Marketing
....................
Kopam po ladicama
i bezosjecajno bacam stare stvari,
nebitne uspomene i sitne djelice mene.
Stvarno je vrijeme da ih se riješim….
U tom najobicnijem procesu ciscenja
nailazim na tebe...
koliko je vremena proslo...?
Okruzena hrpama svoje povijesti
sjedim i gledam u tvoja pisma,
nekoliko papira nepazljivo uguranih u malu kuvertu.
Ne znam zasto ti ovo sada pisem,
vjerojatno zbog tvoje zadnje recenice
u jednom od pisama
(.....bez mene....),
ali jednostavno se javila potreba….
Ne znam gdje sad zivis,
niti sto radis sa svojim zivotom
ili zivot sa tobom,
ali znam
da su nam se zivoti susreli u dva navrata
i oba puta skrenuli sa zajednicke putanje
zbog ruznih razloga.
Jedan od njih sam bila ja.
Voljela bih te vidjeti,
voljela bih znati što se dogada s tobom.
Voljela bih ti se ispricati.
Nadam se da si pronasao ljubav.
Da “zivis i radujes se”.
Da li bi jos uvijek tako lako
preskocili vremenske rupe?
Vjerovatno bi...
Sada kada sam nakon toliko vremena
ponovo procitala tvoja pisma
shvacam koliko si bio zreliji od mene,
odnosno koliko sam ja bila u grcu
i pod pritiskom nevaznih stvari.
Sada znam.
Još uvijek imam svoje strahove,
mozda su se malo promijenili,
ali baziraju se na istom.
Poslala bi ti ovo pismo
ali sam bacila tvoju adresu,
misleci kako ju je
bespotrebno jos uvijek cuvati.
Stvarno ne znam sto pokusavam sa ovim...
Pretpostavljam da cemo
se jednom opet sresti,
nekako mislim da je neizbjezno.
Tko zna,
mozda procitas jednom ovo,
ne bih se cudila i da ti povremeno
lutas ovim elektronskim hodnicima……………
……………………………...e........
.........
Post je objavljen 29.07.2006. u 18:20 sati.