naša vrsta ljudi ima neke svoje svjetove

nedostaješ mi onako luda, onako opuštena. nedostaje mi onaj naš svijet bosih nogu gdje osjećam zemlju i hladnu rosnu travu. nedostaju mi naše kave u pola pet ujutro, vani u piđami. nedostaju mi one tvoje ideje kako život učinit zanimljivim, nedostaju mi ona tvoja mišljenja kako je život šaren (danas su to samo krici prošlosti). nedostaješ mi ti onako sretna i tvoj osmijeh od uha do uha i ono kad se smiješ ko vjeverica. nedostaje mi tvoja mekana kosa raščupana što su je vile kroz noć petljale. nedostaju mi tvoji nokti u duginim bojama. nedostaje mi što razumiješ pedere i lezbe. nedostaje mi ono tvoje nelogično oblaćenje i oblaćenje noć prije kako bi ujutro mogla spavat 5 minuta duže. pričala si mi o smislu života. dugo mi nisi pričala o svojim ljudima koji su imali neke svoje svjetove. da li su još uvijek živi, jesu li dobro? pričala si mi o dušama koje nikad ne umiru. pričala si mi o željama koje se uvijek ostvare ako ih dovoljno jako želiš. pričala si mi o ljubavi koja je sveta. postoji li još ili je nestala? nedostaju mi one tvoje riječi da će sve biti uredu, nedostaje mi ona tvoja snaga dok sam te gledala kako se boriš za svoja uvjerenja. nedostaješ mi ti pored mene. nedostaju mi tvoje oči koje su gledale zvijezde i mjesec i tvoje ruke i kad bi uvijek rekla dok bi ih pružala prema nebu: kako je čovjek malen. nedostaju mi tvoje priče o svemiru i kako sve ima svoj razlog. nedostaju mi tvoja glupiranja i tvoj smisao za engleski, kad si izvaljivala svoje riječi i smišljala svoj jezik. nedostaje mi ono kad si stajala isrped vrata učionice i bojala se pokucati, al uvijek si pokucala, nikad se nisi povukla. uvijek si dolazila sa osmijehom i glupom isprikom. nedostaju mi tvoje isprike kondukeru da nemaš kartu jer čekaš da ti šiške narastu kako bi se mogla slikat. nedostaje mi ono kad si u šetnju vodila štikle. nedostaje mi kad si ležala na terasi po mraku i razmišljala o djeci koju ćeš imati. nekad si crtala i pisala pjesme. o čem si pisala? ah, o ljubavi, o onom koji će tek doći da te spasi od vječne kletve. vjerovala si da te nikad neće voljeti dovoljno? vole li te? nedostaje mi ona tvoja ravnodušnost na ljubomorne ljude i ona tvoja potreba da pomogneš nekome. nedostaju mi ona vremena kad si se javljala, glasno iz zadnjeg reda, pa makar i glupost izvalila, samo da daš do znanja da si tu. nedostaju mi oni dani kad nisi htjela izać pred ploču jer su ti štrample bile podrapane. da, nedostaju mi te tvoje šarene štrample, kako si ih ti zvala štramplice. nedostaju mi one tvoje riječi kojima si uljepšavala hrtvatski jezik. nedostaju mi sve one stvari koje smo morale probat iako su izgledale nejestivo. nedostaju mi tvoja zabavna pijanstva kada nisi razmišljala tko što misli o tebi. nedostaju mi ona vremena kad si vjerovala ljudima. nedostaje mi kad si se za oklade oblačila u durge ljude i one maškare. da, maškare su bile fora. nedostaje mi ono kad si osjećala tugu, al i nije bila vrijednija od našeg osmijeha. nedostaje mi kad su ti govorili da imaš predivan osmijeh i zube. i kad si zavodila očima, samo očima. nedostaje mi kad si govorila da samoubojstvo nije riješenje. nedostaje mi tvoja samouvjerenost i samopouzdanje. nedostaju mi oni tvoji nedojebani statusi i nedostaje mi tvoje zanovjetanje o seksu i vođenju ljubavi. jesi vodila ljubav o kojoj si toliko maštala? da li te dodiruje onako kako voliš, da li te cijeni po onome što si unutra? jel i on iz nekog tvojeg svijeta? pijete li kavu u pet ujutro u piđami kao što smo mi to radili? prošeće li s tobom bos po travi? radite li skupa stvari? da li te razumije kao što sam te ja razumjela? kako se slaže s lucijom? jesi li ga upoznala sa sebastijanom? kakav je? nikad mi nisi pričala... sjećam se vremena kada ti nisu trebali nikakvi poticaji da bi se smijala i bila sretna. zašto si počela pušit? bila si moja, bila si naša...gdje si? možda si i umrla, a možda još uvijek živiš...živiš li onako kako smo mi živjele nekad?

što je ona napravila njemu, to će on napravit tebi. upozoravam te.

čuvaj se.

Tvoja s našeg svijeta.

† †0† Ostavi trag...† ...na tim ljubičastim stranicama...†

Travanj 2015 (1)
Veljača 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Listopad 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Rujan 2012 (2)
Srpanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (3)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Studeni 2008 (1)
Kolovoz 2008 (5)
Srpanj 2008 (4)
Lipanj 2008 (8)
Svibanj 2008 (10)
Travanj 2008 (11)
Ožujak 2008 (10)

<	svibanj, 2012					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

...† ...probaj...†...

~Pokraj nje prođem

Pokraj nje porđem
svakog dana
Ko zreli rujan
u moje se oči
sklupča
i ojutri skopljenih krila
Čim pjetli najave sunce
ušutnjena
iz mog se brodoloma
iskrade
Ode
i opet iščekuje
po svoje riječi
djeljiv jednino
s njenom šutnjom
kada ću navratiti




#Šiljo#




~Ptičar

Sjedim između njih. Skoro
mrtve, a ipak pričaju svoju priču.
U zadnjim redovima, gdje svjetlost
misli ne dopire.
Al ipak se nađe netko,pa upita:
Što radiš djevojko?!
Ne odgovaram na pitanje.
Šutim. Tražim požudu za
njihova krila. Spuštam pogled.
Prsti prelaze preko žica.
Na tren ih umirim. Osjetim
miris baruta. Perje mrtvo u lešu.


-narko-





~Usne od pepela

…što si to učinio

natjerao si me

da ti ljubim usne od pepela

ostavio si siv trag

na mom licu

da me podsjeća

da je sve prolazno

…

…kao hrpu jesenskoj lišća

vjetar raznosi moje misli

a svijeća se gasi

a tama ponovno

na kazališne daske života

postavlja svoju

predstavu…


jedna cura-sketch666




~divljina

Možda smo joj zaboravili imena,

možda se ne oglasimo kad ona zazove naše,

ali negdje u srži je poznajemo,

težimo k njoj, znamo da nam pripada

i da mi pripadamo njoj.

Bez nje šutimo dok zapravo izgaramo.

Bez nje uzimamo previše, premalo

ili nimalo. Bez nje zaboravljamo

zašto smo tu, tek izdržavamo,

dok bi inače održavale.

Ona je prljav korjen svih žena.

Ona je ono što nas tjera dalje

kad mislimo da nam je došao kraj.


-žene koje trče s vukovima-

Drvo

Skida svoje bijele rukavice,

pokazuje uništene grane.

Drvo na podu, slomljeno tvojih

udaraca, zadavljeno gleda

moju nakaznost.

Svi traže od drveta

da bude pravilno.

Kad iz navike pogled

odleti u nebo i na

platnu prikaže kraj ono

promjeni svoj oblik.

Spotaknem se o laticu,

i razbim koljena.

Ne obazirući se, dalje

nastavi visinu loviti.

Drvo umre i kod njega je

nađem.Slobodu što je raslo.

Tako prozirna uputi svaku

moju riječ vremenu koje ga

je slomilo.Kleknem pred

sud i mirno izdahnem.






Mrtva ljubav

Gdje ću tebe, o ljubavi moja,
Sad zakopat kad si izdahnula?
U mom srcu nije ti pokoja
Jer si pokoj sav mu razmetnula.

Da te legnem u zemljicu crnu.
U zemljici ti ne bi sagnjila.
Zemska vila dragocjenost tvoju
U kamenje predrago bi zbila

DA te spustim u duboko more,
U moru se ne bi rastopila,
Morska vila dragocjenost tvoju
u biser bi bijeli salila.

Pak bi došli ljudi blagohlepni.
Iz zemlje bi tebe iskopali,
Iz mora bi tebe izvadili
I po svijetu svuda rasprodali.

A ti idi, nek te uzdisaji
k nebu dignu, tamo zvijezdom budi
Tamo meni žalosnome sjaj!
Tamo nece dosegnut te ljudi!

Petar Preradović



Vjerujem zalasku crvenog sunca,
u studenom, stablima bez lišća.
Ponedjeljkom ujutro neustrašivo čekam
prvi nagovještaj petka.

Ali na ljude se ne možeš osloniti
kao na prirodu, kao na stabla.
Nikad ne znam da li se vračaš
u tvoj odlazak, vjerujem do kraja.




Skriveni bol

Neko sa svojim bolom ide
k'o s otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga cvrsto u sebe zgnjeci
i ne da mu prijeci u suze i rijeci.

Rađe ga skriva i tvrdo ga zgusne
u jednu crtu na kraju usne.
Zadršće, zadršće u njoj kadikad,
ali u rijeći se ne javi nikad.

Dusa ga u se povuce i smjesti
na svoje dno: k'o more kamen
u njega bačen. More ga prima
dnom, da ga nikad ne izbaci plima.

Dobriša Cesarić


Some walk with their pain
like an open wound for all to se
The others crush it into themselves
and do not let it turn into teare of words.

Nisam u krizi ali mi je dosadno.
Mi smo oni na koje su nas roditelji
upozoravali...


PRESKUPI MALI OGLASI:


(...a sanjala je kako će jednom biti
velika modna kreatorica...)

~MJENJAM IGLU ZA ŠIVAĆI STROJ~

(...a sanjao je kako će jednog dana
biti svijestski poznati kirurg...)

~MJENJAM DVIJE PRLJAVE ŠPRICE ZA
ČISTU LJUBAV~

(... a sanjala je kako će jednog dana
postati slavna balerina...)

~MJENJAM BOLESNO TIJELO ZA BALETNE
PAPUČICE, MOŽE I RABLJENE~

(...a sanjao je kako će jednoga dana biti
profesor književnosti...)

~MJENJAM 10 PIVA ZA 10 DOBRIH KNJIGA~

(... a sanjao je da će jednog dana postat slavni
pisac...)

~MJENJAM CIGARETE ZA JEDNO DOBRO NALIFPERO~

(...a sanjala je da će jednog dana postati voljena mama...)

~MJENJAM SVOJE PREKINUTE SNOVE ZA OBIČNU STVARNOST
KOJA TRAJE~


go away little girl


doesn't somebody want to be wanted like me?
but where are you?


Što te više slušam,
sve više slutim,
nešto što tek se
treba zbiti...


...imam u sebi toliko bijelih ljudi,
ne znam ni odakle da počnem,
bogata sam ličnostima
samo ih ne mogu razlikovati...

I don't wanna hear, I don't wanna know.
Please don't say you sorry,
I' ve heard it all before..



Stephen Dorff



Does darkness knows your name?Does it?Did you have that dream again?


Take my word and fold me in
Free the soul behind the sin

hayden christensen



They took the best years of my life.
They say they have their reasons.
There's one think they can't teach you is how to feel free...



...u svijetu bez iluzija čovjek je stranac...




kradljivica vremena



run away



just free


ivona i tincka- moje male razmazene balavice


moja bubica


riders of the storm



Duše hodaju
krivudavim pločnikom.
S drvećem može čovjek
kao s bratom razgovarati.
I razmjenjivati svoju dušu
s njim...
Erich Kastner



Ne slušaš me

Ako ti kažem, nevidljiva
sam. Krojit ćeš mi ulogu
po svojoj volji.
Nisam lagala, ali ti me ne
slušaš.

Trebala mi je tvoja
naklonost. Nisam znala da
će me dirnuti. Tražiš
od mene da se promjenim
bez prigovora.

Ni ti ni ja nikome ne
vjerujemo. Već računam na to
da ćeš poželjeti pogrešne stvari.
Ti žudiš bol
koju ti ja mogu zadati.

Više nije daleko dan kad ću te napustiti
sad kad smo razmrsili
prvotni misterij.
Zar ne možemo jedno drugom biti
jednostavno sveci zaštitnici?

Ako ti ne kažem, nevidljiva
sam. Krojit ćeš mi ulogu
po svojoj mjeri.
Nisam lagala; vrijeme je da ti
počneš slušati.


Fizička bol ne samo što
ne dopušta jeziku da ga
opiše nego ga razara,
primoravajući ga da se
povuće u stanje koje mu
je predhodilo svodeći ga
na zvukove i krikove koje
ljudsko biće proizvodi prije
nego što nauči govoriti.

Eleine Scary
,,The body in pain''