Granica se sastojala od osiroke rijeke, a granicni prijelaz od mosta sumnjive kvalitete.
Dosetala sam do mosta i osacala gdje je najbolje mjesto za fotografiranje granice.
S krive strane, dakako. S one na kojoj je pisalo "Izlaz iz Brazila".
Ja ne bi bila ja de se odmah nisam uputila po krivoj strani. Paragvajski i brazilski seljaci su mi putem dobacivali:"Ej, na krivoj si strani. Druga strana je za ulazak u Brazil", al ja sam nosom parala nebo i pravila se da ih ne cujem.
Na pola mosta sam stala i fotografirala granicu. Super, sad imam sliku i suvenir iz Paragvaja.
Nastavila sam lezernu setnju mostom.
Cim sam nogom krocila na drugu stranu primjetila sam da imam odbor za docek. Brazilski granicni policajac.
Joooooj, sta sad?????
"Dobar dan. Ovo je strana za izlaz iz Brazila. Sad ces se lijepo vratit cijelom duzinom mosta (a most je prilicno dugacak) i dosetat PRAVOM stranom u Brazil", priprijetio mi je.
Jooooooj, ajmeeeee, joooooj.....znala sam da ako mu odgovorim na portugalskom, on ce znat da sam znala procitat Ulaz-Izlaz znakovlje s druge strane.
"Hiiiiiiii, I´m a tourist!!!", rekla sam glupavo na engleskom i koketno nacubila usta.
Policajac se zbunio, al samo na sekundu. Onda je nabacio flert-casku sa mnom na poderanom engleskom.
"Really? Turista? Awww....what country you is?"
"Croatia."
"Grecia?"
"Yessss!!"
Nit me je vratio nazad, nit mi je pogledao pasos.
To!!! Ponovo na brazilskom tlu!!!
Aleluja!