petak, 31.08.2007.

ĆUFTE

Malo znam ljudi koji baš pojedu i filanu papriku, tj. koji pojedu i papriku i samu ćuftu koja uguravanjem u papriku izgubi svoj ćufta identitet. Ali eto konačno su kod mene shvatili za uzalud troše papriku koju ne može stari ipak sam pojest cijelu tako da smo postali ćufta family i odbacili papriku kao nus proizvod. Baka složila danas to nama dvojci nesposbnjakovića (stari i ja) pa smo to rješili za 10 minuta (naravno morao sam poslije i na kebab). Ćuft ludnica je malo mirnija ovih dana jer je stara na maturalcu a i mirnija je situacija zbog činjenice da se danas sa mene nisu slijevale hrpe pijeska jer ipak je bilo prehladno za bacanje i odbojku. Slabo pričam sa svojima nekako sam nekomunikativan, a u principu sam počeo bacat smeće i pospremat sobu što su vještine koje su puno prije trebale biti savladane..Hm možda sam zato i trenutno sa svojima tu u stanu. Ali jebiga šta je tu je bolje ćufta nego kruh pašteta i majoneza u Zagrebu. Da ne znam sa lovom to je opće poznato meni dat plaću je isto kao i vlast Bushu sve spičkam na gluposti. Vrhunac ovogodišnjih gluposti :1 kupovanje robe koju ne oblačim (sjebe me prodavačica koja me uvijek cimne s forom kak mi baš super stoji); 2. vikend manijačenje bez mjere i pameti, 3. nabijanje kilometraže za odlazak od 25 metara; 3. plaćanje kazni ali onih za debile - da bar vozim 400 na sat nego nemam dokumente i rijetko palim svjetla; 5. toliko kava je nepotrebno. Ako ništa drugo onda barem pokušavam slušati šta mi se kaže iako je to suprotno svim normalni stvarima. Od kako je stari bolestan nosim mu bicikl na 4 kat, a ujutro me budi da ga nosim nazad. Dobro je to sve samo šta inzistira da se to napravi ODMAH!, pa tako redovito u boksericama trčim po ulazu i bježim nazad dok nitko ne izađe. Jedem u 3 dok je fino toplo jer poslije kad je hladno to je za bacit i ništa ne valja. Jedem juhu jer je fina topla i dobra za želudac. Zatvaram prozor jer vuče propuh. Nosim smeće jer sve smrdi. Čistim prašinu jer se od nje ne može disat. Stišavam muziku jer se popodne ljudi odmaraju (ja mislio navečer). Ne vadim sto čaša jer tko će to poslije oprat. Bacam kutijice od jogobele odmah u smeće (koje je sad čisto jer sam ga odnio) i ne zaboravim izvadit žlićicu. Unaprijed kažem da idem nekud s autom (koji 100% vremena vozim samo ja) jer se to kaže (iako ja tenkiram). Ali zato fino za ručak dobijem ćufticu - iako stari ne voli da se priča u deminutivima jer onda misli "da mu liframo". I jedem čak i krpice sa zeljem i musaku što je bilo nezamislivo, ali ako pojedem jetrica onda ću shvatit da moram promislit šta radim. Baš sam fin kulturan i dobari uvijek pozdravim.(kako bi rekla susjeda)

- 00:28 - komentari (16) - print - ĆUFTE -

srijeda, 22.08.2007.

O STANICAMA SIVIM (one šta se ne obnavljaju!!!)

Naoko pristojan mladić relativno normalnih manira nikada nije dopuštao da ga nešto naživcira. Hodao svijetom tražeći sreću, nalazio samo smeće u smeću. Ništa nije smelo ga s tog puta i njegove želje da nekud odluta. A kako sekunda po sekundu pichi, više se mladić flegmom ne dići. Prvo polako a onda sve jače stanica siva iz mozga iskače. Znaju svi pa onda i on da mozak čovjek nema ko slon i da stanica svaka manja od maka vrijedna je truda i pažnje svake, jer kasno je poslije u stanju bake gledat unatrag i tražiti cake. Bježe mu dani, mjeseci i godine postade mu mozak ko da ide u plodine, po meso crveno i spakirano fino, pokoju kolu i bljutavo vino. Smeta ga promet, smeta mu mrak, smetaju mu djeca kad ide kroz grad! Smeta mu kiša i radni dan, smeta mu miris kad uđe u stan! Na svakome koraku gubi živce više sa frendom neće na pivce! Ko neki konj cigarete puši odvlačeći tako pažnju svojoj duši. Marlboro bijeli ili walter čak svejedno je njemu kad ide kroz mrak. Gleda loptu dok leti po zraku, vozi se autom u noćnom satu. Stanica siva moždana snažna više se s njime ne pravi važna i misli si ona sve će će to proći, pa valjda će prestat trčat po noći, pa traži nadu da će se smirit i da lakše će bit u tom mozgu živit. Na usta stalno psovka mu stiže dok gleda sebe kad mu se skliže, ne zapravo već ono u životu kad netko odsvira pogrešnu notu. Ona većinom njemu se svira i stoga ni mjuza neda mu mira. Smeta mu Huljić smeta mu Pop smeta mu Karan i turbo folk, čak crveno njemu na semaforu smeta i nedostatak vode u zemljama svijeta. Kako pronaći pravi balans a da pritom ne padne u neizlječiv trans! I što se to još dogodilo njemu što možda ne spada u normalnu šemu? Recite kako da mladić taj jednom izvuče deblji kraj, kako da njegova stanica čista jednoga dana opet zablista i napravi funkciju svoju i pomogne njemu u zemaljskom roju?

nedjelja, 19.08.2007.

UZALUDNO ČEKANJE

Čekaš da ideš u školu, pa da ideš u srednju, pa čekaš da završiš faks pa čekaš u redu, čekaš tramvaj, čekaš posao, čekaš godišnji, čekaš bolje dane i na kraju krajeva cijeli život spavaš, čekaš i svako toliko odeš na wc.... ajme katastrofa.... Zato lijepo treba što je više moguće ne raditi ništa, a da pritom ne oštećuješ druge (previše). Čekam ja tako ovih dana da mi se netko javi sa nekom pozitivnom shemom ali od toga još uvijek jedna veika 0 BODOVA. Moji stigli s mora a ja proživio još jedan standardni vikend. Kakav mi je život trenutno najbolje mogu saznati iz onog šta mi je baka prispomenula. Kao "kad će ta kiša da se sve ne posuši" - ja normalno zagovornik sunca i znoja (ali ne sad neke smrdljavine nego ono taj osjećaj je super - iako se slabo znojim) i tog sveg pa mi baka prišila "kada bi svi samo izlazili kupali se i sunčali po cijele dane i donosili doma hrpe pijeska i zaštopavali kadu, država bi propala za 5 dana". E sad ne bi svi propali, dobro bi prošli ovi koji odštopavaju instalacije od pijeska.... Ali nije baš tako trudim se i ja nešto raditi iako mi se ovih dana neda nikako do zg i u širokom krugu izbjegavam sve moguće castinge... rađe ja lijepo na bazz pa udri po lopti po cijele dane... ima vremana za načekavanja tramvaja i naganjanje s kontrolorima. Mislio sam neću van opet ostavljat lovu u štali, ali završio na kraju u petak tamo (štala=dinosaur) pa je završilo loše, tako da sam neke epizode i preskočio, ali bar je bilo dosta normalnih ljudi vani, pa je bilo ok. I hvala hrvatskim junacima našoj dragoj vrloj i uvijek spremnoj policiji što su me kaznili sa 300 kuna, jer baš nisam znao kud bih sa njima pa pošto nisam imao dokumenteodlučili me oni lijepo zaustaviti i pretresti i kazniti jer " šta ja imam u 1 sat hodat po vani bez dokumenata?" ma kako bi rekli u Novskoj "jebli vi sebe"... Ipak nedjelja je popravila ukupni dojam još se malo pokazalo sunce, nešto se malo pikala odbojka, a sada još uvijek pokušavam anulirati smrad iz usta jer smo se nadevetali ćevapa na klupici da je to strava - ŽIVJELA LEPINJA IZ ZDRAVLJAKA (neplaćeni oglas)!!!! (a da ne pričam o luku!) pozdrav!

Evo malo fotki sa baza dinosaura i naravno kako izgleda zgužvana uplatnica...i naravno poseban pozdrav ubitačnom odbojkaškom tandemu Schummy/Tale


- 23:18 - komentari (17) - print - UZALUDNO ČEKANJE -

subota, 11.08.2007.

BLESIRANJE SOLIRANJE i NORAH JONES

Nije mi se već dosta vremena dogodilo da budem sam na moru, ali ono ful sam... Pa je onda slučajno došao i taj dan odvezao starce i malo produžio odmor. Šta ja znam ne mogu reći da mi je sad bilo nešto kao loše ovo ono ali treći dan su ljudi već blejali u smislu "gle ovog već četvrti dan sam tu na plaži"... Onda počinju pitanja da im nisam možda došao djecu kidnapirat ili možda ukrasti novčanike, jer naravno "pa tko bi bio sam na moru", čak je i Gotovina bio sa nekom trebicom kad su ga čopili, a sad će još dobit narukvicu pa će barit po Pakoštanama. Da nije bilo sestrični (zermona kako oni kažu lol) dobio bi mlade ali smo onda lokali kave i popušili hrpetinu cigareta, a mislim sprdačine ono skrivamo se od staraca kao da nam je 12 godina... presmiješno. I tako dok sam se ja skrivao od starog s cigaretom, a apsurdd još veći i on se skriva od mene jer sada dok je bolestan ne smije pušit....A ako ništa drugo bar sam se nakupao i nazvozao okolo po plažama, ove godine nisam skočio bungie (ali stignem još). Danas sam ujutro sjeo na bus i put kutine... ono imao sam rezervaciju a ležao sam na podu sa još nekim curama - svaka čast dale mi svoju torbu kao jastuk! Da sam bio pametan sjetio bi se da je Jonesica imala konc u Puli i da bi moglo biti krcato... ali majmun valjda uvijek ostaje majmun. Evo sad sam malo recuperare pa idem vidjeti jel ima koga za odbojku, jer iživljavanje nad 35 godišnjim talijanskim wannabe odbojkašicama nije baš neka igra....

Evo to je tih par sličica šta sam napravio ... nisu neke ali bar sam se udostojio kupiti fotić i mobitel - konačno! I to je to za sada...

srijeda, 08.08.2007.

KLASA OPTIMIST

Evo javljam se ja iz sobice sa adsl-om... Morao sam se ipak zeletiti ovih dana na more malo okusiti sol pa da još maloprodužim ljeto. Ustvari starog sam vozio da malo dodje k sebi pa sam si ja tu nešto našao isto. Nego mogu reći da mi čak fali malo posao ono zajebancija kamere i ti blesavi ljudi šta zovu, ali evo vraćam se za vikend pa opet krećem. Nego evo red bi bio da kažem u čemu je stvar... Baš dok sam neki dan došao sa snimanja kaže mi stara da su me zvali s rtl-a..... Nisu zadovoljni sa kombinacijom Renata/Boris kao suvoditeljima za BigBrother pa su me zvali na zadnji odabir i ostali smo Saša Lozar i ja... Ono morali smo glumit one pizdarije ispred kuće i to... mislim sprdačina je bila i bilo mi je ful lagano. E sad bi ja trebao biti optimist i nadati se jer su mi šanse 50% da ću vodit ove godine BB e pa sada šta mogu reći nego da i vi stisnete palčeve i te neke pozitivne vibre pa da za 10 dana obavijestim šire pučanstvo da sam uletio u novi job. Jebem ti sve koji je taj tip debos onim producentima je ljubio ruke dok je izlazio van, a ja si brijem šta bi i ja sad trebao ljubiti nekome ruke... ili možda još nešto više? Ma neću se sad zamarati... čekam još par dana da me nazovu i kažu kakva je situacija... E pa sretno bilo u KT valjda se vraćam uskoro, a ako ništa drugo onda moram uletjeti ovaj petak u smrdljivi Dinosaur ... :) Ajde bok ljudi idem ja u auto i lagano na plažu... sam samcat a jbg...

- 16:05 - komentari (8) - print - KLASA OPTIMIST -

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.