...ja zelim vise...

Dugo nisam pisala, cesto sam pokusavala ali svaki post koji bi napisala skrenuo bi s teme o kojoj sam htjela.

Ljubav?
U zadnje vrijeme, ona mi je tema. Samo o njoj razmisljam. Postoji li ona uopce, danas? Što je to?

Kažu vječna je, kao trava. A jedna udaljenost je može uništiti, jedna riječ. Krhka je, toliko krhka da se topi u rukama, nestaje.

Kažu da je to nešto u što trebamo vjerovati. Zar je postala mit, legenda, da vjerujemo u nju? Kak je meni jednom rekao jedan covjek:Bog je nesta sta ne vidis, za sta nemas dokaza da postoji, ali ipak ga slutis i ne mozes nista drugo do li vjerovati. Vjerovat u ljubav bi znacilo vjerovati u nesto sto nitko nikada nije dokazao, nesto o cemu postoje samo price ( istinite ili neistinite, ne znamo), nesto sto ne vidimo, ali rijetki je mogu osjetiti. Trenutno govorim o ljubavi između dva ljubavnika.

Kazu da ljubav pokrece svijet. Ljubav pokrene, ali koju vrstu sile trebam upotrijebiti da bih nastavila tu kretnju?

Jednostavno ne razumijem. Ljubav nema objasnjenja.

Ljubav bi bila, voli i ne postavljaj pitanja. Ja ih imam toliko mnogo. Boli me, priznajem. Nije problem voljeti, problem je voljeti onog koji ne zeli biti voljen.
Volim i žudim, čeznem. Da li je to ljubav kada zbog ljubavi ides na stetu sebe? Ili je to vrsta mazohizma. Potrebna nam je, a truje nas, ubija.

Tezimo bliskosti. Svatko od nas zeli bliskost, ne mislim na mamu, prijateljicu ili prijatelja. Mislim na onu blizinu, onaj osjecaj kada doticemo kozu drugog, netko tko ce uvijek biti blizu, blizu srca. Toliko blizu da moze cuti otkucaje i vapaje: zagrli me, zagrli me. Trazimo nekog tko ce znati cuti nase srce, bliskost nekog tko ce nas ljubiti, nekog tko nece imati zivot za sebe, nego za nas, nas oboje. Nekog tko ce sa dignutom glavom reci: da, to je osoba koja me ispunjava, to je osoba s kojom sam spojio/la dusu. To je osoba moje bliskosti.

Cesto sam bila u situacijama kada se na takve osobe deralo, svaljivalo krivice, da, bas te osobe koje su blizu, koje slusaju otkucaje. Pitali su me zasto. Mislim da je to zato sto otkucaji srca odaju tajne, tajne koje mogu biti pogubne po nas, a te iste tajne su one tajne koje su djeljive. Dio oko srca je vrlo ranjivo i svaljivanje krivice samo je obrambeni mehanizam, znak: Budi oprezan/a, nemoj me povrijediti jer te volim. A tvoj, i jedan nepromisljeni korak mogao bi prouzrociti burnu reakciju, jer moje je srce tako slabo na tebe i bilo koji tvoji krivi pokret mogao bi ostetiti tu slabu opnu. Bas zato jer si blizu.

U nasim tijelima postoje mnoge ulice. Neke od njih su slijepe, neke samo prolazne ( kao autoputi ), neke su zeleni val ( sve je dopusteno, samo idi ili nista nije dopusteno, ne ides nikamo, stojis na crvenom ), a ima i ulica koja vodi u srce, ta je zajebana, puna je znakova uspori, sklisko, suzenje ceste,samo da ne pricam o semaforima, prije ulaza u tu ulicicu stoji znak jednosmjerna, puna je lezecih policajaca i policajaca koji provjeravaju na svaka 2 centimetra. I pored sve te kontrole u srce nam se uspije uvuci neki s dva promila alkohola u krvi i prouzrociti takvu nesrecu, na srecu neki od nas imaju zracne jastuke. Ovim ostalim ulicicama krecu se ljudi koji su u nasim zivotima, oni koji samo odsjedaju neko vrijeme u njemu i oni koji samo prolaze kroz njih kao naprimjer ljudi u tramvaju.

Vele da jadan onaj koji nema ljubavi. U zadnjih 7-8 mjeseci zivot mi se okrenuo naopacke! Tako naopacke da nisam ni shvatila sto mi se dogodilo! Tako naopacke da mi jos uvijek sve u zelucu bljucka i samo kaj ne izrigam sve ono sta sam pojela u zadnjih 4 godine. Znam da je zivot lijep.Svijet je divan usprkos svoj toj necistoci koju posjeduje, ali nekako kao da se udaljavam iz tog sarenog svijeta, svog u cvijeticima kojeg sam dugo gradila, sad ulazim u nesta nepoznato, novo. I bojim se, trebam nekoga. Bojim se ici sama tamo, bojim se samoce. Bojim se da se necu imati kamo sakriti, da se necu imati kome okrenuti niti koga zagrliti kada ce pored mene juriti vlakovi i u oci bacati staklenu prasinu.Onda kada cu nekog trebati najvise, onda kada cu plakati, prvi puta onako iz srca, onako sve do kraja. Da u meni ne ostane ni trunka taloga tuge.

Ljudi su cudni. Imam osjecaj kao da sam dvolicna. To je jedna od gorih osobina. Dođem do nekog zakljucka ( kad god dodjem imam osjecaj da nisam u pravu) i odlucim da je to tako, napokon imam nekakvo misljenje i onda dodje neka treca osoba i sve to opovrgne. Shvatim da nisam gledala sa svih strana. Najradje bih htjela biti svima sve i sva, udovoljiti, da svi oko mene budu sretni, ali koji puta to nisam u mogucnosti uciniti. Koji puta sam toliko umorna od ljudi, a opet ti isti ljudi toliko mi trebaju.


I danas tu stojim, čekam. Čekam nekoga, a i sama znam da taj netko neće doći, a ja svejedno cekam. Ni sama ne znam zasto.Patim jer sam stvorila sliku o necemu i uporno vjerujem u tu sliku. Zasto ja to uopce radim?Iz straha.

Meni se nitko ne svidja, ustvari, ne svidja mi se strah koji osjecam prema ljudima pa ih izbjegavam. Jadna sam, priznajem. Nemam muda, ali imam muda otici nekam i stat pred hrpu nepoznatih ljudi i procitati sranje koje uopce nije namjenjeno njima, imam muda zderat se na ulici, imam muda otic van u pidjami i slapama, imam muda proturijeciti i raspravlajti se, imam muda donositi krive zakljucke o drugima, imam muda puno toga, ali nemam muda otvorit srce, nemam muda zaplakat, nemam muda biti povrijedjena, nemam muda biti neprihvacena, nemam muda biti sama. I sada placem i zao mi je zbog svega toga, neizmjerno. Tako bih htjela sve to ispraviti ali ne znam kako, ustvari znam, ali ne zelim taj nacin, zelim neki drugi.

Da li je ljubav kupnja; Ja tebi dam ljubav u zamjenu za tvoju ili darivanje; Dajem ti ljubav, uzmi je.

Mi smo gamad: Voljet cu te, ako i ti mene volis. Ja cu biti mala gamad i voljet cu te u tajnosti.




p.s. molim misljenje, bilo kakvo, bilo cije

† †0† Ostavi trag...† ...na tim ljubičastim stranicama...†

Travanj 2015 (1)
Veljača 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Listopad 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Lipanj 2013 (2)
Rujan 2012 (2)
Srpanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (1)
Veljača 2010 (1)
Studeni 2009 (1)
Rujan 2009 (1)
Kolovoz 2009 (1)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (3)
Travanj 2009 (3)
Ožujak 2009 (3)
Veljača 2009 (1)
Siječanj 2009 (4)
Studeni 2008 (1)
Kolovoz 2008 (5)
Srpanj 2008 (4)
Lipanj 2008 (8)
Svibanj 2008 (10)
Travanj 2008 (11)
Ožujak 2008 (10)

<	studeni, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
						1
2	3	4	5	6	7	8
9	10	11	12	13	14	15
16	17	18	19	20	21	22
23	24	25	26	27	28	29
30

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

...† ...probaj...†...

~Pokraj nje prođem

Pokraj nje porđem
svakog dana
Ko zreli rujan
u moje se oči
sklupča
i ojutri skopljenih krila
Čim pjetli najave sunce
ušutnjena
iz mog se brodoloma
iskrade
Ode
i opet iščekuje
po svoje riječi
djeljiv jednino
s njenom šutnjom
kada ću navratiti




#Šiljo#




~Ptičar

Sjedim između njih. Skoro
mrtve, a ipak pričaju svoju priču.
U zadnjim redovima, gdje svjetlost
misli ne dopire.
Al ipak se nađe netko,pa upita:
Što radiš djevojko?!
Ne odgovaram na pitanje.
Šutim. Tražim požudu za
njihova krila. Spuštam pogled.
Prsti prelaze preko žica.
Na tren ih umirim. Osjetim
miris baruta. Perje mrtvo u lešu.


-narko-





~Usne od pepela

…što si to učinio

natjerao si me

da ti ljubim usne od pepela

ostavio si siv trag

na mom licu

da me podsjeća

da je sve prolazno

…

…kao hrpu jesenskoj lišća

vjetar raznosi moje misli

a svijeća se gasi

a tama ponovno

na kazališne daske života

postavlja svoju

predstavu…


jedna cura-sketch666




~divljina

Možda smo joj zaboravili imena,

možda se ne oglasimo kad ona zazove naše,

ali negdje u srži je poznajemo,

težimo k njoj, znamo da nam pripada

i da mi pripadamo njoj.

Bez nje šutimo dok zapravo izgaramo.

Bez nje uzimamo previše, premalo

ili nimalo. Bez nje zaboravljamo

zašto smo tu, tek izdržavamo,

dok bi inače održavale.

Ona je prljav korjen svih žena.

Ona je ono što nas tjera dalje

kad mislimo da nam je došao kraj.


-žene koje trče s vukovima-

Drvo

Skida svoje bijele rukavice,

pokazuje uništene grane.

Drvo na podu, slomljeno tvojih

udaraca, zadavljeno gleda

moju nakaznost.

Svi traže od drveta

da bude pravilno.

Kad iz navike pogled

odleti u nebo i na

platnu prikaže kraj ono

promjeni svoj oblik.

Spotaknem se o laticu,

i razbim koljena.

Ne obazirući se, dalje

nastavi visinu loviti.

Drvo umre i kod njega je

nađem.Slobodu što je raslo.

Tako prozirna uputi svaku

moju riječ vremenu koje ga

je slomilo.Kleknem pred

sud i mirno izdahnem.






Mrtva ljubav

Gdje ću tebe, o ljubavi moja,
Sad zakopat kad si izdahnula?
U mom srcu nije ti pokoja
Jer si pokoj sav mu razmetnula.

Da te legnem u zemljicu crnu.
U zemljici ti ne bi sagnjila.
Zemska vila dragocjenost tvoju
U kamenje predrago bi zbila

DA te spustim u duboko more,
U moru se ne bi rastopila,
Morska vila dragocjenost tvoju
u biser bi bijeli salila.

Pak bi došli ljudi blagohlepni.
Iz zemlje bi tebe iskopali,
Iz mora bi tebe izvadili
I po svijetu svuda rasprodali.

A ti idi, nek te uzdisaji
k nebu dignu, tamo zvijezdom budi
Tamo meni žalosnome sjaj!
Tamo nece dosegnut te ljudi!

Petar Preradović



Vjerujem zalasku crvenog sunca,
u studenom, stablima bez lišća.
Ponedjeljkom ujutro neustrašivo čekam
prvi nagovještaj petka.

Ali na ljude se ne možeš osloniti
kao na prirodu, kao na stabla.
Nikad ne znam da li se vračaš
u tvoj odlazak, vjerujem do kraja.




Skriveni bol

Neko sa svojim bolom ide
k'o s otkritom ranom: svi neka vide.
Drugi ga cvrsto u sebe zgnjeci
i ne da mu prijeci u suze i rijeci.

Rađe ga skriva i tvrdo ga zgusne
u jednu crtu na kraju usne.
Zadršće, zadršće u njoj kadikad,
ali u rijeći se ne javi nikad.

Dusa ga u se povuce i smjesti
na svoje dno: k'o more kamen
u njega bačen. More ga prima
dnom, da ga nikad ne izbaci plima.

Dobriša Cesarić


Some walk with their pain
like an open wound for all to se
The others crush it into themselves
and do not let it turn into teare of words.

Nisam u krizi ali mi je dosadno.
Mi smo oni na koje su nas roditelji
upozoravali...


PRESKUPI MALI OGLASI:


(...a sanjala je kako će jednom biti
velika modna kreatorica...)

~MJENJAM IGLU ZA ŠIVAĆI STROJ~

(...a sanjao je kako će jednog dana
biti svijestski poznati kirurg...)

~MJENJAM DVIJE PRLJAVE ŠPRICE ZA
ČISTU LJUBAV~

(... a sanjala je kako će jednog dana
postati slavna balerina...)

~MJENJAM BOLESNO TIJELO ZA BALETNE
PAPUČICE, MOŽE I RABLJENE~

(...a sanjao je kako će jednoga dana biti
profesor književnosti...)

~MJENJAM 10 PIVA ZA 10 DOBRIH KNJIGA~

(... a sanjao je da će jednog dana postat slavni
pisac...)

~MJENJAM CIGARETE ZA JEDNO DOBRO NALIFPERO~

(...a sanjala je da će jednog dana postati voljena mama...)

~MJENJAM SVOJE PREKINUTE SNOVE ZA OBIČNU STVARNOST
KOJA TRAJE~


go away little girl


doesn't somebody want to be wanted like me?
but where are you?


Što te više slušam,
sve više slutim,
nešto što tek se
treba zbiti...


...imam u sebi toliko bijelih ljudi,
ne znam ni odakle da počnem,
bogata sam ličnostima
samo ih ne mogu razlikovati...

I don't wanna hear, I don't wanna know.
Please don't say you sorry,
I' ve heard it all before..



Stephen Dorff



Does darkness knows your name?Does it?Did you have that dream again?


Take my word and fold me in
Free the soul behind the sin

hayden christensen



They took the best years of my life.
They say they have their reasons.
There's one think they can't teach you is how to feel free...



...u svijetu bez iluzija čovjek je stranac...




kradljivica vremena



run away



just free


ivona i tincka- moje male razmazene balavice


moja bubica


riders of the storm



Duše hodaju
krivudavim pločnikom.
S drvećem može čovjek
kao s bratom razgovarati.
I razmjenjivati svoju dušu
s njim...
Erich Kastner



Ne slušaš me

Ako ti kažem, nevidljiva
sam. Krojit ćeš mi ulogu
po svojoj volji.
Nisam lagala, ali ti me ne
slušaš.

Trebala mi je tvoja
naklonost. Nisam znala da
će me dirnuti. Tražiš
od mene da se promjenim
bez prigovora.

Ni ti ni ja nikome ne
vjerujemo. Već računam na to
da ćeš poželjeti pogrešne stvari.
Ti žudiš bol
koju ti ja mogu zadati.

Više nije daleko dan kad ću te napustiti
sad kad smo razmrsili
prvotni misterij.
Zar ne možemo jedno drugom biti
jednostavno sveci zaštitnici?

Ako ti ne kažem, nevidljiva
sam. Krojit ćeš mi ulogu
po svojoj mjeri.
Nisam lagala; vrijeme je da ti
počneš slušati.


Fizička bol ne samo što
ne dopušta jeziku da ga
opiše nego ga razara,
primoravajući ga da se
povuće u stanje koje mu
je predhodilo svodeći ga
na zvukove i krikove koje
ljudsko biće proizvodi prije
nego što nauči govoriti.

Eleine Scary
,,The body in pain''