Jerko od Marije

Ja sam olovka u Božjoj ruci i On piše što želi

Živjeti djevičanstvo je nešto najljepše u ovome svijetu, truditi se biti Bogu dosadan samo da malko budeš ljepši, čistiji, Njemu sličniji, kad odlučiš te pristupiš i staneš pred Njega prvo što spoznaš je da ...n..i.si baš savršen niti svet i gledajući Njega ti vidiš da si ništa, mali ili još manji od gorušićina zrna ali zato si savršen i svet u Očima Njegovim jer te upravo pateći ljubi kakav jesi ali gleda, vidi i želi onakvoga kakav bi trebao biti u potpunoj punini ljubavi u jedinstvu s Njim u Vječnosti, naš Bog je nestrpljivi Bog jer nas želi već sada za Sebe, i ljubomoran je kad Ga zbog stvorenja odbacujemo, zbog hrpe laži i gluposti. Veličinu Negove ljubavi možemo primjetiti u beskrajnoj strpljivosti s nama koji se vučemo iz dana u dan kao pokisli puževi i u predivnom praštanju svakog časa našeg kratkog života. Zato se isplati živjeti čisto i truditi se, jer Bog nas ljubi kakvi jesmo, budimo postojani do svršetka i ustrajmo na putu predanja i ljubavi, jer će nam uskoro sve biti jasno, još samo nekoliko godina, ili mjeseci, tjedana, minuta a neko je možda upravo sada, ovog trenutka u nježnom Očevom zagrljaju.

Keith je imao četrnaest godina kada je prisustvovao sastanku za mlade gdje se govorilo o vrijednosti djevičanstva. Nagnuvši se prema naprijed gledao je govornika preko ruba šilta svoje kape, no samo je napola slušao što on govori.

Njegov um je samo od dijela onog što je čuo počeo surfati u svim smjerovima. Dok su mu misli vrludale iznenada je osjetio prazninu u svojim prsima. Premda mu se činilo da je taj osjećaj došao niotkuda, ipak je nastao potaknut riječima govornika. Keithu je sinulo da posjeduje nešto što može samo jednom nekome dati. Jedanput, a onda je gotovo! Djevičanstvo je kao prilika koja se pojavljuje jedanput u životu, a na Keithu je da zna kada ga treba čuvati, a kada dati. Kome god da ga daruje, djevičanstvo je uistinu jedinstven i osebujan poklon koji će ikada moći pokloniti u svom životu. Djevičanstvo je bilo nešto što se može dati samo jednom u životu. Odgovornost za tako nešto vrijedno činila mu se poput ogromnog tereta, ali istovremeno i kao silna privilegija.

Kako je Keith bio duhovit i zgodan momak već je imao problema s mamom zbog djevojaka koje su ga non-stop zvale telefonom. Znao je da vrlo lako može izaći s nekom od njih i imati seks, baš kao što je to već učinila polovica njegovih prijatelja. No, razmišljao je kako su njegovi prijatelji držali taj jedinstveni dar jeftinim i kako su ga djevojke uzimale nemarno. Razmišljao je kome bi mogao dati svoje vrijedno djevičanstvo. Upravo tada je odlučio da ga želi dati, s obzirom da se može dati samo jednom, 'najljepšoj ženi na svijetu'. Dok su mu misli navirale, obećao je sam sebi da neće imati seksualni odnos do dana kada će se vjenčati s tom posebnom ženom.

Sastanak za mlade je i dalje tekao, no Keithove misli bile su negdje drugdje. Maštao je o danu svoga vjenčanja, od početka do kraja. Vidio je sebe u bijelom smokingu koji simbolizirala čistoću koju je sačuvao za svoju mladu. Zamišljao je kako ona hoda prema njemu između redova crkve, kako je ljubi nakon ceremonije vjenčanja i kako s njome briše na najromantičniju večer koja se može zamisliti.

Sastanak je konačno završio, sanjarenje je prekinuto, ali san je postao živ i slijedeće dvije godine Keith se držao tog sna. Kad god bi ga se sjetio malo bio promijenio redoslijed u ceremoniji vjenčanja ili mjesto svog bračnog putovanja, ali sebe je uvijek zamišljao u bijelom, a nju uvijek prekrasnom.

A onda, na počeku srednje škole, učinilo mu se da je susreo 'najljepšu ženu na svijetu'. I to bi mu se dešavalo dva puta tjedno. Prvo joj je ime bilo Laina, pa Tricia, pa Shana i svakom slijedećom kušnje su postajale nevjerojatne. No, svaki put kad bi došla nedjelja on bi sjedio u crkvi i razmišljao kako je jedan tjedan bliže svom snu, te da postaje jačim svaki puta kad kaže: "Ne!"

Maturirao je sačuvavši svoj san neokaljanim, a zatim upisao višu školu. I tamo, prvog dana nastave, upoznao je Jennifer – najljepšu ženu na svijetu – a u stvarnosti onu pravu. Nakon što su započeli s izlascima saznao je kako je i Jennifer sačuvala svoju čistoću. U slijedeće proljeće zaručili su se. Sve je išlo baš prema njegovom snu, sve dok nisu počeli planirati vjenčanje. Kada je budućoj punici rekao kako želi na vjenčanju biti u bijelom zapalio je vatru.

"Na vjenčanju neće biti muškarca u bijelom!" – sve se pušilo iz nje. "Muškarci uvije nose tamne smokinge. Bijeli smoking umanjiti će vrijednost Jenniferine vjenčanice. Jednostavno to ne priliči!"

Pokušavali su joj objasniti zašto Keith želi bijeli smoking, no ona je insistirala da, ukoliko žele da im ona plati vjenčanje, na slici s vjenčanja muškarci moraju biti u tamnim smokinzima, a jedino mlada u bijelom.

Nakon svih kušnji koje je Keith savladao kako bi postigao svoj cilj, nije mogao zamisliti ništa manje od sna kojeg se čvrsto držao. Odlučio je da mora razgovarati sa Jenniferinom mamom nasamo. Tada je buduća punica saznala za kakvog čovjek se udaje njena kćer. Premda je imao samo devetnaest godina, snaga koju je Keith razvio kroz godine kušnji izvirala je iz njega. Disciplina, kojoj se toliko dugo trenirao, učinila je njegove riječi ljubaznim, ali čvrstim. Nije znao kako će taj razgovor završiti, ali znao je da ga mora obaviti. Započeo je zahvaljujući budućoj punici na planiranju tako lijepog vjenčanja. Zatim joj je objasnio, što mirnije je mogao, kako se ne želi odreći svog sna. Rekao joj je da razumije što ona želi i kako je za njega uredu da muškarci na vjenčanju nose tamna odjela, no on bi radije nosio bijelo.

Keithov otac poslao mi je sliku s vjenčanja i pismo u kojem mi je ispričao ovu priču. Na slici je bila Jennifer u prekrasnoj bijeloj vjenčanici okružena uzvanicima. Muškarci na slici bili su u tamnim smokinzima, ali do Jennifer je stajao Keith u svom smokingu – bio je potpuno u bijelom, od cipele do kravate. S obje strane stajali su ponosni roditelji koji su zračili zadovoljstvom.

Odluke se pretvaraju u energiju. Odluka, koju je Keith donio u skrovitosti, pretvorila se u energiju koja ga je vodila k ostvarenju sna. Jednom kad je napravio odluku, nastavio je sa svakodnevnim obnavljanjem odluke, a njegova unutrašnja snaga rasla je sa svakom preprekom koju je savladao. Bio je odlučan, i uz milost Božju, njegova odlučnost održala ga je snažnim.
Djevičanski život je slika sreće koja nas čeka u budućem životu.