Marketing
Malia Back From Ibiza
Stigla na otok sreche u srijedu oko desetke i bio je obavijen nekom sumaglicom shto me je uglavnom rastuzhilo jer ochekivala sam vidjet dalt vilu obasjanu suncem... Zaputila se istim trenom s frendom u selo gdje sam provela dvije godine...Dan sam provela uglavnom po kavama s frendovima koje nisam vidjela od desetog mjeseca. Od novosti jedan od njih je otvorio tapas bar gdje sam morala nekaj prezalogajit :) i odmah dalje kod drugih frendova koji su renovirali terasu svoje birtije (da svi imaju birtiju ili restoran ili nestho vezano uz turizam jer se tu naime od toga zhivi) pa sam se i tamo pochastila... pa onda tek na ruchak da se nekaj prezalogaji za praf... U poznati El Pomelo (iliti grejp) koji vodi brachni par iz Australije... isto frendovi...Pa brijanje po gradu... Skuzhit chete da nema bash nekaj slika...bilo mi je tako dobro da nisam uopche stigla izvadit kameru iz torbe...
Rano lijeganje i pohodi sljedechi dan...
Dan 2
Ruchak u Can Salines, vlasnik (isto prijatelj:) ) nadimka El Rey de la Fideua, nas je fino nahranio (ako znate shto je paella, fideua je ista stvar samo shto glavna supstanca nije rizha nego kratki rezanci...naravno meni je najdrazha varijanta s plodovima mora i ribom). Restoran nije inache neshto najsavrshenije na svijetu, ali imash osjechaj kao da si negdje na selu u vrtu obasjan suncem, stolovi su postavljeni u travi... s pogledom na stare solane (bazene mora u kojima se isushuje sol) i brdo soli od nekih pedesetak metara....
Nakon toga smo punih trbuha skoknuli do Cap des Falco-a, restoranchicha s predivnom terasom, na zalazak sunca....
Za vecheru nije bilo potrebe te smo nakon brzog zalogaja oko ponochi krenuli u pohode... Prva stanka El Grial, mali bar u blizini marine gdje je jedan poznanik lansirao ljetnu kolekciju svojih majica u stilu shezdesetih... I od tamo negdje oko dvojke krenuli smo u El Privado, bar mondenog restorana El Ayoun...Plesala sam ko luda i zabavljala se onak fino...dok mi frend nije rekel kolko je platil cugu... Razumijem da je to super mondeno mjesto i kaj ti ja znam kaj i da je za beutiful and rich... al nebush me jebal s 15 ojra po cugi...Pa smo se fino izljubili s vlasnikom (frend ga bolje pozna od mene i uputio mu je onaj pogled tipa šnadam se da je ovo samo zato shto je danas otvorenje jer ako bu tak i inache nebumo se vishe vidliš) i otishli pajkiti...
Dan 3
Opet kasno budjenje i razocharanje nepostojanjem sunca.... shto je bilo idealno za sport i razonodu u trajanju od nekih sat vremena. Nakon trchanja sam se tushnula i otishla na ruchak u Ars Vivendi, ostavljam link u sluchaju da proradi u medjuvremenu, ali da dobijete neki uvid, francusko shpanjolski restoran u kojem serviraju finu hranu na velkim tanjurima a hrane ima malo...al je jako fino... al hrane ima malo...i tako unedogled...
Nakon kavice idemo skupiti ostatak shkvadre koja dolazi na vikend pa u izlazak...
Sredjivanje pa put do Atzaro, jedan od najljepshih ruralnih hotela s eko vrtom koje sam ikad vidjela...Prevladava arapski stil, a is susjedne prostorije mi dopiru brazilski zvuci muzike benda od prjatelja Dade (da, pogadjate brazilca koji se zove Dado ) .
Vechera je bila savrsheno oblivena juzhnoafrichkim vincem tako finim i tako pitkim da sam si ga odmah zapisala i sad ga ljubomorno chuvam za sebe... Kao shto to obichno biva u dobrim restoranima, desert je toliko dobro napravljen da ti samo on ostaje u sjechanju i tako te tjera da se vratish svaki drugi put...
Pa od tamo u birtiju u centar koju drzhe moje tri prijateljice inace sestre... pa onda s njima na moje najdrazhe mjesto...Do osam u jutro...
Dan 4
Opet kasno budjenje i tumaranje po Las Dalias koji je opet otvorio vrata svog Hippy Marketa. Vlasnik je opet prijatelj :) i nisam se uspjela suzdrzhat i potroshila sam previshe para i uzhivala ko klinka... Cijelo poslijepodne sam provela s prijateljima po kavama i ljubechi se oproshtajno jer sutradan sam vech ishla papa...
Navecher sam doshla doma s idejom otich opet u Pacha, ali su me polako pochele svrbit ochi oblika i velichine malih sarmica negdje oko jedanaest...Pa nish... bit che josh dana, ionako smo se uspjeli rasturit dan prije...
Dan 5
Cijelodnevna uzhivancija na plazhi Ses Salines u Jockey Clubu uz chill out mjuzu i finu klopicu...pa odlazak do skoro...
Toliko za sad, dosta povrshno i feljtonski... Najela se, napila, isplesala, u more samo zagazila, ipak je josh zima, a o tome kako se ja tamo osjecham je teshko pisat...A mogla bi napisat i knjigu...Budem...:)
Pusa i chitamo se...:)
Post je objavljen 29.03.2005. u 23:28 sati.