Marketing
Renato Baretich, Osmi Povjerenik...
Kada mi je bilo ostalo samo 6 stranica do kraja Osmog Povjerenika Renata Bareticha, nikako nisam zheljela stati... Ni nastaviti...Uzeo me i obuzeo Renato od trenutka kad sam ga primila u ruke i prikovao me kao shto juzhnoamerichka telenovela prikuje domachicu pred telku svaki dan u isto vrijeme!
Knjiga ima sve! Intrigu, humor, zaplet, peripetiju, rasplet, mrzhnju, doskochicu, originalnost, a predvidljivost je svedena na minimum... Vezala sam se za shtivo koje je bilo prvo shto me odushevilo u vech jako dugo vremena i prochitati ga do kraja, znachilo je absorbirati ga...a to nikako nisam zheljela... Zheljela sam ostati u njemu kao jedan od likova i prozhivljavati sve uz povera Sinishu Mesnjaka...
Pricha o politicharu kojem je podmetnuta spletka i kojeg vlada mora udaljiti od ochiju javnosti na odredjeno vrijeme. Ne zhele ga se odrechi jer je predobar, samo malo ukloniti, i shalju ga na nazhalost nepostojechi nama postojechima, najudaljeniji otok Trechich (tamo daleko iza otoka Drugicha koji je pak odmah iza (jedinog postojecheg!!!) Prvicha!!!)
Otok bez signala mobilne telefonije, interneta, novina, nastanjen samodostatnim stanovnicima koji ne prihvachaju vlast i tochka!!! Osmi povjerenik dolazi uspostaviti lokalnu samoupravu, organizirati izbore i mozhda saznati zahsto niti jednom od prijashnje sedmorice to nije uspjelo...
Zavrzlame uz pregrsht nadrealistichnih likova koji me navode na grohotan smijeh u autobusu, avionu i svakom javnom mjestu gdje ljudi zure u mene kao da sam pala s Marsa. I u suze...
Uz Renata upoznajemo i uchimo tretjitjanski dijalekt (kao drugichanski ali protkan rudarskim utjecajem antipoda), hrvatskim, talijanskim...chitam i ne vjerujem...Aboridjini, Bosanci, taljanska mafija...
Teshko je pronachi nekog hrvatskog spisatelja koji ne komplicira stvari, ne razvlachi, ovaj tekst se doslovno guta! I ja kao novinarka (nikad radila taj posao) volim chist, pregledan i pitak tekst... Ako te stavim u rang najdrazhe mi Slavenke (Drakulich, nadam se da ste pogodili), vas dvoje ste mi dva hrvatska piskarala koje najizmjernije cijenim!
Na zhalost (na srechu?) postoji jedan nedostatak. Osmi Povjerenik je teshko prevodiv tekst. Probala sam shpanjolcima isprichat zashto se tako smijem s tom knjigom u rukama.
Volim Sinishu Mesnjaka...
...jer nevoljko odlazi iz dobro poznate sredine ne bjezhechi od svoje stvarnosti i mislechi kako joj pripada, a otkriva chistu suprotnost na zadnjem mjestu koje ochekuje spoznajuchi sebe kroz brdo zavrzlama nepoznatih nam u urbanoj svakodnevnici.
Zashto Volim Tonina:
...jer ima chistu dushu
...ima sliku zhivota kakvog hoche
...zhivi u sadashnjosti
...uvijek ima odgovor na svako pitanje
...srce mu je veche chak od bandere (kurca:))
Renato, slabo te ima po internetu, znam samo da si pisao/pishesh za Feral i Globus, da si purger i da sad zhivish u Splitu sa zhenicom i kcherkicom! Sretno ti bilo, zhao mi je shto te nisam upoznala krajem osamdesetih na nekom tulumu, mislim da bi to bilo interesantno, jer nakon chitanja ovog tvog rada, mislim da te volim do stupnja zaljubljenosti...lol:)
P.S. ako se pitate zashto ja ovo pishem i vama i direktno njemu, odgovor je zato kaj sam mu poslala mail... Pa ko mu je kriv kaj si je stavio osobni mail na knjigu!!!
Pusa i chitamo se...:))) Vengo coj!!!
Post je objavljen 17.03.2005. u 23:43 sati.