31.03.2005., četvrtak
Pih Tehnologija...
 Imam dva pisma s cedejima punim slika koje moram poslat dvjema frendicama tamo na polici...Josh od ljeta stoje i kupe prashinu...I sjetim ih se samo kad tu prashinu brishem...I obrishem s njih prashinu i stavim ih natrag na policu...kao poslat chu ih sad ovaj tjedan...i tako josh od ljeta... A prije sam i pisma pisala i dugachka i kratka. Sjecham se kako sam chak izrezivala pizdarije iz chasopisa i keljila po papirima jer u komunizmu je samo bilo lijepog papira za pisma marke Shnikerikik! I to je super izgledalo... i chekala odgovore danima... i imali smo bozhichno drvce koje smo napravili od kartona obuchenog u ukrasni papir; na njega smo u proreze stavljali pristigle bozhichne chestitke... A sad...poshtanski sanduchich mi je krcat izvadcima iz banke, frequent flyer izvadcima, rachunima i 864 letka iz isto toliko kineskih restorana koji dostavljaju...jedino se jedna frendica iz zg zabuni na svaki vazhni datum i napishe lijepu chestitku i nikad ne zaboravi... a svi ostali, ukljuchujuchi i mene nish...a i razglednice sam pisala...po pedesetak sa svakog putovanja...dok je bilo love, te smo kupili, a ostale mrknuli dok nitko nije gledao...pa umjesto marke mali natpis :Zhivio HTP i svi hrvatski poshtari! I to je stizalo jedno dvije godine dok mi svi nisu pocheli jebat m..... da su im marke pocheli naplachivat po primitku... Koliko dobro danas komuniciramo? Poshtom ochito svi shtekamo, chast izuzecima.... E-mailom? Ma daj, pa kad iskljuchim chinjenicu da mi dnevno stizhe tridesetak junka tipa ¨grow a larger penis¨, ¨herbal viagra¨ isl. ostaje mi samo josh pet shest forwarda koji su mi nekad stvarno interesantni...A kad stigne neshto tipa pismo, onak s pozdravom pa nekom skicom iz nedavnog zhivota sendera, pa pitanje shta ima s tobom, ma kako kratko bilo, raznjezhi me ko klinku... I onda si napravim mental reminder da se moram toj osobi javit...pa zaboravim...po mjesec dana...pa me shkvadra shalje u vrazhju mater... ICQ, Messenger, Yahoo isti... sve imam...pa si ih ne ukljuchim... Mislim s vremena na vrijeme zalutam i nadjem se s nekim iz USA ili Australije s kim nisam prichala sto godina i opet se odushevim i dogovorimo se kak chemo sad cheshche...pa opet nish.. Na kraju ostaje samo ovo... Bljog...Ali uzimajuchi u obzir chinjenicu da mojih za ovo zna doslovno samo troje, a to mi pashe, nisam sigurna shto sad...Pochet pisat pisma? Mozhda... Chak sam si kupila u Ikeji neke super zgodne chestitke kao da se javim ljudima. Eno ih stoje u sobi neotpakirane, a da ne velim da sam ih pronashla u nekoj torbi mjesec i pol nakon shto sam ih kupila... Koja katastrofa... Nije da sam lijena... Dobro, ponekad sam mrcina prelijena...ali ultimate pitanje je QUO VADIS TEHNO SPIKA? Quo vadis choeche kad se meni na googlu slikicama pojavi laptop kao prva opcija na upit ¨PISMO¨??? Kako smo samo uspjeli prije prezhivljavati bez ovih pizdarija, a zhivjeli povezanije??? |
30.03.2005., srijeda
Getting Bigger, Getting Together...
 Izgleda da se bloggerska familija shiri... Pozdravljam novog chlana frenda the normal, chim se malo ustali mislim ga linkovat da ga malo boljshe upoznate ako to on naravno dozvoli, choek ima buduchnost...pusa ti beba... A i mislimo sad utjecat na josh neke...martorama, feel called upon..:) Inache, zanima me kako vi stojite s bliskim vezama tu na blogu, koliko vas vashi bliski chitaju? I imate li neke ljude s kojima se druzhite i tu i u private lajfu???? Pusa...:))) |
29.03.2005., utorak
Malia Back From Ibiza
|
Stigla na otok sreche u srijedu oko desetke i bio je obavijen nekom sumaglicom shto me je uglavnom rastuzhilo jer ochekivala sam vidjet dalt vilu obasjanu suncem... Zaputila se istim trenom s frendom u selo gdje sam provela dvije godine...Dan sam provela uglavnom po kavama s frendovima koje nisam vidjela od desetog mjeseca. Od novosti jedan od njih je otvorio tapas bar gdje sam morala nekaj prezalogajit :) i odmah dalje kod drugih frendova koji su renovirali terasu svoje birtije (da svi imaju birtiju ili restoran ili nestho vezano uz turizam jer se tu naime od toga zhivi) pa sam se i tamo pochastila... pa onda tek na ruchak da se nekaj prezalogaji za praf... U poznati El Pomelo (iliti grejp) koji vodi brachni par iz Australije... isto frendovi...Pa brijanje po gradu... Skuzhit chete da nema bash nekaj slika...bilo mi je tako dobro da nisam uopche stigla izvadit kameru iz torbe... Rano lijeganje i pohodi sljedechi dan... Dan 2 Ruchak u Can Salines, vlasnik (isto prijatelj:) ) nadimka El Rey de la Fideua, nas je fino nahranio (ako znate shto je paella, fideua je ista stvar samo shto glavna supstanca nije rizha nego kratki rezanci...naravno meni je najdrazha varijanta s plodovima mora i ribom). Restoran nije inache neshto najsavrshenije na svijetu, ali imash osjechaj kao da si negdje na selu u vrtu obasjan suncem, stolovi su postavljeni u travi... s pogledom na stare solane (bazene mora u kojima se isushuje sol) i brdo soli od nekih pedesetak metara.... Nakon toga smo punih trbuha skoknuli do Cap des Falco-a, restoranchicha s predivnom terasom, na zalazak sunca....  Za vecheru nije bilo potrebe te smo nakon brzog zalogaja oko ponochi krenuli u pohode... Prva stanka El Grial, mali bar u blizini marine gdje je jedan poznanik lansirao ljetnu kolekciju svojih majica u stilu shezdesetih... I od tamo negdje oko dvojke krenuli smo u El Privado, bar mondenog restorana El Ayoun...Plesala sam ko luda i zabavljala se onak fino...dok mi frend nije rekel kolko je platil cugu... Razumijem da je to super mondeno mjesto i kaj ti ja znam kaj i da je za beutiful and rich... al nebush me jebal s 15 ojra po cugi...Pa smo se fino izljubili s vlasnikom (frend ga bolje pozna od mene i uputio mu je onaj pogled tipa ¨nadam se da je ovo samo zato shto je danas otvorenje jer ako bu tak i inache nebumo se vishe vidli¨) i otishli pajkiti... Dan 3 Opet kasno budjenje i razocharanje nepostojanjem sunca.... shto je bilo idealno za sport i razonodu u trajanju od nekih sat vremena. Nakon trchanja sam se tushnula i otishla na ruchak u Ars Vivendi, ostavljam link u sluchaju da proradi u medjuvremenu, ali da dobijete neki uvid, francusko shpanjolski restoran u kojem serviraju finu hranu na velkim tanjurima a hrane ima malo...al je jako fino... al hrane ima malo...i tako unedogled... Nakon kavice idemo skupiti ostatak shkvadre koja dolazi na vikend pa u izlazak... Sredjivanje pa put do Atzaro, jedan od najljepshih ruralnih hotela s eko vrtom koje sam ikad vidjela...Prevladava arapski stil, a is susjedne prostorije mi dopiru brazilski zvuci muzike benda od prjatelja Dade (da, pogadjate brazilca koji se zove Dado ) . Vechera je bila savrsheno oblivena juzhnoafrichkim vincem tako finim i tako pitkim da sam si ga odmah zapisala i sad ga ljubomorno chuvam za sebe... Kao shto to obichno biva u dobrim restoranima, desert je toliko dobro napravljen da ti samo on ostaje u sjechanju i tako te tjera da se vratish svaki drugi put... Pa od tamo u birtiju u centar koju drzhe moje tri prijateljice inace sestre... pa onda s njima na moje najdrazhe mjesto...Do osam u jutro... Dan 4 Opet kasno budjenje i tumaranje po Las Dalias koji je opet otvorio vrata svog Hippy Marketa. Vlasnik je opet prijatelj :) i nisam se uspjela suzdrzhat i potroshila sam previshe para i uzhivala ko klinka... Cijelo poslijepodne sam provela s prijateljima po kavama i ljubechi se oproshtajno jer sutradan sam vech ishla papa... Navecher sam doshla doma s idejom otich opet u Pacha, ali su me polako pochele svrbit ochi oblika i velichine malih sarmica negdje oko jedanaest...Pa nish... bit che josh dana, ionako smo se uspjeli rasturit dan prije... Dan 5 Cijelodnevna uzhivancija na plazhi Ses Salines u Jockey Clubu uz chill out mjuzu i finu klopicu...pa odlazak do skoro...   Toliko za sad, dosta povrshno i feljtonski... Najela se, napila, isplesala, u more samo zagazila, ipak je josh zima, a o tome kako se ja tamo osjecham je teshko pisat...A mogla bi napisat i knjigu...Budem...:) Pusa i chitamo se...:) |
21.03.2005., ponedjeljak
:)
 Josh jedan dan pa dobro zasluzhen odmor...idem na rajski otok moje sreche...mjesto gdje se osjecham kao ja...ona prava ja...mjesto gdje izdahnem i to je to... nosim kameru, ali kako idem punit svoje baterije, nadam se da mi to neche zauzet svu energiju i vrijeme i da chu se sjetiti praznit ove iz foticha...no dobro...eto vam i male enigmice...gdje idem? dole vam ostavljam dva ex posta posvechena tom mjestu...idem se najest, napit, isplesat, nagledat se sunca, bacit se u more pa makar bolilo... jako sam sretna...pusa:))... Enigma mjesto ex blog broj 1 Mozhda je to bilo zbog blagog zalaska sunca, koji svojim umirujuchim djelovanjem pokusava uci u moje nervozne misli, imala sam osjechaj da odlazim na moj mali otok. Da se vracam na mjesto gdje sam bila sretna i nakon osam gomina trazhenja, nasla sebe, ili nasla ono shto sam mislila da trazhim… Da, zalazak sunca, sjetan, romantichan i svakakav… Onaj buchan, s modernom shkvadrom koji nagovjestava ono shto dolazi u nochi punoj uzbudenja, ritma i znoja. Ili onaj miran, gdje uz miris chokolade u zraku i ritam bubnjeva gledas neshto jako lijepo. Stijenu u daljini, koja izranja iz mora i podsjecha na gigantsku kokosh u fotelji koja gleda televiziju tamo negdje prema sljedechoj uvali. Ali ovaj zalazak sunca je drugachiji, jer za razliku od prethodog ne nagovjeshtava ludilo, vech smiruje i odmata dan i umor od mora, sunca i dojmova. Ali dojmova kojih te napuni ne samo prvi put, vech svaki, makar se vishe ne sjechash kolkiko si puta vech gledao i slushao taj ritam bubnjeva ... A moj trechi zalazak sunca, ovaj sada, samo sjecha na bijela prochelja mog malog otoka, plavu boju mora, crvenlo zemlje i zelenilo raslinja. I vodi me u neizvjesnost... Ne vodi me na moj mali otok, vec sa njega... Gdje? Ne znam... U neku novu, josh bolju prichu nadam se... I dok gledam to savrsheno crvenilo na mekoj povrshini oblaka, mekih kao shecherna vuna, pochinjem osjechati blagu toplinu u trbuhu... Ona postaje sve toplija i penje se prema pluchima... Iznenadujem sama sebe suzom koja mi klizi niz obraz, vrucha kao ljetni znoj u pupku i kroz bagi shum chujem zhenski glas: ¨Madam, what would you like to drink?¨ koji me vracha u moju stvarnost... Jer odlazim sa svog malog otoka... Enigma mjesto ex blog broj 2 za one koji odlaze u sunchano prostranstvo u potrazi za mirisom slobode i znaju da tamo gdje idu sloboda ne mirishe ni na borbu ni na ustrajanost ni na uspon do mjesta gdje je heidi izgubila ovce mirishe na travu i chokoladu ...na shkoljke i cheshnjak ...na kavu i topljeni sir silueta vashih ledja i brod... ostavljaju me tuzhnom i sjetnom... ali i sretnom jer odlazite i u moju srechu... i u moju slobodu... vidimo se... nadam se uskoro a do tad... osjechajmo se... |
18.03.2005., petak
Izgleda Da Je Here To Stay :)
 Vjerovali ili ne, jutros sam se skinula u badich, sjela na terasu, malo chitala i pila kavicu... I sad imam ocrtan badich na neizgorenom dijelu telca... Pusa:) |
17.03.2005., četvrtak
Renato Baretich, Osmi Povjerenik...
 Kada mi je bilo ostalo samo 6 stranica do kraja Osmog Povjerenika Renata Bareticha, nikako nisam zheljela stati... Ni nastaviti...Uzeo me i obuzeo Renato od trenutka kad sam ga primila u ruke i prikovao me kao shto juzhnoamerichka telenovela prikuje domachicu pred telku svaki dan u isto vrijeme! Knjiga ima sve! Intrigu, humor, zaplet, peripetiju, rasplet, mrzhnju, doskochicu, originalnost, a predvidljivost je svedena na minimum... Vezala sam se za shtivo koje je bilo prvo shto me odushevilo u vech jako dugo vremena i prochitati ga do kraja, znachilo je absorbirati ga...a to nikako nisam zheljela... Zheljela sam ostati u njemu kao jedan od likova i prozhivljavati sve uz povera Sinishu Mesnjaka... Pricha o politicharu kojem je podmetnuta spletka i kojeg vlada mora udaljiti od ochiju javnosti na odredjeno vrijeme. Ne zhele ga se odrechi jer je predobar, samo malo ukloniti, i shalju ga na nazhalost nepostojechi nama postojechima, najudaljeniji otok Trechich (tamo daleko iza otoka Drugicha koji je pak odmah iza (jedinog postojecheg!!!) Prvicha!!!) Otok bez signala mobilne telefonije, interneta, novina, nastanjen samodostatnim stanovnicima koji ne prihvachaju vlast i tochka!!! Osmi povjerenik dolazi uspostaviti lokalnu samoupravu, organizirati izbore i mozhda saznati zahsto niti jednom od prijashnje sedmorice to nije uspjelo... Zavrzlame uz pregrsht nadrealistichnih likova koji me navode na grohotan smijeh u autobusu, avionu i svakom javnom mjestu gdje ljudi zure u mene kao da sam pala s Marsa. I u suze... Uz Renata upoznajemo i uchimo tretjitjanski dijalekt (kao drugichanski ali protkan rudarskim utjecajem antipoda), hrvatskim, talijanskim...chitam i ne vjerujem...Aboridjini, Bosanci, taljanska mafija... Renato, ti si moj Almodovar!!! Teshko je pronachi nekog hrvatskog spisatelja koji ne komplicira stvari, ne razvlachi, ovaj tekst se doslovno guta! I ja kao novinarka (nikad radila taj posao) volim chist, pregledan i pitak tekst... Ako te stavim u rang najdrazhe mi Slavenke (Drakulich, nadam se da ste pogodili), vas dvoje ste mi dva hrvatska piskarala koje najizmjernije cijenim! Na zhalost (na srechu?) postoji jedan nedostatak. Osmi Povjerenik je teshko prevodiv tekst. Probala sam shpanjolcima isprichat zashto se tako smijem s tom knjigom u rukama. Ali kako prevest razliku izmedju ¨Shtas ti misla bona?¨i Shto si ti mislila?¨na shpanjolski, engleski ili kineski??? A da ne govorim o razlici izmedju ¨Ahoji jeboachi! Riste coj drugitjoanskega pofukoat, a? i prevoda mu na neshto knjizhevno!!! Volim Sinishu Mesnjaka... ...jer nevoljko odlazi iz dobro poznate sredine ne bjezhechi od svoje stvarnosti i mislechi kako joj pripada, a otkriva chistu suprotnost na zadnjem mjestu koje ochekuje spoznajuchi sebe kroz brdo zavrzlama nepoznatih nam u urbanoj svakodnevnici. Zashto Volim Tonina: ...jer ima chistu dushu ...ima sliku zhivota kakvog hoche ...zhivi u sadashnjosti ...uvijek ima odgovor na svako pitanje ...srce mu je veche chak od bandere (kurca:)) Renato, slabo te ima po internetu, znam samo da si pisao/pishesh za Feral i Globus, da si purger i da sad zhivish u Splitu sa zhenicom i kcherkicom! Sretno ti bilo, zhao mi je shto te nisam upoznala krajem osamdesetih na nekom tulumu, mislim da bi to bilo interesantno, jer nakon chitanja ovog tvog rada, mislim da te volim do stupnja zaljubljenosti...lol:) P.S. ako se pitate zashto ja ovo pishem i vama i direktno njemu, odgovor je zato kaj sam mu poslala mail... Pa ko mu je kriv kaj si je stavio osobni mail na knjigu!!! Pusa i chitamo se...:))) Vengo coj!!! |
16.03.2005., srijeda
Job Needed... maybe...
 Shto radit cijelo ljeto u Zg... Ako ima netko da mi da neki posao s fleksibilnim radnim vremenom i ok plachom, javljam se kao dobrovoljkinja.. Mozhe i na crnjaka... Raspolozhivost: od 1.06. do 1.09. VSS Computer Literate Vozachka dozvola: Da Jezici prichani i pisani: Hrvatski, Engleski, Francuski, Shpanjolski Radno iskustvo: imam svakakvo Preporuke: mogu nabavit Best qualities: rad u timu, komunikativnost, susretljivost... Eto, danas neshto razmisljam shto chu na ljeto u Hr... ne da mi se po cijele dane po kavama visit i troshit ushtedjevinu pa sam si nekak misla da bi bilo skroz ok nekaj radit i bit od neke koristi sebi i drugima...Pa ako ima zainteresiranih... mogu ja i klince chuvat, tu tek imam preporuka... Ma bilo kaj... samo da ne visim po birtijama i ne letam s kave na kavu... Dodje mi kraj ljeta i osjecham se ko mali mujo...prazno i beskorisno... A mozhda se i medju vama najde i neki poslodavac koji ima na rukama neku lovu i kreativan freelance posao za mene??? Pusa i chitamo se:) p.s. ma za ozbach, nije ovo neka shala... p.p.s. e da i s baretichem je gotovo, apsolutno savrshenstvo i zato chu mu posvetit cijeli post, a mozhda i vishe... to je neshto genijalno... |
14.03.2005., ponedjeljak
Vikend Trip, Part Two!
|
Nedjelja jutro… opet predivan dan… ali zima…oko dva stupnja pozitive… Put prema Andori traje doslovno 8 minuta i zaustavljanja na granici nema... ni kontrole putovnica... Zapuchujemo se u glavni grad, Andorra la Vella, u sredishtu ni 500 metara kvadratnih napuchene drzhavice. Andora josh uvijek slovi kao tax free zona iako je ulaskom u EU razlika u cijenama vechini proizvoda znatno smanjena... Ljudi zhive od turizma (uglavnom) iskorishtavajuchi snijegom prekrivene Pirineje u chijem srcu se je smjestila... ANDORA je: ...jedina drzhava u svijetu s katalonskim kao sluzhbenim jezikom ...zemlja u kojoj se ljudi vishe sluzhe francuskim nego shpanjolskim tek nakon katalonskog (a prichaju minimalno sva tri!) ...jedina zemlja na svijetu o chijem socioloshko-politichkom promicanju i o najvazhnijim stvarima odluchuju dva chovjeka... niti jedan je iz Andore... kako je spomenuta zemljica princhevina, postoje i dva ko-princa: Nadbiskup La Seu d´Urgell-a, trenutno Joan Enric Vives y Sicília, i predsjednik Francuske Republike, trenutno Jacques Chirac. Oni sazivaju izbore, odluchuju o javnim ovlastima, biraju diplomaciju i zajedno s premijerom odluchuju o promociji drzhave detaljno pratechi ustav iste... ...jako chista i uredjena...  Prevladava romanicha arhitektura, ali sve je u nekom minijaturnijem izdanju nego u susjednim joj drzhavama...  Stare gradjevine su u savrshenom skladu s novima koje previshe ne odskachu... ovo je gradska vijechnica glavnog grada Andorre la Velle...  Kako smo proveli doslovno samo 35 minuta slobodno u malenoj drzhavici jer zhurilo se na avion u Barcelonu, trebalo je obaviti i neki shopping... Ubodem porok stila lights za 18.50 Eura po shteki koji je chak jeftiniji nego u duty free shopu na zagrebachkom Plesu koji slovi kao jedan od najpovoljnijih u Europi... i kako nemam dovoljno vremena za lov na usporedbu cijena nicheg drugog, za oko ljubiteljici sira zapinje duchan s mljechnim proizvodima...    ...i tu mi crkne baterija na fotichu, a duchanchich predivan...na dva kata s muzejom, izlozhbom tradicionalnih nachina proizvodnje sireva... salonom za degustaciju... ma jednom rijechju super!!! Brzo kupujem osrednji kolut lokalnog sira koji mi je uspio ublazhit patnju u ustima izazvanu probavanjem pikantnog kozjeg sira s paprikom i trchim na kavu...To se obavezno mora obavit prije izlaska iz novoposjechene drzhavice jer ja nisam od onih koje neshto pretjerano trche po kulturnim mjestima ako nemam vremena za detaljno razgledavanje... Radije si skoknem na kavicu i malo udishem duh lokalnog stanovnishtva...I tu kad se odushevim uchestalosti lokalne zastave na novinama, na vrechici od sirastog duchana, na shecheru... baterija foticha daje zadnje znakove zhivota!!!  Na izlasku iz Andore, tankamo bezporezno gorivo, razlika je gotovo deset eurocenti po litri...pa kad smo vech tu... i zbunjuje me kolona na granici s, kako kazhe tabla, Catalunyom, ne Shpanjolskom! Mislim si, vratit se treba s malo vishe vremena... netaknuta priroda je sigurno ocharavajucha... Pusa i chitamo se...:)))) |
13.03.2005., nedjelja
Vikend Trip, Part One...
|
La Seu d´Urgell, Catalunya ili Shpanjolska, kako god hochete... Glavni grad okruga Alt Urgell shpanjolske pokrajine Catalunye... Stanovnika: cca 11000 Udaljenost od Andore: 10 km Udaljenost od Francuske: 40 km Udaljenost od Barcelone: cca 180 km Ja dana provedenih: skoro 2:) Subota je osvanula ovako...  Pa smo se uputili do improviziranog placa di sam kupila fini sir kod ovog finog stricheka (koji je on napravio sam...) Ako se pitate koji sir, ovaj mali bijeli na desnoj... fini... i smrdi frizhider, i putna torba, i dnevni boravak... neshto kao brie ali zheshche...  Pa smo stigli do katedrale Sta. Maria del Urgell iz XII stoljecha...  I ushli u dvorishte koje mene jako podsjecha na dvoristhe Samostana Male Brache u Dubrovniku...  I uzhivali u prizorima i jednostavnoj romanichkoj arhitekturi...    Ondak smo ushli u crkvu u mali obilazak... odushevila me jednostavnost, a pogotovo zidni rukom ocrtani i sad vech pohabani detalji...    U gradichu su me se najvishe dojmile ochuvane sharene fasade kucha...    Ova crvena zgrada je gradska vijechnica...transparent: La Seu kazhe NE terorizmu...podsjetimo se godishnjica teroristichkog napada na Madrid 11.3.:( zato nema zastava na kopljima...  Odjednom nalijechemo na ovo...  ...pa na ovo...  i onda se simpatichni strichek uvlachi u/pod sve to i predvodi povorku za promociju katalonskog jezika....    Eto... toliko o tome, kad se malo odmorim od puta, smanjivanja i uploadovanja slika, dolazi i neshto malo Andore... Pusa i chitamo se...:))) |
11.03.2005., petak
Vishe Nemam Inspiracije Za Pisat Te Glupe Naslove!
 O Chitanju Kako ste vjerovatno uspjeli primjetiti iz zadnjih postova, doslovno gutam slova... Osim shto gutam knjige, gutam i bloggerske postove... Mislim ima tu i smecha, ali nadje se i hrpetina fino sklepanih misli... Skoknite na jedan od mojih najdrazhih na listi lijevo. Ima tu poezije, proze, novela, mini-pricha i jako puno necheg shto je jako vrijedno spomena, a shto che tek kasnije generacije literarno imenovati... (nadam se i poshtovati) Chak sam razmisljala da da sam profesorica u nekoj osnovnoj ili srednjoj skoli (shto nisam niti imam ikakvih aspiracija), pod lektirom bi zadala obavezno chitanje bloga. Uchenici bi imali zadatak redovno pratiti postove na dragom nam, redovno pisati sastave o blogovima koje prate i naravno kritizirati u otvorenim diskusijama...Ne samo zato shto mislim da su obavezna shtiva po shkolama dosadna i zatupljujucha (bar su takva bila vechinja njih kad sam josh pohadjala edukativne ustanove) nego mislim da bi ovo bio samo josh jedan interesantan nachin da se u klincima rodi ljubav prema pisanom slovu... Inache onaj mali knjizhuljak sam progutala josh proshli vikend. Melissa P. je ok, u pochetku sam sumnjala da che se to meni svidjeti...i bila u krivu... Malo mi je bila plitka i stalno mi se vrzmala misao po glavi : mala daj odjebi, svi smo prosli kroz pubertetsko neshvachanje nas samih od okoline (nismo se svi karali kolko i ti u tvojim godinama trazhechi sebe i ljubav, al neki sigurno jesu). Ali onda Melissa P. fino sazrijeva, u biti nisam sigurna koliko ona sazrijeva, znam samo da sazrijeva njen stil pisanja jer knjizhuljak ipak ostavlja dojam ljimunade s happy endom, ali pisanje je za pohvalit! Eto i citata: ¨Nashao me ispruzhenu na krevetu dok sam pozorno promatrala veliku muhu koja je, proizvodechi iritantan zvuk, udarala u svjetiljku ovjeshenu o strop.Pomisllila sam kako ljudi grchevito udaraju glavom o svijet oko sebe kao i ova glupa zhivotinjica stvara buku, pomutnju, zuji oko stvari a da ih nikad nije u stanju do kraja shvatiti; katkada zamjene neku svoju zhelju klopkom i u chasu izgube zhivot istrunuvshi ispod plavog reflektora u kavezu.¨ Melissa P. Sto Poteza Chetkom Prije Spavanja Sad se bacam na ¨Osmog Povjerenika¨ Renata Bareticha, obechavajuche... O Gloriji Ili u biti koja sam ja tutlekica shto sam ovisna o ovoj katastrofi. Uzhas! Glorija je jedno takovo praznoglavo shtivo napisano od tri nepismena novinara koji vjerovatno nisu ni fakultet zavrshili! A ja to chitam! Mislim, josh bolje za njih, pa tu bar ne moraju razmisljati (ako mozak imaju) samo se moraju spustiti na nivo nekog koga eventualno interesira kakve cipele je kaj ja znam tko obukao na koju god kazalishnu predstavu!!! Nikad tu glupu sve po dvanaest kuna katastrofu nisam prochitala cijelu ( a ako i jesam, nije mi trebalo vishe od sat vremena! Ma nisam, one savjete nikad ne chitam, niti ljubavni roman,pih, dobro je, nikad ju nisam cijelu prochitala! Konstantiram!!!), ali ju uporno chitam. Ne samo da mi je katastrofa shto ju ne mogu kupit kad sam vani pa imam nekog da mi skuplja sve brojeve shto rezultira zatvaranjem u kuchu prva tri dana s kavom i porokom da bi nadoknadila sve propushteno, nego pomno pratim internet izdanje (namjerno ne stavljam link da vas josh vishe ne istupim, zainteresirani ga sigurno znaju, neche ga morat trazhit!!) koje je katastrofa i josh povrshnije (samo ti daju tri do pet po njima interesantnih chlanaka!!!) I josh neshto, internet verzija izlazi petkom, ne chetvrtkom shto me dodatno nervira.... Moram chekat ekstra dan!!! E da je bar nekaj, pa da imash kaj chitat i prelistavat sedam dana u slobodne cajte, nego ne!!! Prochitash u maksimum sat vremena i onda chekanje sedam dana.... Katastrofa!!! I da bar ne pishe o povrshnosti i totalno shovinistichkim temama za koje se ja nikako ne zalazhem... I josh sam uz to i feministkinja... Ma molim vas... Nek me neko oshamari i probudi iz ove zabludne ovisnosti!!! O Tome Da Che Mi Guzica Vidjet Puta Danas na vecher idem u Pirineje!!! Jupi!!! A zalomit che se i izletak u Andoru! Jupiii! Duty Free Zona!!! Pa ochekujte slikice nadam se sa zadnjim snijegom ove godine!!! Pusa i chitamo se! |
10.03.2005., četvrtak
Simple Math 4 Fun!
Evo malog problemchicha za ljubitelje matematike (a i one ostale):Majka je danas 21 godinu starija od sina. Za 6 godina klinjo che biti 5 puta mladji od majke. Pitanje: Gdje se nalazi otac? Ajmo probati, nije tako teshko... Ne gledaj rezultat, prvo moramo iskalkulirati... Pazhljivo prati chinjenicu da je pitanje gdje se nalazi otac... Evo pomochi: Dijete danas ima X broj godina Majka danas ima Y broj godina shto znachi X + 21 = Y Znamo da che za 6 godina klinac biti 5 puta mladji od majke shto znachi: 5 ( X + 6 ) = Y + 6 5X + 30 = Y + 6 Y= X + 21 Znachi... 5X + 30 = X + 21 + 6 5X - X = 21 + 6 -30 4X = -3 X = -3/4 Znachi ovim olakim postupkom dolazimo do zakljuchka da klinjo ima -3/4 godina iliti -9 mjeseci. Gdje se nalazi otac? Odgovor: Na, pored, iza, ispod, ali u svakom sluchaju, u mami!!! |
08.03.2005., utorak
Sretan Vam Dan Zhena!!!
Iliti Osmi Mart... Jer nikako i nikad Osmi Mart neche postati Osmi Ozhujak... ma koliko ga zheljeli izbrisati vi novopecheni zapadnjaci... Glavno da me je Spanjolska televizija probudila chestitkom jutros, a chak je i google jedno od o pretvorio u zhenski znak slavechi danashnji praznik... Samo na niti jednom hrvatskom portalu nema pomochi... A ja trazhim virtualnu chestitku... Zato, (ups i svaka chast blogu, na ruzhici ili karanfilu!!!)evo improvizacije... Svima Vama Zhenama, onima koji se tako osjechaju i svima ostalima... Setan Vam Dan Zhena! Sretan Vam Osmi Mart!!! Puno vam pusa shaljem i eto vam tu i linka na slichicu koja se prva pojavi na google-u kad trazhite slike pod ¨osmi mart¨! Link vam dajem ne zato shto ovaj praznik budi u meni takve osjechaje... naprotiv... samo mi je smijeshno da je to prva slika koja izadje kao rezultat. Uzhivajte!!! pusa:)) |
05.03.2005., subota
Super Disco Fashion!
 Dakle…Sretna sam i ljuta…al o ljutnji neshto kasnije... Ja se smatram jednom normalnom, racionalnom, ali i duhovnom osobom. Ne zaradjujem previshe, ali moram priznat da se osjecham privilegirano jer nemam financijskih problema (kuc, kuc,kuc!). Nisam rastroshna osim u nekim specijalnim situacijama kada si priushtim koji mali gusht. Pratim modu u okvirima normale i na odjechu troshim, rekla bih malo ili osrednje ako chu se usporedjivati sa svojom okolinom...Smatram da je glupo potroshit puno novca za odjevni predmet kad postoji H&M i slichne marke i moja zhelja za samoizrazhavanjem i chestim mijenjanjem... Nije da shtedim, ali ne troshim puno... Za hranu mi nije teshko odvojit malo vishe jer klopat fino obozhavam i jest vani mi je gusht... pogotovo kad mi posluzhe neshto novo i shareno... I tako si s vremena na vrijeme odluchim priushtiti neshto shto je malo skuplje, onak za nagradu... Proshlo je vech dobra dva i pol mjeseca od zadnjeg posjeta frizeru, i kao prirodna brineta, a sada plavusha, rekoh: „Zadnji put si platila samo dvajst eura za pramenove i shishanje i dobro su napravili, ali dugo nisi bila u onom super lancu di te maze i paze... A mogla bi...¨ I odluchim se...I naruchim se... Znachi to je jedan dosta poznat lanac salona u ovom dijelu Europe, chovjeka koji shisha inovativno (shishao je, sada pishe samo knjige i slika se za novine) i shto se tiche cijena, na skupljoj je strani. Znam tamo otichi jednom godishnje, onak za gusht i pljunut maximalno 75 eura. To je skupo, slazhem se, al dobro, odesh, tetoshe te, platish i izadjesh kao diva s egom do neba! Ali u ovaj salon poznatog lanca odlazim tek prvi put mislechi, svi su isti, pa to je ipak franshiza! I tako pojavim se ja... predivni, kiss, kiss, kak si krasna... joooj, kad te sredim bit ches josh krasnija... i slichne spike frajera koji barata shkaricama bolje nego ja loptom i kuhachom...Pa se sjednesh, pa on neshto pregledava, pa pipa, pa mijesha neshto... pa: ¨Jeste li za kavicu?“ Naravno, uvijek! Kavica dolazi na pladnjichu sa chokoladicom i shecherom industrijski pakiranima s logom salona... "Pa jeste li za manikuru, pedikuru, masazhu, depilaciju obrva, pazuha, nogu... ¨Ne, hvala“, odgovaram uljudno ko seljo, doshla sam se pramenirat i shishat... I tu on meni primi stavit blajhane pramenove. Ja sjedim i chitam Elle i Vogue, kao hvatam proljetne i ljetne tendencije... Pa pranje kose, pa masazha skalpa, pa skoro spavam... Ovo je inache glavni razlog mog dolaska tu, mislim si ja, jer obozhavam kad me zhnjaraju po glavi, a ovi k´o da su na tome doktorirali... Pomalo omamljena odlazim na svoje mjesto i prepushtam se njegovim charolijama... I predivno se osjecham... On zavrshava i divi se vishe nego ja... Ostatak zaposlenih u salonu mi dolaze rechi kako sam predivna i kako mi sve divno stoji... "Kako si nam nova mushterija, nashminkali bi te kao znak pazhnje prije odlaska!", veli on... Ja uljudno odbijam jer nema smisla hodat po cesti s nekom shminkom, a ja u trenirci i tenkama. I tu dolazi caka... ¨Znash, kosa ti je dosta suha i preporucham ti ovaj regenerator koji se ne ispire i samo shpric, shpric nakon pranja i bit ches divna...“ Ja si mislim, E nechesh sinko!, smjeshkajuchi se zagonetno... Tu mi uvijek uvale neki prijeko potrebni preparat koji koshta taman okruglo toliko da ja potroshim stotku i velim mu: „Joooj, bash sam si isti kupila proshli tjedan...“ i mislim si kako sam ga preduhitrila... Odem platit s mishlju, ma dobil bush i napojnicu sunce... i srednjovjechna depilatorica sa sharenim pramenova stavlja standardni 45 centimetara dug rachun pred mene i pochne objashnjavat: Pranje: 16.00 Pramenovi: 60,60 Shishanje: 30.80 Styling: 25.50 Totalka: 132.70 Ti mater, mislm si ja i sa zbunjola facom joj dajem karticu (mislim odkud mi tolko love u novchaniku???) I odlazim bez pozdrava, zabrinuta i s egom na podu... Zovem svog frizera iz drugog grada, ali istog lanca, i mislim si sigurno su me zajebali i sutra chu im j... Pa inache si radim po tri boje, a zna tu past i manikura... i nikad preko 75 ojra... Pa jebo te, s ovom lovom kupujem shpeceraj sva mjeseca...a da ne velim koliko ljudi s toliko novca prezhivljava cijeli mjesec...Sramim se... i dobivam odgovor... Da, mi smo svi dio lanca iliti franshize. No, ima i tu hijerarhije... neki su odradili vishe revija i vechi su frajeri pa su im takve i cijene... Nema tu upper floora shto se cijena tiche... pa si ti misli... Od sad pitam i u McDonald´s-u kolko kaj koshta prije nego naruchujem!!! Ljuta!!! :/ |
03.03.2005., četvrtak
Znam Da Ni Elvisu Ni Neletu Ovo Nebi Bilo Smijeshno, Ali Meni Jeee...
02.03.2005., srijeda
O Nekim Stvarima...
O DjeciObozhavam... Male, velike, crne, zhute, okrugle, mrshave, plave, rudlave, zbunjene, lude, prljave, svakakve... Jednostavno, obozhavam!!! Na svijetu ima jako puno parova koji pokushavaju donijeti na svijet jedno takvo i nikako im ne uspijeva. Koji god da razlog tome bio... (vidi kod apstinentice) I onda vidim djecu koja su zlostavljana psihichki i fizichki, napushtena... I ne razumijem... A ni ta djeca ne razumiju...To su samo male bebe koje ne osjechaju toplinu koju bi im trebali to dvoje ljudi pruzhiti... Ispucavanje nekih osobnih frustracija oni samo osjechaju kao ne-ljubav...i zbunjeni su, jer ta ne-ljubav je jedina ljubav koju usjechaju i to i te kako utjeche na njihovu percepciju ljubavi u buduchnosti... ni krivi ni duzhni... Prije nekoliko dana vidjela sam na naslovnoj stranici bloga chlanak o Domu za Napushtenu Djecu na Vrhovcu. I poneshena nekim ushitom, odluchila sam za kumovanje jednom od klinaca ili klinceza tako da sam poslala e-mail sestri zasluzhenoj za te stvarchice i sada chekam... Nadam se da chu dobit sve potrebne informacije shto prije... I´ll keep you posted!!! To je najmanje shto mogu uchinit!!! O Tome Shto Je Pored Uzglavlja Za pochetak zavrshila sam knjizhurak Lucie Etxebarrie Ljubav, Znatizhelja, Prozac i Sumnje i jako mi se dopala... Znala sam da je zhena opichena i sada za to imam i potvrdu...Bacit chu se i na njena sljedecha djela, ali tek za nekoliko mjeseci jer naime...za zadnjeg puta u Hr poharachila sam knjizhare! Carovala sam u Profilu i Algoritmu i sad sam puna novih shtiva... Jedno, koje sada pochinjem chitat, je i Sto Poteza Chetkom Prije Spavanja Melisse P. Shokantni bestseller dnevnik maloljetne kurve, kazhu... Vidjet chemo. Sve u svemu knjizhuchak nemash ga shto vidjet, ali mislim da che bit dobar. Koshta samo 39, 70kn tako da se uputite u Profil i ubodite, a ako zhelite ikoji knjizhurak naruchit preko interneta svratite u Super Knjizharu (hvala Kulerici za link!)Inache pretpostavljam da che bit dosta slichan dnevniku Ane Junk iako mozhda ne tako zhestok, chitala sam kritike i mislim da Melissa P. vishe pricha o upoznavanju sa sexom i uzhivanju u samom. A sjechate se Ane Junk??? One curke kaj je poharachila po blogu izazavshi potom burne reakcije da bi nas napustila gotovo bez rijechi? Potrazhila sam ju na google-u i zadovoljno vam priopchavam da jos uvijek pishe i navodno che i knjigu objavit. Ako to zhelite, mozhete ju pratit na ovoj adresi pod pseudonimom Woman. Ima samo nekoliko novih postova koji se nastavljaju na one s bloga, ali shto pozitivno iznenadjuje je kolichina poezije... drago mi je da je nastavila pisati... Eto toliko od mene za danas, pregrsht pusa vam shaljem i skoro che proljeche...:))) |
01.03.2005., utorak
Sretna sam
Sretna sam jer sam zdrava...Svi milioni ovog svijeta nebi me usrechili vishe od ovog stanja... Inache vam svima shaljem puse, ovaj put vam samo zhelim rechi da VAS VOLIM!!! |