HAŠIŠ
Htjela sam ići u suton
I gledati buđenje planina I zora
A, jednog lijepog sunčanog jutra
Došao je on I nastala je tama
A, imao je 17,godina tek I
Dječačko lice,volio je život male djevojčice
Jednog dana reče mi kiša:
“Postao je rob strašnog hašiša”
Šapćem sama sebi riječi
Koje srce nemože reći
Gledam kako najdražeg gubim
A, znala sam da uzalud ljubim
I sad došlo je vrijeme kraja
I otišao je u carstvo raja
I tamo pokoru Bogu služi
Koji ga nevina na smrt optuži
Što da radim kad nema radosti
Izgubim voljenog u mladosti
Zakleo se samim sobom
Da mi nikad neće reći: “ZBOGOM”
Post je objavljen 30.07.2006. u 16:45 sati.