nedjelja, 30.07.2006.

HAŠIŠ
Htjela sam ići u suton
I gledati buđenje planina I zora
A, jednog lijepog sunčanog jutra
Došao je on I nastala je tama
A, imao je 17,godina tek I
Dječačko lice,volio je život male djevojčice
Jednog dana reče mi kiša:
“Postao je rob strašnog hašiša”
Šapćem sama sebi riječi
Koje srce nemože reći
Gledam kako najdražeg gubim
A, znala sam da uzalud ljubim
I sad došlo je vrijeme kraja
I otišao je u carstvo raja
I tamo pokoru Bogu služi
Koji ga nevina na smrt optuži
Što da radim kad nema radosti
Izgubim voljenog u mladosti
Zakleo se samim sobom
Da mi nikad neće reći: “ZBOGOM”

- 16:45 - Tvoje rijeci ( 2 komentara) - Tvoj papir - #

mArIhUaNa

Možda je prošao život cijeli
Od onoga dana kad smo se sreli
Kad ugledah oči plave
I kosu poput pokošene trave
Ah, pomislih lijepa je ona
I nečuj zvuk zvona
Što je smrt zove polako
A da sam znao,vječno bi plakao
Ruku mi pruža kao da pita
Voliš li rijeku,polja I žita
I pružih ruku,ruci što drhti
Pruženih ruku vapaju smrti
I tad shvatim pred kim stojim
Pred onim što stoji u snovima mojim
A ona provodi blijeda dane u
Zanosu marihuane
Htjela je ljubavlju utopiti drogu
Jer što je ona skrivila bogu
Zvala je mjesec izvijezde da joj sude
Htjela je da voli I voljena bude
Uzalud bijahu svi dani moji
Umrjehu te oči plave boje
Proklinjem odlazak onoga dana
I zla što nosi marihuana
Ana djevojka lijepe kose
Imena što ga mnoge cure nose.
Otiđoh idućeg dana
Tamo gdje počiva Ana
Na njezinom grobu zaplakah prvi
I riječi ispisah kapima krvi
Umrla je u svitanje dana
Bilia je lijepa, I zvala se Ana
A, znala je da narkomani kratko žive
I da se kratko snovima dive
Voljela je bosti žile I vene
Voljela je mnoge a možda I MENE ………………

- 16:39 - Tvoje rijeci ( 0 komentara) - Tvoj papir - #

subota, 29.07.2006.

....................

Kopam po ladicama
i bezosjecajno bacam stare stvari,
nebitne uspomene i sitne djelice mene.
Stvarno je vrijeme da ih se riješim….
U tom najobicnijem procesu ciscenja
nailazim na tebe...
koliko je vremena proslo...?
Okruzena hrpama svoje povijesti
sjedim i gledam u tvoja pisma,
nekoliko papira nepazljivo uguranih u malu kuvertu.
Ne znam zasto ti ovo sada pisem,
vjerojatno zbog tvoje zadnje recenice
u jednom od pisama
(.....bez mene....),
ali jednostavno se javila potreba….
Ne znam gdje sad zivis,
niti sto radis sa svojim zivotom
ili zivot sa tobom,
ali znam
da su nam se zivoti susreli u dva navrata
i oba puta skrenuli sa zajednicke putanje
zbog ruznih razloga.
Jedan od njih sam bila ja.
Voljela bih te vidjeti,
voljela bih znati što se dogada s tobom.
Voljela bih ti se ispricati.
Nadam se da si pronasao ljubav.
Da “zivis i radujes se”.
Da li bi jos uvijek tako lako
preskocili vremenske rupe?
Vjerovatno bi...
Sada kada sam nakon toliko vremena
ponovo procitala tvoja pisma
shvacam koliko si bio zreliji od mene,
odnosno koliko sam ja bila u grcu
i pod pritiskom nevaznih stvari.
Sada znam.
Još uvijek imam svoje strahove,
mozda su se malo promijenili,
ali baziraju se na istom.
Poslala bi ti ovo pismo
ali sam bacila tvoju adresu,
misleci kako ju je
bespotrebno jos uvijek cuvati.
Stvarno ne znam sto pokusavam sa ovim...
Pretpostavljam da cemo
se jednom opet sresti,
nekako mislim da je neizbjezno.
Tko zna,
mozda procitas jednom ovo,
ne bih se cudila i da ti povremeno
lutas ovim elektronskim hodnicima……………
……………………………...e........smokin.........

- 18:20 - Tvoje rijeci ( 2 komentara) - Tvoj papir - #

srijeda, 26.07.2006.

.................................

Nema poraza dok se ne odustane,nema završetaka dok se ne stane. I bez obzira koliko neuspjeh boli i bez obzira kakve su rane, covjek nije pao sve dok nije u prasini i odbija da ustane. Sudbina ga može sibati, dok ne postane ljut, ali covjek nije pao sve dok ima sanse za jos jedanput. covjek nije pao sve dok ne umre niti je pobijeden sve dok s pokusajima ne prestane...wavemahwavemahbang

- 15:36 - Tvoje rijeci ( 9 komentara) - Tvoj papir - #

četvrtak, 20.07.2006.

d-moll



Odlutaš ponekad i sanjam sam.
Priznajem, ne ide, ali pokušavam.
I uvek dođe d-moll.

Spusti se k'o lopov po žicama,
ruke mi napuni tvojim sitnicama
i teško prođe sve to.

Jedan d-moll me dobije kako odeš ti. U sobi je.
Glupi d-moll uvek sazna kad je to.

Uhvati me čvrsto i ne popušta.
Lud je za tišinom, to ne propušta.
Vodi me u svoj plavičasti dom.

Jedan d-moll me razvali,
neki bi to prosto tugom nazvali.
Nije to, šta je tuga za d-moll?

Ponekad te nema i sasvim sam
izmišljam način da malo smuvam dan,
ali je lukav d-moll.

Pusti da se svetla svud priguše,
sačeka poslednje zvezde namiguše
- vuče mi rukav: "Idemo!"

Plaši me on, gde si ti? Hiljadu se stvari moglo desiti...
Glupi d-moll, za kim tuguje svu noć.

Uzme me u svoju tamnu kočiju.
Nebo primi boju tvojih očiju.
Znam taj put, to je prečica za bol.

Jedan d-moll me razvali,
neki bi to prosto tugom nazvali.
Nije to, šta je tuga za d-moll?

Ostala je knjiga sa par nepročitanih strana
i neke stvarčice od herendi porcelana.
I jedan pulover u kom si bila...

I ostala je ploča "Best of Ru Cooder"
i fina mala plava kutijica za puder
i ja sam te ostao željan,
dok me bude
moja mila...

- 18:28 - Tvoje rijeci ( 1 komentara) - Tvoj papir - #

........znam da znas..........

Zivim u sijenci sijenke tvoje sijenke... i znam da znas:
jos uvijek sminkam stvarnost tvojom bojom, jer drukcije ne umijem
ne razumijem, ne zelim pred laznim svijetom cijelim da se lazno veselim...
To nije osmijeh - to je grc. Ljudi su slijepi.
Lijepi dani, nasmijani, za tebe - za mene skice,
druge duge ulice, srce skitnice zgazeno nehotice...
Znam da znas. Jer u svim snovima ti vrtim sve te prazne rijeci
praznim danima. Nestajes. I prica odavno nije fer:
lijepotica i zvijer - suvise razno. Sve je prazno.
Prazno je zarazno. Neprolazno.
Vracam se njima - zar mislis da se stvarno ponosim time?
U mojoj glavi poslije svega sve one nemaju cak ni ime...
...samo te oci posijecene vijetrom koje sjaje kao i moje
- znam da znas, al ne vidis i ne cujes, i ne znas koje
male stvari se broje... i dok porazi se roje,
plasim se da priznam da postojis, rane gnoje... i da mi falis...
Fali mi dodir, fali mi rijec, fali mi osmijeh
fali mi lice, fale mi lazi, fale sitnice
- dosta krivice! Ptice selice nestaju...
Ja ostajem, i svi ti pogledi me plase:
prokleti sretni zagrljeni ljudi! ...te uloge su bile nase...
Samo moje i tvoje! A gdije smo sad?
Gledaj u mene! Nema mene...Zivim u sijenci sijenke tvoje sijenke... i znam da znas:
jos uvijek sminkam stvarnost tvojom bojom, jer drukcije ne umijem
ne razumijem, ne zelim pred laznim svijetom cijelim da se lazno veselim...
To nije osmijeh - to je grc. Ljudi su slijepi.
Lijepi dani, nasmijani, za tebe - za mene skice,
druge duge ulice, srce skitnice zgazeno nehotice...
Znam da znas. Jer u svim snovima ti vrtim sve te prazne rijeci
praznim danima. Nestajes. I prica odavno nije fer:
lijepotica i zvijer - suvise razno. Sve je prazno.
Prazno je zarazno. Neprolazno.
Vracam se njima - zar mislis da se stvarno ponosim time?
U mojoj glavi poslije svega sve one nemaju cak ni ime...
...samo te oci posijecene vijetrom koje sjaje kao i moje
- znam da znas, al ne vidis i ne cujes, i ne znas koje
male stvari se broje... i dok porazi se roje,
plasim se da priznam da postojis, rane gnoje... i da mi falis...
Fali mi dodir, fali mi rijec, fali mi osmijeh
fali mi lice, fale mi lazi, fale sitnice
- dosta krivice! Ptice selice nestaju...
Ja ostajem, i svi ti pogledi me plase:
prokleti sretni zagrljeni ljudi! ...te uloge su bile nase...
Samo moje i tvoje! A gde smo sad?
Gledaj u mene! Nema mene...
samo sijene, uspomene... samo tragovi...
Koliko dobijes, toliko das. Ti nisi smijela... znam da znas...
...znam da znas...znam da znas...

Jedan zivot - gdje prestajem ja, gdje pocinjes ti
Jedna ljubav - gdje stali smo mi, gdje sad su drugi
Jedan zivot - gdje prestajem ja, gdje pocinjes ti
Jedna ljubav - gdje stali smo mi, gdje sad su drugi
Jedan zivot - gdje prestajem ja, gdje pocinjes ti
Jedna ljubav - gdje stali smo mi, gdje sad su drugi
...i reci, sta je to ponos, sta je to sram? Ne zelim da znam!
...i kad se svet srusi, na starom mijestu bicu sam...


Sve suze sveta sprala je kisa. Na kraju nisi ni siguran
da si uopce plakao, niti da si dno dotakao...
...a nagao kakav jesam, slagao sam sebe da si laz
I vratio se starim stazama...
Ali ni svi peroni svijeta me ni malo nisu promijenili:
i dalje isti blejer iz bloka, uvijek mastarskog oka,
nikad izvan svog toka... mikrofon i dalje rokam na putu do doka luke srece.
I dan je taj sto me vara, plavetnilo neba misli skrece.
...a onda padne noc, prokleto dugi sati, sakatim srcem shvatim:
sitnice, ponos, inati nece mi dati da pratim trag - a znam:
sve je nista, slomicu kazaljke, vrijeme ce stati,
kosmos ce cekati! ...da samo umijem da te vratim!!!
Trazim te, sanjam te pijanim ocima, u nocima, u tudjim licima,
u stanovnicima nekih drugih svijetova - gdije je nas?
Micem usnama bez glasa dok pada zaborava plast...sutim jer znam da znas. Uvijek si znala i uvijek znas! Ti...
Jedina moja, tebi koja odavno nisi jedina:
svaka sekunda kao godina, al barem znam na cemu sam,
i barem znam da nema nas i spreman sam da budem nasmijan pred svima
iako te kad sam solo i dalje oblikujem od oblaka dima!
...i kroz paucinu vracam vremena kad smo ti & ja jos bili tim
oprosti sto nemam snage da te slazem da ti zelim srecu sa njim
a i sta ce ti to od mene? Sve uspomene s kaputa stresi,
samo budi to sto jesi, tu gde si ... sta god da se desi,
ti budi ok i nikad ne saznaj kako to boli
kad nekoga volis a mrzis, kad mrzis a volis
i lomis se da izdrzis...
Ostaje nada da ce nekad negjde neko htjeti da shvati
mene.. moja lutanja, mastanja i sanjanja i znati da ih prati
i ko zna... mozda jednom nadjes me, tamo gdje prestajem ja
gdje pocinjes ti, gdje stali smo mi, gdej sada su drugi...
...ali sresces samo stranca, slucajnog prolaznika i pogled leden...
...iako te je taj neznanac nekada voljeo vise od sebe.
samo sijene, uspomene... samo tragovi...
Koliko dobijes, toliko das. Ti nisi smijela... znam da znas...
...znam da znas...znam da znas...

- 18:12 - Tvoje rijeci ( 1 komentara) - Tvoj papir - #

...............................................

cesto ljubav tako prelazi,
ne osjetno preko veceri,
sa svjetlo plavom bojom usana ,
hladan pogled iznad ramena,
i opreznost do novog susreta!!!!
ne trudi se da budes jedina,
ne trudi se da budes jedina,
mrtva lica vladaju,jezikom
rijetki i ne razumiju i
tu nema mjesta za tebe!!!
a kad suze govore razlozi se povlace,
prediskusenje da se zaboravi!!!
i da borba nikad ne,
ne ugasi proljece u tvom srcu
i da uspijes bez mene!!!!
bez mene!!!
.........e..................b..........
thanks.........smokin....

- 17:13 - Tvoje rijeci ( 0 komentara) - Tvoj papir - #

subota, 08.07.2006.

Zdravo stranče, daj ti ispričam svoj život
dok sjedim na klupi u parku s tobom i pijem tvoje pivo
Fala na pljugi opet sam u kurcu s parama
i kad ih imam svrbe me takva sam još od malena.
Nisam jedino dijete al sam razmažena ko kraljica
pa ne cijenim darove što Bog ih pred me pobaca
I nisam stara, pa nisam mudra da prepoznam
dobre ljude što me vole, suviše sam neurozna.

Pažnju dajem poznanicima usputnim ulizicama
ego se osjeća bolji kad mu je sve po volji.
Teško podnosim kritiku, smješak dajem lažnom smješku
I samo kad liznem bocu možda mogu priznati grešku.
I volim pohvale od ljudi što mi podvale..hehe..
Moj je mobitel pun brojaka neznanih momaka.

Uhvatim se kako jaučem da sam usamljena duša
od šume ne vidim stabla i pravo uho što me sluša

Dragi stranče, već teško držim ravnotežu
sad će jutro, idem kući, glava puca, kapci stežu
I hvala bogu - što ću u novi dan uć trijezna
i reći frendovima ovo što niko još nezna:

Ko prsti jedne ruke, prijatelju ti poznaš me
Ko da se znamo oduvijek ti lako čitaš me
Ko prsti jedne ruke prijateljice - vjeruj mi
Makar ne kažem to često, hvala na potpori.

Ko prsti jedne ruke, prijatelju ti poznaš me
Ko da se znamo oduvijek ti lako čitaš me
Ko prsti jedne ruke prijateljice - vjeruj mi
Makar ne čuješ to često, hvala na ljubavi.

Zašto baš tebi sad se otvaram ni sam ne znam
valjda lakše to radim s tobom - kog nit ne poznam,
ti zaboravit ćeš lice a ime ti neću reć',
možda zato što pažljivo slušaš me riječ po riječ,
poslije razić' ćemo se - nikad se više vidjet,
nećeš se vratit, iskoristit sve protiv mene, neće boljet
zato tebi pričam stranče - dok cakle se oči,
dok tonem sve dublje u ovoj besanoj noći,
teško nosit je oklop što me štiti od drugih
i ispod oklopa dok cvilim ne ćuje se moj urlik
imam dojam da sam sâm makar svi su oko mene,
nikom ne dajem previše - lako se preokrene
pa to ispadne ko oružje od mene protiv mene
za mene povrijedit u mene uperit mene sredit
frendova je malo, onih pravih, stvarno malo
a i njima teško otvaram se , zbog tog mi je žao,
ti sad slušaš moju priću, možeš biti bilo tko,
noćas otvorio sam previše se, previše rekao

Ko prsti jedne ruke, prijatelju ti poznaš me
Ko da se znamo oduvijek ti lako čitaš me
Ko prsti jedne ruke prijateljice - vjeruj mi
Makar ne kažem to često, hvala na potpori.

Ko prsti jedne ruke, prijatelju ti poznaš me
Ko da se znamo oduvijek ti lako čitaš me
Ko prsti jedne ruke prijateljice - vjeruj mi
Makar ne čuješ to često, hvala na ljubavi.

- 16:59 - Tvoje rijeci ( 2 komentara) - Tvoj papir - #

Designed by: Nlo©