četvrtak, 20.07.2006.

........znam da znas..........

Zivim u sijenci sijenke tvoje sijenke... i znam da znas:
jos uvijek sminkam stvarnost tvojom bojom, jer drukcije ne umijem
ne razumijem, ne zelim pred laznim svijetom cijelim da se lazno veselim...
To nije osmijeh - to je grc. Ljudi su slijepi.
Lijepi dani, nasmijani, za tebe - za mene skice,
druge duge ulice, srce skitnice zgazeno nehotice...
Znam da znas. Jer u svim snovima ti vrtim sve te prazne rijeci
praznim danima. Nestajes. I prica odavno nije fer:
lijepotica i zvijer - suvise razno. Sve je prazno.
Prazno je zarazno. Neprolazno.
Vracam se njima - zar mislis da se stvarno ponosim time?
U mojoj glavi poslije svega sve one nemaju cak ni ime...
...samo te oci posijecene vijetrom koje sjaje kao i moje
- znam da znas, al ne vidis i ne cujes, i ne znas koje
male stvari se broje... i dok porazi se roje,
plasim se da priznam da postojis, rane gnoje... i da mi falis...
Fali mi dodir, fali mi rijec, fali mi osmijeh
fali mi lice, fale mi lazi, fale sitnice
- dosta krivice! Ptice selice nestaju...
Ja ostajem, i svi ti pogledi me plase:
prokleti sretni zagrljeni ljudi! ...te uloge su bile nase...
Samo moje i tvoje! A gdije smo sad?
Gledaj u mene! Nema mene...Zivim u sijenci sijenke tvoje sijenke... i znam da znas:
jos uvijek sminkam stvarnost tvojom bojom, jer drukcije ne umijem
ne razumijem, ne zelim pred laznim svijetom cijelim da se lazno veselim...
To nije osmijeh - to je grc. Ljudi su slijepi.
Lijepi dani, nasmijani, za tebe - za mene skice,
druge duge ulice, srce skitnice zgazeno nehotice...
Znam da znas. Jer u svim snovima ti vrtim sve te prazne rijeci
praznim danima. Nestajes. I prica odavno nije fer:
lijepotica i zvijer - suvise razno. Sve je prazno.
Prazno je zarazno. Neprolazno.
Vracam se njima - zar mislis da se stvarno ponosim time?
U mojoj glavi poslije svega sve one nemaju cak ni ime...
...samo te oci posijecene vijetrom koje sjaje kao i moje
- znam da znas, al ne vidis i ne cujes, i ne znas koje
male stvari se broje... i dok porazi se roje,
plasim se da priznam da postojis, rane gnoje... i da mi falis...
Fali mi dodir, fali mi rijec, fali mi osmijeh
fali mi lice, fale mi lazi, fale sitnice
- dosta krivice! Ptice selice nestaju...
Ja ostajem, i svi ti pogledi me plase:
prokleti sretni zagrljeni ljudi! ...te uloge su bile nase...
Samo moje i tvoje! A gde smo sad?
Gledaj u mene! Nema mene...
samo sijene, uspomene... samo tragovi...
Koliko dobijes, toliko das. Ti nisi smijela... znam da znas...
...znam da znas...znam da znas...

Jedan zivot - gdje prestajem ja, gdje pocinjes ti
Jedna ljubav - gdje stali smo mi, gdje sad su drugi
Jedan zivot - gdje prestajem ja, gdje pocinjes ti
Jedna ljubav - gdje stali smo mi, gdje sad su drugi
Jedan zivot - gdje prestajem ja, gdje pocinjes ti
Jedna ljubav - gdje stali smo mi, gdje sad su drugi
...i reci, sta je to ponos, sta je to sram? Ne zelim da znam!
...i kad se svet srusi, na starom mijestu bicu sam...


Sve suze sveta sprala je kisa. Na kraju nisi ni siguran
da si uopce plakao, niti da si dno dotakao...
...a nagao kakav jesam, slagao sam sebe da si laz
I vratio se starim stazama...
Ali ni svi peroni svijeta me ni malo nisu promijenili:
i dalje isti blejer iz bloka, uvijek mastarskog oka,
nikad izvan svog toka... mikrofon i dalje rokam na putu do doka luke srece.
I dan je taj sto me vara, plavetnilo neba misli skrece.
...a onda padne noc, prokleto dugi sati, sakatim srcem shvatim:
sitnice, ponos, inati nece mi dati da pratim trag - a znam:
sve je nista, slomicu kazaljke, vrijeme ce stati,
kosmos ce cekati! ...da samo umijem da te vratim!!!
Trazim te, sanjam te pijanim ocima, u nocima, u tudjim licima,
u stanovnicima nekih drugih svijetova - gdije je nas?
Micem usnama bez glasa dok pada zaborava plast...sutim jer znam da znas. Uvijek si znala i uvijek znas! Ti...
Jedina moja, tebi koja odavno nisi jedina:
svaka sekunda kao godina, al barem znam na cemu sam,
i barem znam da nema nas i spreman sam da budem nasmijan pred svima
iako te kad sam solo i dalje oblikujem od oblaka dima!
...i kroz paucinu vracam vremena kad smo ti & ja jos bili tim
oprosti sto nemam snage da te slazem da ti zelim srecu sa njim
a i sta ce ti to od mene? Sve uspomene s kaputa stresi,
samo budi to sto jesi, tu gde si ... sta god da se desi,
ti budi ok i nikad ne saznaj kako to boli
kad nekoga volis a mrzis, kad mrzis a volis
i lomis se da izdrzis...
Ostaje nada da ce nekad negjde neko htjeti da shvati
mene.. moja lutanja, mastanja i sanjanja i znati da ih prati
i ko zna... mozda jednom nadjes me, tamo gdje prestajem ja
gdje pocinjes ti, gdje stali smo mi, gdej sada su drugi...
...ali sresces samo stranca, slucajnog prolaznika i pogled leden...
...iako te je taj neznanac nekada voljeo vise od sebe.
samo sijene, uspomene... samo tragovi...
Koliko dobijes, toliko das. Ti nisi smijela... znam da znas...
...znam da znas...znam da znas...

- 18:12 - Tvoje rijeci ( 1 komentara) - Tvoj papir - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Designed by: Nlo©