Jerko od Marije

I can only imagine
What it will be like
When I walk
By your side

I can only imagine
What my eyes will see
When your face
Is before me
I can only imagine

[Chorus:]
Surrounded by Your glory, what will my heart feel
Will I dance for you Jesus or in awe of you be still
Will I stand in your presence or to my knees will I fall
Will I sing hallelujah, will I be able to speak at all
I can only imagine

I can only imagine
When that day comes
And I find myself
Standing in the Son

I can only imagine
When all I will do
Is forever
Forever worship You
I can only imagine

[Chorus]

I can only imagine [x2]

I can only imagine
When all I will do
Is forever, forever worship you

Stavio si Svoj prst na moje srce, Gospodine.

Imam ime, Jerko, dobio sam ga ne bas tako davno, jedan Gospodin ga je glasno izgovorio, povikao je zelim da bude svet, on je moje dijete, ljubljeni moj. Rodim se, po prvi put vidim zemlju, cudno, strah, placem, boli, prva rjec koju izgovorih, zelim kuci, jer kod kuce je najljepse, zelim se vratiti u kucu Oca mojega, u krilo ljubavi, joj kako sam bio mali, tek sam se rodio a vec sam poceo mudrovati, nitko me nije htio slusati, imao sam tako njezan glasic, tiho sam im govorio, ali oni su me samo usutkivali, nisam vise rjeci trosio, poslusao sam, sada ruke put neba pruzam, znao sam da je On visoko, ali svi su mi se smijali, nitko me ne poslusa, nitko me ne razumje, nitko, odlucio sam i ja postat smjesan. Sa deset mjeseci postao sam kao oni, pravi lik iz crtica, joj kako sam sad velik, pogledaj te me, svi gledajte u mene, ma nitko mi nije ni do kolina, joj kako su mali.
Kad sam bio dijete, igrao sam se kao dijete, veselio sam se kao dijete, trcao sam kao dijete, uistinu bio sam sretan, uistinu bio sam svima smjesan. Godina jedna za drugom prosla, dosla skola, dosao komadic jabuke u moja usta, komadic po komadic, poceo sam grijesiti, poceo sam umirati.
Kad sam bio dak ucio sam kao dak, crtao sam kao dak, smijao sam se kao dak ali sve sam manje drugima smijesan bio. Zatvor sam poceo graditi, odvajati se, izolirati, plakati, sam u zadnjoj klupi sjediti, drugima se smijati, sportom se baviti, u njemu dobar biti, koju medalju osvojiti. Slusao sam punk, rock, dva prijatelja imao, dobro se zabavljao, osnovnu vrlo dobro zavrsio, srednju upisao, prijatelje ostavio, cure trazit poceo, novo drustvo nasao, nesretno se cesto osjecao, smisao nigdje nisam vidio, jedan moto imao, samo jednom se zivi, s curom spavati pa se iz aviona baciti, da pred kraj bjednog zivota koji tren dobrog uzitka uhvatim. Izlazio sam, tulumario, cesto se opijao, tukao, nerede pravio, krao, kocku igrao, cajke slusao, puno cura imao, ali bio sam nesretan, bilo mi je dosta zivota, nista mi nije bilo vise vazno, nisam ucio, nikoga slusao, uvjek sam se samotno, prazno, dosadno osjecao, nista mi nije vise bilo vazno, bio sam jako nesretan i tuzan.
Dogodilo mi se nesto predivno susreo sam istinsku Radost i Srecu. Dogodilo se prije dvi godine, trebao sam zavrziti drugi razred, ali nisam ga zavrsio jer sam vrlo rijetko bio u njemu. Ekipa iz kvarta i ja, smisljali smo kako nabaviti koju kunu, za cigare, za izlazak, krali smo i muljali nista dobro nismo cinili, samo smo nerede pravili. nastavlja se . . . . .

Ez 36, 25-27

Poskropit cu vas vodom cistom da se ocistite. Ocistit cu vas od svih vasih necistoce I od svih kumira vasih. Dat cu vam novo srce, nov duh udahnut cu u vas. Izvadit cu iz tjela vasega srce kameno i dat cu vam srce od mesa. Duh svoj udahnit cu u vas da hodite po mojim zakonima i da cuvate I vrsite moje naredbe.

Jeronim Emilijani

Na svijetu ima mnogo siročadi i zapuštene mladeži za koju se nitko ne brine. Stoga je Božja providnost u krilu Crkve uvijek nalazila ljude koji su osnivali ustanove za zbrinjavanje siročadi. Jedan od njih bio je i sv. Jeronim Emilijani, koga papa Pio XI. 14. ožujka 1928. proglasi "zaštitnikom siročadi i zapuštene mladeži". Sv. Jeronim, osnivač reda somaska, rođen je godine 1486. u Veneciji. O njegovu se djetinjstvu i mladenaštvu ne zna ništa se dok nije stupio u vojsku. Sudjelovao je u ratu između Venecije i Lige Cambraia te pao u zarobljeništvo. Iskušan patnjama, ponižen, doživio je duboku nutarnju preobrazbu te se zavjetovao Gospi da će, ako se domogne slobode, promijeniti svoj dosadašnji neuredni život. Nakon pomalo nejasnog oslobađanja zavjetovao se da će svim raspoloživim sredstvima raditi oko pomaganja siromasima, bolesnicima i potrebnicima svake vrste. Kroz 3 godine u molitvi, pokori i djelima ljubavi spremao se za svoje veliko djelo a smatrao je da će moći bolje pomagati ako postane svećenik. Zaređen je u 32. godini života. Godine 1528. u njegovoj domovini bjesnila je glad i zaraze a sv. Jeronim je za potrebe bolesnika prodao svo svoje imanje i posvetio se skrbi nad potrebnima. U svom se radu i sam zarazio a nakon ozdravljenja 1531. odrekao se i ono malo dobara što mu je preostalo. Djecu bez roditelja okupljao je u jednoj kući i brinuo se o njima. Svoj rad je proširio po okolnim mjestima a njegov divni primjer potaknuo je mnoge bogataše da mu svojim materijalnim darovima pomognu. osniva i "Družbu slugu siromaha" koju je 1540. službeno potvrdio i papa Pavao III. Svetac je kao pedesetogodišnjak još jedanput doživio pošast kuge u kojoj je i sam bio zaražen te nakon bolesti i umro. Papa Benedikt XIV. 22. rujna 1747. proglasio je Jeronima blaženim, a Klement XIII. 12. listopada 1767. svetim.

PRVA OSOBNA MOLITVA

Isuse,
Ti si velik a ja sam malen, u velikom svijetu.
Znam da volis svakog covjeka,
Pa, tako volis i mene,
Isuse,
Molim Te,
Ocisti me od sve necistoce ovoga svijeta,
I povedi me putem svojim,
Putem pravdednim, svetim,
Isuse.

Ova molitva se u mom srcu rodila prije tocno 2 godine, to je molitva koja je ozncila jedan preokret u mom zivotu, prva molitva koju je moja dusa, na listu papira dala napisati, svome Stvoritelju, i ostat ce kao trajni znak, svjedocanstvo, neizbrisive Bozje ljubavi. Trenutak novog radanja, putem Pravednosti, kroz Istinu suzne doline do Zivota u samoj Ljubavi i Vjecnom Miru, Bogu.

Ponizenje pred velicinom Beskrajnoga, Ti si velik Boze, u velikom svijetu,
Prihvacanje istine o sebi, Ja sam malen,
Spoznaja nesavrsenosti i gresnosti krhkog bica, Znam da volis svakog covjeka,
Slobodan odabir, traziti i predati se Bozjoj ljubavi, Pa, tako volis i mene,
Molitva koja omogucuje kontakt s Bogom, Isuse, molim Te,
Cistoca srca koje je ne zeli nista osim svoga Boga, Ocisti me od sve necistoce ovoga svijeta,
Trpljenje i patnja koju Isus daruje onima koji ga zele sljediti, I povedi me putem svojim,
Svetost kao milost dana od Boga onima koji ustraju na putu, Putem pravdednim, svetim,
Isus koji nista za sebe nije ostavio, nego je dao tebi prijatelju, cjeloga sebe.

DIVNO TVOJE MAJCINSTVO

Blagoslovljena Ti medu zenama. Blagoslovljena jer si vjerovala. Svemoguci je u tebi ucinio velika djela. Divno tvoje Bogomajcinstvo, i u svome predvidanju cudesno tvoje Bezgresno Zacece te prekrasni tvoj neka mi bude. Ti si tako usko sjedinjena s cjelim djelom naseg Spasenja, pridruzena Krizu naseg Spasitelja tvoje je srce probodeno pored njegovoa Srca. I sada u slavi svoga Sina Ti ne prestajes zagovarati nas siromasne gresnike. Ti bdijes nad Crkvom, jer si njena Majka, Ti bdijes nad svakim od svojih sinova. Od Boga zadobivas sve milosti koje su simbolizirane svijetlim zrakama koje izaze iz tvojih otvorenih ruku, pod uvjetom da se mi usudimo moliti te za njih i tebi se hrabro u povjerenju priblizimo s jednostavnoscu djeteta. I tako nas bez prestanka vodis svome Bozanskom Sinu.
O Presveta Djevice, Majko Kristova i Majko Crkve s radoscu i divljenjem se pridruzujem tvome Velica, tvojoj u ljubavi zahvalnoj pjesmi. S tobom zahvaljujemo Bogu cije je milosrde od koljena do koljena, za divno zvanje i visestruko poslanje vjernika laika, koje je Bog po imenu pozvao da zive u zajednistvu ljubavi i svetosti s Njime te da budu bratski sjedinjeni u veliku obitelj djece Bozje, pozvani da izaravaju Kristovo svijetlo i prenose plamen Duha svojim zivotom u cijelom svijetu. Djevice hvalospjeva Velica ispuni njihova srca zahvalnoscu i poletom za ovo zvanje i poslanje.