mali brat karlo
19.01.2008., subota
Kolumna ka Librar: SVI SMO HERCEGOVCI I TAJKUNI
U početku bijaše riječ, potom pismo. A evo, svjedoci smo mobitela. Želim istaknuti par svojih kratkih opservacija u svezi mobitela, kao svojevrsnog suvremenog fenomena. Nije mi namjera ulaziti u sociološku, psihološku i inu analizu tog fenomena, mada bi to bilo vrlo zanimljivo. Možda drugom prilikomMislim da je bila, ne tako daleka ,1997. godina. U Makarskoj se održavao krneval. Standardno, kao i uvijek, po rivi su u mimohodu išle skupine maškara. Zapelo mi je za oko da su "redari" sa strane isto bili maškarani. Imali su bijele čarape i nosili su motorole(pramobitele). Aluzija se odnosila na Hercegovce, koje se htjelo malo ismijati, kao poslovne ljude-tajkune. Ali mašakarama je puno stvari dozvoljeno.U to vrijeme u Makarskoj, a i u Hrvatskoj, malo je ljudi imalo mobitel. Evo sada, nakon desetak godina ti isti ljudi koji su bili "redari", već odavno imaju mobitele, a neki od njih i dva. Isto se odnosi i na publiku ,koja je gledala maškare i smijala se. Vremena se mijenjaju. Sve je pomakljivo. Panta rei, davno je kazao Heraklit. U suvremenom svijetu, pa i u Hrvatskoj, došlo je do " mobitelomanije" kao pokreta. Rijetko tko da nema mobitel. Od djece u Osnovnoj školi do staraca u Domu za odrasle. Mobitela je sve više, a bazne stanice niću kao gljive nakon kiše, bez atesta i dozvole. Je li mobilna mreža opasna po zdravlje svih nas vode se velike rasprave. Ali s obzirom da je enorman novac u pitanju, ja sam vrlo oprezan i ne vjerujem "stručnjacima" da nema velike opasnosti. Velika je prednost moći nekoga dragog dobiti mobitelom u svako doba dana i noći, ma gdje bio. Još da samo čovjek može nazvati sebe i iskreno porazgovarati i dogovoriti se sa sobom, gdje bi mu bio kraj. Tako roditelji preko mobitela mogu kontrolirati djecu, žena muža i obrnuto, starija sestra mlađu sestru, veliki brat malog brata. Što bi kazao Orvel na sve reference mobitela? Svojevremeno mi je poznanik rekao da su fratri i Romi najslobodniji ljudi, jer teško je znati gdje se nalaze. Zbog toga što nemaju mobitele i kreditne kartice. Ali i to više nije tako. Bio sam svjedok zanimljive situacije u Izraelu. Prilikom služenja mise u Jeruzalemu fra. Fili je zazvonio mobitel. Svi smo bili osupnuti, skoro se nismo "nasmijali ". Pa i Isus se smijao i ne bi nam zamjerio.Cjela mistika prostora i trenutka pala je u vodu. Zvuk mobitela ugasio je svjetlo, mrak u glavama. Mobitel nema granica, on je univerzalan. Postao je svojevrsni "BOG" kome treba služiti, kao i on nama. Ali trebamo se međusobno ispovijediti, jer on zna mnoge naše tajne. Budimo dostupni i nasmijani. Cijeli život čekam pravi poziv. A vi? Čini mi se da se puno pouzdavamo u riječ. Trebalo bi otvoriti dušu i srce i telepatski upasti u "zemljani eter ", kao Indijanci. |
