voce. Tj...sve osim sipka...to samo isises i onda sacuvas kospice i drzis ih u novcaniku cijelu godinu. To je isto za srecu i to svi rade...mislim..to jedenje voca i cuvanje kospica.
A vatromet...meni je sve nekako doslo toplo oko srca....imali su super vatromet i super je bila atmosfera. Vatromet je trajao skoro 30 minuta. Na moru su bili rasporedjeni brodovi i onda se to od tamo lansiralo.
Na kraju je svaki brod imao svoj finale. Tako je jedan imao Isusa (onog njihovog s Corcovado brda) koji je ostao tako zapaljen cijelu noc, drugi je imao nesto sto je izgledalo kao da se more zapalilo pa je usred mora duzinom Copacabane isla vatrena rijeka, i tak...
Kad je zavrsio glavni vatromet, s Meridien hotela je bio pusten kao nekakav fire waterfall.
Meni je to sve bilo jako super.
Onda smo jos malo jeli i druzili se i tak...i onda smo osli na neki drugi party s mladjim ljudima na Ipanemu i tamo smo pusili, pili caipirinhe (odnosno, ustrcavali ih drito u usta pomijesane s malo likera od kokosa) i opcenito bili ludi.

Skuzila sam da u skoro svim stanovima imaju neke cudnovate tuseve s jos cudnovatijom elektricnom kontrapcijom gore...to kao za grijanje vode. Pravi recept da se electrocute...voda i struja, stvarno su cudni. Ili mozda vole zivjet opasno.

Dan nakon Nove Godine cijeli dan na TV su vrtili snimke novogodisnje zabave...jebe se njima za potres u Iranu, drug wars u faveli i ostale dogadjaje na kugli zemaljskoj...cijeli dan...al fakat cijeli dan je bilo samo:"Wow!! Juhu!!! Opet smo napravili super party!! Bravo mi!!!"
Brazil je valjda jedina zemlja gdje lokalci uredno nose turisticke majice tipa "Brazil" ili "Rio de Janeiro" i slicno na sebi.
I zapravo sam se prilicno iznenadila jer mi se ne cini da turista ima puno uopce...tj, ima ovih iz Juzne Amerike ili brazilskih turista, al inace jok...
Moj brat im onak svijetao dodje ko cudo zemaljsko.
Svaki dan sretnemo mozda samo 5 ili 6 turista zapadnjaka inace su sve lokalci sto me cudi za ipak svjetski poznat grad.
Mozda se svi boje kriminala ili kaj ja znam...pa ne dolaze.
Eh...gym (teretana) se zove musculacao!!!
Tako da nema dvojbe da se tamo muscles nabijaju. Hi hi hi...

BBC je poceo prikazivat serijal o Amazoni i o cudima prirode koja se skrivaju na dnu rijeke. Cim sam vidjela sretnike koje su odaslali tamo, pozelenila sam u licu od ljubomore i opsovala im sve po spisku. Zasto ja nisam mogla postat cameraman pa da i ja odem snimat pirane, krokodile i jau ribe? Zasto?????
Mislim da je vrag odnio salu i da cu morat tamo prvom prilikom. San mi je da lezim u mrezi razapetoj na palubi broda koji plovi Amazonom i jedem rizu i grah 10 dana uzastopno dok pirane, jau ribe i kajmani skacu u gurmanskoj ekstazi i zderu capybare, volove i djecu. Dobro...mozda ne djecu.
Onda bi brod stao negdje usred prasume, a ja bi malo prijateljevala s Indijancima. Naravno, ne s onim Indijancima koji zderu i ubijaju bijelce. Jer ima i takvih. Ima i nekih koji jos nisu otkriveni. Ti mora da bi me pozderali na prvi pogled. Mozda bi im izgledala masna i uhranjena i brijem da bi me okrenuli na raznju samo tako.
Kasnije bi se probila kroz jos guscu prasumu i pazila da ne stanem i ne polegnem na smrtonosne anakonde. Potom bi dosla na neku cistinu gdje kolumbijska i brazilska mafija uzgaja coka biljke. Onda bi gledala kako destiliraju kokain i kartala s njima. Istovremeno bi se nadala da me nece ubit.
Iz prilozenog se moze zakljucit da amazonska prasuma pruza razne radosti. I zato me nervira i zalosti kad pricam s Pizdunom ili s bilo kojim drugim pripadnikom brazilskog naroda i oni svi do jednog zakljuce da Amazonu treba "otvorit" i sagradit ceste kroz nju jer to je "jedini put do napretka".
Krelad.

Mom Frajeru je glavna briga oko dolaska u London di ce on trenirat misice i dizat gvozdje.
Tako me jucer ispitivao o teretanama.
Ja sam mu rekla da ih ima bar 10 u mom kvartu i da ce zasigurno nesto nac. Onda se on uzjogunio i rekao:"Slusaj ti. Ja ne zelim ic u pickastu teretanu u kakvu ti ides. To nije teretana, to je country club i spa s bazenom, jacuzzijem i salonom za ljepotu. Tamo sigurno niko ne dize gvozdje."
Ja:"Ma nije...ovaj...ima gvozdja i sv..."
On:"Ne. To je spa za picke. Ti si picka, ja sam Frajer. Meni treba teretana za prave muskarce."
Nisam znala kako da mu kazem da u Londonu nema Pravih Muskaraca.

Nocni busevi u Londonu su dozivljaj toliko specijalan da ih stvarno moram preporucit svakom posjetiocu metropole kao nezaobilaznu atrakciju.
Nikad se ne zna sto se moze dogodit.

Jednom smo u busu koji je imao sjedala na razlicitim nivoima prisustvovali prizoru od kojeg se meni i sad kosa dize na glavi.
Osoba A koja je sjedila na visem sjedalu je ocito popila malo vise te veceri. Osoba B koja je sjedila na niskoetaznom sjedalu tik ispred nacvrckane nije ni slutila sto joj se sprema. Odjednom se zrakom prolomilo "bhfraaaaaaaarrrghhhhh" i s tim ratnim posklikom se osoba A ispovracala osobi B na kosu i svecanu odoru. Osoba B je skvicala ko prase. Osoba A je bila prepijana da dozivi dozivljaj.
Pocelo je toliko smrdit da je kondukter morao zaustavit te ispraznit bus. Osoba B je otisla kuci jecajuci s povracotinama u kosi.
Nuklearna katastrofa povracotinskih razmjera!

Drugom prilikom je pak Cimer bio taj koji je bio blago pijan. Blizila se nasa stanica i on je krenuo da se spusti s prvog kata busa na prizemlje. Stepenice su uske. U susret mu je isao covjek s przenim krumpiricima.
Mjesta za obojicu nije bilo. Cimer se gejpederski razgoropadio i prozurio dolje. Pritom je slucajno oborio Przenog Krumpirica na pod. Krumpiric se strmopizdio niz stepenice, razvalio na donjem katu i mlatio nogama i rukama pijano u zrak. U kosi su mu bili zamrseni krumpiri i kecap. Cimer je izletio brzinom vjetra i pobjegao sa scene. Moglo bi se rec da je to bio jedan hit-and-run dozivljaj.

Trecom prilikom je poznanica bila ta koja je jela przeni krumpir. Do nje je sjedila neka ustogljena Talijanka. Talijanka je ocito imala fin nos jer se okrenula poznanici i bez dlake na jeziku i s piskutavim italo-naglaskom rekla: "Meni ovooooo smrdi. Jel mozes prestat jest!!!"
Poznanica na to ce: "Ako ti smrdi, makni se na drugo sjedalo."
Talijanka s profinjenim nosom se na to makla, al u glavi je pocela kovat osvetu. Kad je doslo vrijeme da izidje iz nocnog, elegantno je jednom rukom poznanici opalila vrucu samarcinu preko cijelog lica, a drugom joj sasula sadrzaj torbe na pod. Nakon toga je pozurila ka izlazu u nadi da ce napravit hit-and-run. Poznanica je popizdila i zakacila je rukom prvo za ovratnik krznenog kaputa, a potom za kosu i provukla malo po podu. Onda joj je naredila da joj stavi cijeli prosuti sadrzaj nazad u torbu i zaprijetila joj sopanjem nasilu smrdljivim krumpiricima ukoliko ne napravi isto. Uslijedila je deracina i navijanje. Neki su ih pokusali i rastavit. Na kraju je Talijanka progutala ponos i stavila sve nazad u torbu. Bus je krenuo dalje.
Koja radost! :D

Poslijepodne sam provela s prijateljem iz Brazila.
Gledali smo neke slike sto sam uslikala i dosli do slike pauna.
Prijatelj se ushitio i odusevio te dreknuo: "Jaoooo, vidi kako dobar PURAN!!!"

Miss Brazil je osla ca, a umjesto nje je dosla Guzijola.
Posto sam proteklih par dana imala kulinarske okrsaje velikog stila s Brazilkom, nije mi padalo na pamet da nesto kuham i za Guzijolu. Dala sam joj kruva i sladoleda i Bog je blagoslovio. To je svakom normalnom dosta. Jedan sladoled je bio od Mascarpone sira i toga sam joj dala manje jer sam pizda i taj vise volim. Drugi je bio od cokolade i toga sam joj dala u ogromnim kolicinama jer mrzim sladoled od cokolade. Sladoled od cokolade se u mom freezeru naso povodom zajeba u ducanu. Na kutiji pise sladoled od COKOLADE i NARANCE. Kad pak otvoris kutiju u tebe bleji sladoled od cokolade s ukusom narance. Povrac!
Guzijola se nije bunila. Nije ni smjela uostalom.

Poceli smo se utezat u prikladnu dernek odjecu. Ja sam se utegla u korzet, traperice i sljastecu spangu. Ljubicastu. U obliku lista. To je bio moj pozdrav proljecu.
Guzijola se utegla u traperice i papak cipele za kopitare. Cipelice za kpitare mi nisu jasne. Jos uvijek ne znam dal Guzijola ima prst ili kopito na nozi. Jucer sam je to i pitala. Rekla je da ima prst. U to sam je ja challengirala da mi pokaze papak i/ili prst, a ona se nije dala i rekla da ce mi pokazat kasnije kad odemo lec. Kad smo osli lec, izdajnicki se usuljala u krevet prije mene i pokrila od glave do pete. Nisam joj vidila ni kopito ni prst. A ona i dalje nosi cipelice za kopitare.
Jos je natandrcila majicu s izrezom. Pritom je panicarila jer joj je cirkao grudnjak (crni cipkasti) svaki put kad bi se sagela. Ja sam joj rekla da je to OK, a ona se snebivala i potezala majicu kako je znala da joj cednost ostane neporemecena.
Na dernek su isli i Cimer, Gruzijac i dva modna fotografa s kojima nekad radim.
Jedan od njih je bacio oko na Guzijolu i sve se nesto motao oko nje. Guzijola ga nije fermala ni pol posto nego je namjestala majicu i konstatirala kako nema nikog zgodnog osim Cimera i Gruzijca.

Poceli smo se naroljivat, a Guzijola se naslonila na zid.
"Guzijola, jesil dobro, a?", pitala sam
"Jesam, jesam....oni....jel moram djuskat?"
"Pa...oni...a stas drugo radit nego djuskat...dakako"
"Ja necu djuskat", rekla je Guzijola i zamahnula kosom.

Nakon jos jedno po ure, dodje meni Guzijola i kaze:
"A oni....kako da djuskam...mislim....kak??? KAAAAK????"
"Jebo te Manitu, Guzijola. Kako i svi. Mrdnes guzicom lijevo, mrdnes guzicom desno. Dignes nogu gore, spustis dolje. Odlijepi se, Iruda ti, vise od tog zida."
S tim rjecima je gdjica G. vidila da je vrag odnija salu te se odlijepila od zida i pocela malo mrdat. Uzivljavala se sve vise i vise i na kraju nije stala dok nije i dernek stao.

Dok je ona plesala, ja sam mozgala zasto nas dvije pricamo bosanskim naglaskom. Osobno, ja nisam u Bosni ni bila. A mislim da nije ni Guzijola. To nas uopce ne sprecava da pricamo na naglasku koji zvuci kao komedija-bosanski i tu i tamo ubacimo kakvu hrvatsko-englesku izvedenicu tipa "challengirati" ili "chicketina" te zagrebacki "kaj". Nisam nasla prikladno objasnjenje pa sam se zadovoljila konstatacijom da smo obe pukle.

Kuci smo isle nocnim busom. Nocni bus nije bilo kakav bus nego bus koji vozi po noci, a u njemu se nalaze uglavnom pijanci i ucesnici raznoraznih gradskih derneka. Ja taj bus zovem "Radost Nocnog Busa". Guzijola je mislila da je to zbog toga jer se u busu dogadja neka sreca i veselje. Jedina radost koju je zapravo vidila u busu su gomile pijanaca koji se guzvaju s tobom i smrde na pivo i cigarete.

Pri dolasku kuci sam prvo upalila kompjuter, a onda dala Guzijoli jos malo kruva i sladoleda. Procijenila sam da je to dovoljno da je odrzi na zivotu do sutra. Bila je napojena i zalivena.
Sjela je na sofu i pocela nesto razglabat o tome kako mi je mali stan i o njenih 60 kvadrata vrta. Jos je rekla kako je okopavala cvijece u vrtu. Jedino okopavanje koje ja vrsim je okopavanje nosa tu i tamo.
U to je na msn dosao i Frajer i kurcio nam se sa svojim misicima i plocicama na trbuhu. Ja sam skvicala od srece jer sam povrsna, a Guzijola je rekla da je to odvratno, al mu se ipak zahvalila. Nesto kasnije je dosao i Hybrid i poceo pjevat i nizat usklicnike na mom blogu. Bilo je jasno ko dan da je pijan ko letva.
Nakon sveopceg internet veselja, konacno smo osle lec.

Guzijola se digla u neko ludo vrijeme i osla radit. Ja sam nastavila gundit ko krme u toplom sve dok me u neko doba nije probudio useparajuci vrisak Olge: "Mariiiiiisiiiii, Mariiiiisiiiiiiiiiiiiiii!!!!"; dernjala se ona i s time unisla u sobu.
Bez pardona je sjela na krevet i pocela divanit kako je jucer dosla na nas dernek, al je nisu pustili jer nije znala lozinku. Pricala je jos nesto, al je nisam slusala. Uostalom ima circa 19 godina i vjerojatno nema nesto pametno za rec. Razmisljala sam o tome da je ponudim sladoledom od cokolade i imaginarne narance, al sam na kraju ustanovila da sam lijena pizda kojoj se ne da dignut iz kreveta.
Bas sam pizda.