Jerko od Marije

Koliko je Bog vise ispunjao Srce Marijino svojim Milostima i savršenostim, toliko više se njeno Srce po poniznosti smanjivalo. Kada se Presveta Djevica Marija Srcem podlozžla volji Bozjoj kod Navještenja, kako bi se dogodilo Utjelovljenje Sina Božjega, više je željela slušati nego postati Majkom Božjom. Rekla je "Evo službenice Gospodnje"

Probudih se u sobi velikoj, sa svih strana, mnoštvo polica, i preplašen i zbunjen gledam.
Ustajem na noge, stanem, korak dva, ubrzam malko, da daha uhvatim ali daha nema.
Strah me stigne, i brzo me obuze, vičem ne, ne to, to nisam, plačem, vičem, bojim se.
Da mi je pobjeći, onako da me nitko ne vidi, hitro, brzo.
Usamljen se osjećam, kao da očiju milijun gleda u mene, a polica, polica svaka ima pogled prodoran, istinit pogled, da pročita, skine, ogoli tijelo , dušu, ali nešto tiho šapuće, zove, privlaći, ohrabruje, ostajem, tesko ostajem, ne razumijem zašto, jednostavno ne znam, a pitam se, a boli me.
Zlatne police izvana divne, ali hladne i grube i od grubosti zarđale iznutra, i istukoše i isprebijaše i ubiše.


Živio sam u domu tom, grijući se na vatri kamenoj, sigurnosti nesigurnoj za koju misliš da nesto jest, ali me, sad znam, prevari, i to na naćin nepošten, prevari.
Kamena vatro bijedna, ugodno si me u dolini grijala, u zemlju da bar gledao sam, da znao sam, prah da si, sad znam, sad kasno je ali znao sam, nekad davno. Uništi me, prevari, koja lažes, i to uvijek je laž na ustima tvojim ti i rugobo, što si došla, tko te zvao, odlazi iz mog života ti smrdljiva, kad sam osta ti mi se smiješ, zamani si smrad svoj širila, ti lažljivice umišljena, odlazi od mene ti babo napuhana ohola i tašta što to ućini ti, kriva si, sam da osta i u ostavštinu mi ostavi i mržnju i zlo, vrijednost bezvrjednu.

Tada dode Čovjek u bijelo obučen, pogled dignuti ne mogu, skupim se i glavu medu koljena stavim, da me nema, brda prekrij te, padnite, zdrobite, što čekate, počmite, ne čekajte.
Taj Čovjek u bijelom, otvara police “moga života”, i ne mogu vidjeti ali čujem, škripanje, lomljenje, pucanje. Imam osjećaj da čovijek više nisam, životinja ili komad izmeta onako, smeđ, razlitan, smrdljiv i ne mogu se pomaknuti, sram me je.
Nato mi netko na uho šapne glasom blagim i njeznim “Eto vidiš ništa nije boljelo još samo malo i bit ce sve gotovo” još samo malo, da jos samo malo. Da Vjerujem! Čujem, osjećam, vidim i znam da mal sam i volim se takav kakav sam, Hvala ti sto si veći, ljepši, pametniji, sto slušaš i u djelo provodiš ono sto ti Tajna govori, “Nemoj biti sam, jer nikad sam nisi” govori i ti Njoj.
Joj, kad ću doći k sebi da se vidim u Tebi.
Tako si blizu a ja tako daleko.

Prijatelju Križa pozdrav iz Splita od Prijatelja Križa!
Svetost je od danas.

But He chose to walk that road out of His love for you and me
Down the Via Dolorosa, all the way to Calvary.

Patnja ima smisla, patnja je premilosrdni dar Božji.
Patnja je slatka spojena s patnjom Isusa Krista.
Patiti zajedno s Njim, zar ima ljepšeg dara od Boga.
Zar postoji ljepši dar od Isusa Krista?

Ne

Marija Bogorodica nije božica.
Ona je obično stvorenje. Tu činjenici naši propovjednici ponekad ističu, zasigurno s pravom. Onomu tko gleda "izvana" ponekad se može učiniti da mi katolici Mariju dižemo do neslučenih visina, do samog božanstva. Međutim, svaki katolik dobro zna da je Ona "obična" žena Ona je to sama znala. Stvarno stanje je potpuno drukčije nego se čini na prvi mah. U stvarnosti se svi ljudi osim Marije, makar ponekad, smatraju bogovima. Jedina ona se nikad nije držala Bogom, ona je začeta bez istočnog grijeh što je srž istočnog grijeha? Srž je u varci koju je zmija, đavao, stavio u srce Evi da će biti bog: "Ne, neće umrijeti! nego zna Bog: onoga dana kad budete od njega jeli, otvorit će vam se oći, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo." Eva je pojela plod sa stabla i dala svome mužu. Povjerovali su u varku da će biti bogovi , i ostali su u toj varci. Sada svi ljudi nose u svom tjelu varku da su bogovi ili da bi trebali biti. Svi se rađamo s istočnim grijehom i svi nosimo njegove posljedice. Po čemu možemo znati da smo posjednici te varke? Sada nitko ne prihvaća da će umrijeti (đavao je rekao: nećete umrijeti). Samo Bog je besmrtan. NItko ne prihvaća bolest i starost. Sva stvorenja biljke i životinje, oboljevaju i stare, samo čovjek ne prihvaća tu "prirodnu" činjenicu. Zašto? Jer misli da toga nebi trebalo biti. Bolesti i starosti nema u Bogu, a u stvorenju je to naravno. NItko od nas ne prihvaća da nije čašćen i poštovan, da ga se ne voli, sluša itd., a to su čini koje treba svatko iskazivati Bogu. Sigurno, i stvorenjima, jednim djelom, ali ne u mjeri koji svaki čovjek zahtjeva. Mi zahtjevamo puno više nego što nam pripada. Mi idemo do diktatorskih razina. Kad nas netko ne poštuje i ne sluša, nedoljivo nam se nameće potreba da takvoga uklonimo (makar iz svoje sredine). Boga (mene) se mora slušati! Zašto Adam i Eva nisu mogli ostati u Edenu? Nije moguće da postoji više bogova.Bog je samo jedan. Oni su ušli u nepodnošljivu dimenziju. Sam Bog bi im trebao iskazivati štovanje. To je nemoguće. Oni su njegova stvorenja, a ne On njihovo. Njemu pripada štovanje i klanjanje, a ne njima. Oni su Njegova ljubljena stvorenja i On u ljubavi šeta s njima za dnevnog povjetarca i podlaže im sve pod njihove noge. On je Bog-Ljubav koji u ljubavi stvara čovjeka i ženu i daje im mogućnost da u slobodi ljube i budu slični Njemu. Htjeli mi priznati ili ne činjenica je da se na svijetu vrti oko 6 milijaradi bogova, većih ili manjih. To smo mi, bogovi koji to nismo. Marija kaže da Bog ruši u podzemlje one koje žive u "umišljenoj oholosti", a da uzvisuje "neznatne". Ona je do kraja bila svjesna svoje neznatnosti. Do kraja je bila stvorenje, svjesna da je stvorenje. Živjela je kao potpuno ljubljeno stvorenje Božje i kao ljubljena kćer Božja. Ona se držala službenicom i bila je službenica koja nije čeznula da bude gospodaricom. Jedina je živjela svou istinsku dimenziju žene i zbog toga bila uzdignuta u Eden, u nebo. Po Evi su nam vrata raja bila zatvorena, a po Bogorodici Mariji, širom otvorena. Budući da se držala samo stvorenjem, samo ženom (ne Ženom-Bogom) jedina je bila kadra primiti Boga u sebe. Nije bilo moguće da Bog dođe u nekog krivog boga, neku krivu božicu. Bog je istina i primjereni su mu samo ćini u skladu s istinom. Nema više bogova.
Marija nam pokazuje izlaz iz ovosvjetskog zračnog kruga. Izlaz je u poniznoisti, smatranju sebe neznatnim. Taj stav privlači kako kažu crkveni oci, dolazak Boga u nas. Kad dođe Bog u nas i prošeta u nama za dnevnog povjetarca, kao prijatelj s prijateljem, sve ulazi u normalnu dimenziju. I mi se uzdižemo. Postajemo slični Njemu, tj. postajemo ljubav. Osjećamo se kao ljubljena stvorenja i djeca Božja. Nemamo potrebu više iskazivati drugoga sad želimo ljubiti drugoga. U kući Božjoj ima mnogo stanova. Mi se pobožanstvenjujemo. Postajemo slični Bogu. Marija je to pobožanstvenje već postigla. Možda je korisno svako jutro, s Marijom, reći sam sebi: Nisam Bog!

Možda ti nisi pozvan da ležiš u krevetu nepomičan, bez jela i pića i bez sna, ali sam siguran da Isusu i ti možeš nešto darovati, najmanje Isuse volim te.



Radi se naime o običnoj seljančici, koja je živjela u zabačenom mjestašcu, daleko od gradske buke i velikih prometnica, u Chateauneuf - de - Galaure u pokrajini Drome u Francuskoj.
Počela je osnovnu školu u svom mjestu, ali je nije završila jer su je bolesti pohađale na različite načine. Rekli bismo "obične bolesti" od kojih se djeca redovito razboljevaju ali se s vremenom otkrilo da to nisu "obične bolesti". Zanimljivo je uočiti kako i to malo mjesto uopće nije bilo osobito vjerničko, a ni katoličko. kršćanstvo se živjelo na razini tradicije.
I tu je djevojćicu Gospodin je izabrao za posebnu misiju u Francuskoj tjekom 20st. Ona je prestala pohađati >svoju< "osnovnu školu" u svome mjestu, Gospodin ju je "upisao" u svoju "školu", Bit će to škola "patnje i trpljenja" Uz Isusa Krista ona koja nije završila osnovnu školu s izvrsnim će uspjehom prolaziti u Isusovoj školi Križa.
Upravo sa svojeg kreveta, na kojemu je preko pedeset godina ležala nepomićna, ona će sudjelovati s Isusom Raspetim i s tog svog bolesničkog križa svojim će posjetiteljima prenositi Božje poruke. Postat će istaknuti kvasac Crkve Božje. Sve će se zbiti posve jednostavno, bez buke i bez reklame, k njoj će navratiti i "obićni" vjernici i biskupi i kardinali i teolozi ali sve nekako preko čudnih veza, te u Lyonu za nju neće znati neki istaknuti članovi klera a tako i u drugin gradovima. K njoj će navratit i poznati teolog i profesor u Rimu Garigou-Lagrange i diviti se njezinim razmišljanjima o Djevici Mariji. K njoj će navratiti i francuski akademik i istaknuti katolik Jean Guiton. On će u laicističkoj Francuskoj pokrenuti obnovu privatnih katoličkih škola. Ljudski gledano bio je to bezizgledan da ne reknemo "lud" pokušaj. Ona će pokrenuti i obnovu vjernika po duhovnim vježbama.
A sve to sa svojeg bolesničkog kreveta, posve nepokretna.
Spomenimo i to da je vođena duhom Božjim s vremenom spoznala koko je njeno poslanje trpjeti s Kristom. To je prihvatila, i poput Marije Gospodinu rekla svoj "Fiat" Isus ga je ozbiljno prihvatio, dobila je stigme svaki tjedan u njezinoj se duši i tjelu obnavlja Kristova muka. Nije mogla ni jesti ni piti te je više od pedeset godina živjela bez jela i pića (jedino je mogla primiti svetu pričest) Osljepljela je također živjela je na neshvatljiv naćin, potaknuta ćestim Gospinim ukazanjima osnovala je i prve "Ognjišta ljubavi" kojih je od !936 do njezine smrti osnovano ćak 59.

Neshvatljiv je Bogu u svojim svecima, on bira neuke neuke malene neznatne bez ikakvog položaja u svijetu i preko njih izvodi velike stvari kao i po Mariji koja je bila trajna učiteljica naše Marte. Smrt je početak novog života i u svijetu.