Jerko od Marije

Marija Bogorodica nije božica.
Ona je obično stvorenje. Tu činjenici naši propovjednici ponekad ističu, zasigurno s pravom. Onomu tko gleda "izvana" ponekad se može učiniti da mi katolici Mariju dižemo do neslučenih visina, do samog božanstva. Međutim, svaki katolik dobro zna da je Ona "obična" žena Ona je to sama znala. Stvarno stanje je potpuno drukčije nego se čini na prvi mah. U stvarnosti se svi ljudi osim Marije, makar ponekad, smatraju bogovima. Jedina ona se nikad nije držala Bogom, ona je začeta bez istočnog grijeh što je srž istočnog grijeha? Srž je u varci koju je zmija, đavao, stavio u srce Evi da će biti bog: "Ne, neće umrijeti! nego zna Bog: onoga dana kad budete od njega jeli, otvorit će vam se oći, i vi ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo." Eva je pojela plod sa stabla i dala svome mužu. Povjerovali su u varku da će biti bogovi , i ostali su u toj varci. Sada svi ljudi nose u svom tjelu varku da su bogovi ili da bi trebali biti. Svi se rađamo s istočnim grijehom i svi nosimo njegove posljedice. Po čemu možemo znati da smo posjednici te varke? Sada nitko ne prihvaća da će umrijeti (đavao je rekao: nećete umrijeti). Samo Bog je besmrtan. NItko ne prihvaća bolest i starost. Sva stvorenja biljke i životinje, oboljevaju i stare, samo čovjek ne prihvaća tu "prirodnu" činjenicu. Zašto? Jer misli da toga nebi trebalo biti. Bolesti i starosti nema u Bogu, a u stvorenju je to naravno. NItko od nas ne prihvaća da nije čašćen i poštovan, da ga se ne voli, sluša itd., a to su čini koje treba svatko iskazivati Bogu. Sigurno, i stvorenjima, jednim djelom, ali ne u mjeri koji svaki čovjek zahtjeva. Mi zahtjevamo puno više nego što nam pripada. Mi idemo do diktatorskih razina. Kad nas netko ne poštuje i ne sluša, nedoljivo nam se nameće potreba da takvoga uklonimo (makar iz svoje sredine). Boga (mene) se mora slušati! Zašto Adam i Eva nisu mogli ostati u Edenu? Nije moguće da postoji više bogova.Bog je samo jedan. Oni su ušli u nepodnošljivu dimenziju. Sam Bog bi im trebao iskazivati štovanje. To je nemoguće. Oni su njegova stvorenja, a ne On njihovo. Njemu pripada štovanje i klanjanje, a ne njima. Oni su Njegova ljubljena stvorenja i On u ljubavi šeta s njima za dnevnog povjetarca i podlaže im sve pod njihove noge. On je Bog-Ljubav koji u ljubavi stvara čovjeka i ženu i daje im mogućnost da u slobodi ljube i budu slični Njemu. Htjeli mi priznati ili ne činjenica je da se na svijetu vrti oko 6 milijaradi bogova, većih ili manjih. To smo mi, bogovi koji to nismo. Marija kaže da Bog ruši u podzemlje one koje žive u "umišljenoj oholosti", a da uzvisuje "neznatne". Ona je do kraja bila svjesna svoje neznatnosti. Do kraja je bila stvorenje, svjesna da je stvorenje. Živjela je kao potpuno ljubljeno stvorenje Božje i kao ljubljena kćer Božja. Ona se držala službenicom i bila je službenica koja nije čeznula da bude gospodaricom. Jedina je živjela svou istinsku dimenziju žene i zbog toga bila uzdignuta u Eden, u nebo. Po Evi su nam vrata raja bila zatvorena, a po Bogorodici Mariji, širom otvorena. Budući da se držala samo stvorenjem, samo ženom (ne Ženom-Bogom) jedina je bila kadra primiti Boga u sebe. Nije bilo moguće da Bog dođe u nekog krivog boga, neku krivu božicu. Bog je istina i primjereni su mu samo ćini u skladu s istinom. Nema više bogova.
Marija nam pokazuje izlaz iz ovosvjetskog zračnog kruga. Izlaz je u poniznoisti, smatranju sebe neznatnim. Taj stav privlači kako kažu crkveni oci, dolazak Boga u nas. Kad dođe Bog u nas i prošeta u nama za dnevnog povjetarca, kao prijatelj s prijateljem, sve ulazi u normalnu dimenziju. I mi se uzdižemo. Postajemo slični Njemu, tj. postajemo ljubav. Osjećamo se kao ljubljena stvorenja i djeca Božja. Nemamo potrebu više iskazivati drugoga sad želimo ljubiti drugoga. U kući Božjoj ima mnogo stanova. Mi se pobožanstvenjujemo. Postajemo slični Bogu. Marija je to pobožanstvenje već postigla. Možda je korisno svako jutro, s Marijom, reći sam sebi: Nisam Bog!