mali brat karlo
06.03.2008., četvrtak
KOLUMNA ka LIBRAR: NAPRAVITO U SRIDU
Arhitektima estetika, konzervatorima konzerve kad dođu(jer uvijek kasne), a građanima rukohvati. A svi skupa neka žive skupa s burom. Poglavarima trica, a medijima poruka da su im pčele u tome pomagale, ali oni ne žele uvijek med nego . . .Izgleda da je SRIJEDA u najmanju ruku znakovit dan. Zašto.? U prošlu srijedu su nakon otprilike tridesetak godina ponovno postavljeni rukohvati na nizbrdici Kačićeva trga u Makarskoj. Naime tu pušu najjaci refuli bure u Damaciji , a i šire. To je poznato «starim Makaranima», pa zbog toga oni ne idu tim putem, nego okolo. Prije otprilike oko 15 -.ak godina na tom mjestu se dogodila tragedija i poginula je mlada žena koju je bacila bura. Da su bili rukohvati na okolnim kucama, možda bi se i spasila. Oko mjesec dana prije isto je bila Srijeda dr. Voju Maleševića, koji se zanio organizacijom svoje promocije knjige u Hotelu Park, bura je zanila i bacila s nizbrdice Kačića u vrtal ispred zgrade Poglavarstva. Ali prošao je na sreču lišo s smanjim povredama. To je i kazao tijekom promocije.. Evo kada sam počeo pisati ovi tekst isto je SRIJEDA (5.3.2008 .oko 23.30 sati), ali kao pravnik i novinar zaljubljen u istraživačko novinarstvo otišao sam na lice mjesta na Kačić, da izvidim situaciju. Da nisam imao piza –oko 100 kg. teško bih se uspjeo uhvatiti rukohvata., jer je bura bila toliko jaka. A da bude stvar još znakovitija postavljanje rukohvata je bilo u srijedu u danu kada sam «slavio» , sam sa sobom i svima u tišini, prvu godišnjicu svog bloga. A da bude stvar konacno najzanakovitija svoj post pod naslovom – TAJKUNI I I RUKOHVATI objavljen je isto u SRIJEDU - 19. 12 2007(provjerite na mom blogu). Pa što reći o imenima dana.! Zato «zahvaljujem SRIJEDI što «pogađa» stalno u SRIDU. Čestitam šjor Sv. Anti iz Padove i madam. Sv. Ivani blizu Orleana skupa sa njihovim strukturnim «mecenama» na njihovim uradcima sa željom da se «pomire» i da skupa svi nazdravimo našoj ponekad jakoj buri. Predlažem da to bude u mirnom i krasinovom Portu. Jer bura je cista žena poderana i ogrebena. . . A vecini arhitekata ne želim da čekaju mišlljenja u pisanom obliku konzervatorskog Zavoda, jer tada neće nikad doživit stotu, pogotovo ako hodaju nizbrdicom Kačićeva trga. Neka i oni dođu u krasni Porat, pa če se nakon neke «čaše ideja» svi složit - u smislu, važno je ne pasti. ZRNCA S KAČIĆEVE NIZBRDICE Jednom je išao Vuzio po velikoj buri niz nizbrdicu Kačića prema rivi. Sretne ga jedan od največih makarskih šaljviđija i čovjek pun humora - Mišo postolar i reče mu.: Josko odnićet te bura u more, jer nemaš kilaže, budi pametan. Na to mu Vuzio izvadi nekoliko teških kamenja iz kaputa, zahvaljivši na Mišinoj pažnji i produži dalje. p.s. Svim medijima i samom sebi- budimo konstruktivni i uhvatimo se rukohvata, jer nikada nije kasno za to. |
