Ako se nađete u nedoumici oko svih ludorija koje se oko vas događaju i kada pomislite "jebote nalazim se na rubu ludila", lagano smirivanje je najbolji lijek, još ako je pri ruci neka polumeditacijska stvar onda ste na konju, jer ipak vrhunska stvar može te postaviti u situaciju promišljanja. Kada mi se zgade situacije koje mi se događaju i ljudi koji te ne shvaćaju ili ćeš postati poput njih ili ćeš im podariti jedan osmijeh, kojim ih žališ zbog bijede njihova postojanja i nadati se da će tvoja iskrenost pronaći put do njihovog beznađa. Ima jedna dobra zajebancija, točnije tekst kojeg je Baz Luhrmann onako fino sročio i uglazbio, a može se pogledati čuti na soundtracku iz "American Beauty" ("Vrtlog života"). Pa sam ju i stavio kao mp3 za ovaj tjedan... A evo mog slobodnog prijevoda....

Kada bih ti mogao ponuditi samo jedan savijet za budućnost bio bi to sunčev pogled. Njegove dugoročne koristi potvrdili su znastvenici tamo gdje preostali dio ovog savjeta nema drugih osnova osim mojeg razmišljanja. To trazmišljanje slijedi... Uživaj u snazi i ljepoti svoje mladosti dok nije isčezla, ili mari.. ali nećeš je razumijeti dok ne nestane. Ali vjeruj mi 20 godina od sada pogledati ćeš se na starim fotografijama i razmišljati o tome koliko je mogućnosti ležalo pred tobom i kakav si prekrasan bio..Nisi toliko debeo kao si to sada umišljaš. Ne mari za budućnost, ili mari, ali shvati da će to biti jednako kao i pokušaj rješavanja jednadbe žvakanjem žvakaće. Pravi problemi života postati će stvari o kojima nisi još niti pomislio, one koje te ulove nekog idealnog utorka u 4 poslijepodne.Svaki dan učini jednu stvar koje se bojiš. Pjevaj. Ne budi nemilosrdan sa srcima drugih ljudi i ostavi se onih koji su nemilosrdi prema tvojemu srcu. Peri zube. Ne troši vrijeme na ljubomoru, nekada si korak ispred, nekad korak iza..utrka je duga i na kraju ostaješ sam sa sobom. Sjeti se primljenih komplimenata, zaboravi uvrede, a ako u tome uspiješ reci mi kako si to postigao. Čuvaj stara ljubavna pisma, baci stare bankovne račune. Rasteži se! Ne krivi se ako ti se čini da ne znaš što ćeš sa svoijm životom, najinteresantiji ljudi koje poznajem to ne znaju sa svoje 22, a neki 40 godišnjaci to ne znaju niti danas. Unosi u sebe puno kalcija :) i budi dobar prema svojim koljenima, jer će ti nedostajati kada odu. Možda ćeš se vjenčati, možda i ne, možda ćeš imati djecu, možda i ne, možda ćeš plesati pačji ples na 75 godišnjici braka...što god bilo nemoj si previše čestitati niti preispitivati - tvoji izbori su pola šanse kao i izbori svih ostalih. Uživaj u svojem tijelu i iskoristi sve njegoove mogućnosti.. ne boj ga se, niti onoga što o njemu misle drugi..to je najveći instrument koji ćeš ikada posjedovati. Pleši pa makar to radio samo u svojoj sobi. Čitaj pravila, makar ih i ne slijedio. NE KUPUJ magazine o ljepoti, samo će učiniti da se osjećaš ružnim. Upoznaj svoje roditelje - nikada ne znaš kada će zauvijek nestati...Poštuj svoje pretke, najbolja su veza sa tvojom prošlošću i oni koji će te najvjerojatnije podržati u budućnosti. Shvati da prijateljstva nastaju i nestaju i da se onih nekoliko posebnih treba držati. Potrudi se razbiti procijepe u udaljenosti - što si stariji više ćeš trebati ljude svoje mladosti. Živi jednom u New Yorku i odi prije nego te učini teškim, živi jednom u Kaliforniji i odi prije nego postaneš mekan. Putuj! Prihvati određene činjenice..cijene će rasti, političari biti lošiji i kada ćeš razmišljati imati ćeš iluziju da su cijene u tvoje vrijeme bile razumne, političari plemeniti i da su djeca poštivala roditelje.Poštuj starije. Ne očekuj tuđu pomoć. Možeš imati mirovinu ili imovinu, ali nikada ne znaš kada će one ispariti. Nemoj previše eksperimentirati sa kosom jer ćeš sa 45 izledati kao sa 85. Budi oprezan sa savjetima koje primaš i strpljiv sa onima koji ti ih daju. Savjet je oblik nostalgije i prihvačajući ga ubireš dio prošlosti sa otpada, otireš ju i njome premazuješ ružnu stvarnost sa previše no što savjet zaista vrijedi. Ali vjeruj mi .. sunčevim pogledom!

Da da sad kad se stavi ova tema odma svi misle evo gle ovo jebote majmun opet sere kvake i govna u isto vrijeme i brije kak će nas sve preodgojiti. Tamo negdje sa 16-17 godina kada me ostavila jedna cura, ili ja nju baš mi ta cijela kombinacija sada malo i nije previše jasna u glavi, ,odlučio sam više nema zajebanicije moram nešto promijeniti sam sa sobom i na sebi. Onako polusuh kao kad se ide u berbu onih šljiva šta se lijepe za ruke (najodvratnija berba rađe i kukuruz nego šljive) malo sam pustio (onda još uvijek plavu) kosu i generalno se počeo ajmo reći preseravat. "Kuš ovo ono e ovo no kuš e". Da sad ne laprdam previše uglavnom to cure ovo ono nikada nije bio neki preveliki problem. Iako je to vrijeme bilo obogaćeno mojim bavljenjem nogometom koji već sam po sebi nosi neku blagu mentalnu retardaciju, baš i nisam previše obraćao pažnju na priče koje koga gdje s kim koliko dugo i s koliko dugim da sam jednostavno jedno ljeto rekao "dosta" i koliko vidim spušio lovu ali se oslobodio utega birtijskih fora i uletavanja tipa "e mala šta si ti neka nedodirljiva" pa i upoznao ljude koji su eto promijenili i mene i moj način razmišljanja na čemu sam im i danas zahvalan. Rijetko kada možeš reći da si pogodio sa prijateljima, a ja to definitivno mogu reći. Ono što me ipak fascinira je kako uteg pojavnosti može imati potpuno krivi dojam na nepoznate ljude koji automatski o tebi stvaraju predrasudu. To mi je toliko genijalno da uživam svaki put kada čujem priče - jebote kako je tip umišljeni debil!!!! Jebem ti nekad mi je stvarno žao šta nisam na nekom nižem stupnju razvoja čimpanza-fudbaler-homo erectus-homo sapiens, pa da negdje balansiram između njih u svijetu prave turbofolk -manekkenije. Ovo što ćete vidjeti u linku ispod vrhunska je zajebanicija koju je napravila preluda ekipa moji prijatelja prošle godine a parodija na tekstove pjesama koje si (nebi baš generalizirao) fudbaleri i slični vole poslušati "onak za dušu"... Prepoznajete li se....?


P.S. Tekst i melodija napravljeni su tijekom jednog od vikenda kada se ne dojdje doma do slijedećeg dana u 11 sati, a perika je iz Kockice :)

Otvorim ormar, dolje pretinac i imam šta za vidjeti napale me moje japanke direktno skočile za vrat i taman kada su mi pregrizle žile na vratu i kada sam zašpricao cijelu sobu kao priklana kokoš, probudio sam se. Poanta? Japanke bi u ovo doba još trebale spavati zimski san i probuditi se tamo negdje sredinom 5 mjeseca, a ja svoje jučer probudio. Poanta? Bolje japanka nego medvjed koji iziritiran turistima mutantima napada čovjeka... Dobro je da tu u Moslavini nemamo ništa opasno što bi nas napalo dok se navečer šmucamo kletima, a i ovi šta ne mogu doma pa moraju u autu, štošta bi ih moglo napasti po razznoraznim mjestima koja su ujutro puna svakakvih sranja. Baš si mislim jedina prijetnja bi bila neka krvoločna krtica ili neka od amonijaka mutirana spodoba. Kako bilo ljeto se vratilo u grad i to malo ranije nego što sam mislio, ali eto kod nas za razliku od jadnika po kojima drma tsunami jedine opasnosti su nešto veća količina bratelica i obnaženosti zdrave po muške oči i naravno produženje turističke sezone, a uskoro i vjerojatno čupanje vinograda i sađenje ananasa. No eto subote danas pa ću malo promotriti situaciju ima li još bolesnika koji su doživjeli napad japanki, ili bi mi bilo bolje da ih vratim na još malo spavanja? Evo i nove stvari da se malo porati ovaj post :)

Ako ste ovih dana (a vjerojatno jeste) malo izašli van na ovo vrhunsko vrijeme, imali ste priliku zamijetiti poveći broj lagano retardiranih lica koja su vas čak mogla i nasmijati. Tko su ta bića sigurno ste se zapitali, a onda ste se prisjetili "jooj, pa da praznici su i u Njemačkoj!!!" što bi značilo da je pozamašan broj one rodbine iz Švabije šta ima love stigao i planira pokazati široj publici da su stigli. Kako ih prepoznati? MUŠKI - odvratne svijetleće naočale (skinuli ih bogu sa face) , uske majice, zblajhane frizure učvrćene gelom, vozni park - spuštem i felge koje se sjaje, naravno tu su i naljepnice kako bi mi znali da oni u autu imaju i zvučnike (trešti njemačka elektroda ili narodnjaci) - obavezno škripanje guma na semaforu. ŽENE stroga preplanulost (pretjerivanje) , cene naočale, na majci piše marka, da može digla bi si sise da joj lupaju po nosu, ali uspijeva maksimalno do grla, hodaju u grupama, kosa se ne miče na vjetru od isto tako velike količine nepoznate smjese u kosi. Kratko su nas posjetili i otišli... vraćaju se već na ljeto - prije nego što odu na more. Koje su nepoznate sile potrebne da i vi postanete ovako naočiti bolje da ne saznamo... E pa za sve Vas naše drage proljetne goste i za Vas koji se nebi bunili da vam neko prikelji ogromnu naljepnicu na auto dolazi i nova pjesma tjedna! Pozz i uživajte!

Odijelo ne čini čovjeka? Ma jok, ali ga čini prihvatljivjim u većoj ili manjoj mjeri, ali normalno u viuzalnom smislu. Malo sam lutajući explorerom, pa kad je crknuo dalje total comanderom naišao na jedan pravi slogan "Your Life, Your Jeans" pa se sjetih sulude pizdarije i snimanja prije par godina opet za Makedoniju, mislim pol tog šta se tu snimi ide dolje, ali nije bitno to nego.... "Tvoje hlače, tvoj život" kažu, pa si mislim odličan naći za svođenje pojedinca na običnu nosilicu hlača, pa onda postaneš onako izložbeni primjerak neke mulinacionalke. Your life your jeans? Da možda za one žene koje 36 sati na dan šivaju ispljuvke nekih jadnih "polukreatora" i marketing stručnjaka. Naše manekenijsko stanje svijesti plodno je tlo za ovakve izbkljuvke, pa me baš zanima koliko jedna reklama može utjecati na vas? Točnije kad vam Severina prodaje jogurt ili kad svizac mota čokoladu, ili kada perilica dulje živi uz kalgon, ili kada smrdi smrdi užasno smrdi uspjeva li tada pranje mozgova i na vašoj glavi?



P.S. I vezano uz samu fotku, jedna od normalnijih cura u "poslu" u kojem se cijelo vrijeme vrte u krug iste face koje agentima lažu na pitanje "si radio skoro šta?" - "ma nisam nisam zadnjih par mjeseci!" odgovor je koji daje veću šansu prolaska na odabiru. I vi i oni svjesni ste da lažete - oni jer nemaju više para za nabavit glumca, a vi zato da dobijete te para šta glumac neće. Da sad je zadnje snimila onu di se na klupi ljubi s tipom kojem smrdi iz usta, a onda ovaj pojede ultraturbosupersonični bombon i zažvali ju.

Evo opet ponedjeljak početak radnog tjedna, ali evo ipak samo do srijede pa onda slijede opet naši krasni katolički blagdani u kojima slavimo one kuhane šunkice, uglavnom još malo svinjskih derivata, pa onda slavimo zeku koji vozi mercedesa, pa lutriju koja nas nagradjuje, pa jaja koja se farbaju i zeca koji se prikolje pa se i njega jede. Pa onda ujutro u nedjelju na Uskrs dođe Papa i kaže "E book svima ono sve najbolje , dajte malo taj kapitalizam ono smirite se, ali ja isto volim taj mercedes, pa imam jedan mali bijeli blindirani u kojem se furam, onak je zablindiran i sve, i jako ne volim tu euniju jer ni oni nevole sve lijepo samo zeku na uskrs i djeda mraza aka. božičnjaka na božić,i sreetan uskrs, pazite nečastivi je tu (heheehe t u sam tu sam) i book". No tako je sa našim blagdanima, nego imamo i mi našeg manekena Bozanića, pa će nam i on reći kako treba s tim prokletim nečastivim i kako se u katedrali treba napraviti restorančić da bi se malo i zaradilo. Pa ćete sada umjesto davanja love za zvono u nekoj pripizdini kako bi ostali bez grijeha lijepo otići na zagrebački u katedralu, a ako ste bili dobri, možda na kraju dobijete i hostiju! Pozdrav ljudima države Manekenije i drž`te se!