Marketing
:)
Josh jedan dan pa dobro zasluzhen odmor...idem na rajski otok moje sreche...mjesto gdje se osjecham kao ja...ona prava ja...mjesto gdje izdahnem i to je to... nosim kameru, ali kako idem punit svoje baterije, nadam se da mi to neche zauzet svu energiju i vrijeme i da chu se sjetiti praznit ove iz foticha...no dobro...eto vam i male enigmice...gdje idem? dole vam ostavljam dva ex posta posvechena tom mjestu...idem se najest, napit, isplesat, nagledat se sunca, bacit se u more pa makar bolilo...
jako sam sretna...pusa:))...
Enigma mjesto ex blog broj 1
Mozhda je to bilo zbog blagog zalaska sunca, koji svojim umirujuchim djelovanjem pokusava uci u moje nervozne misli, imala sam osjechaj da odlazim na moj mali otok. Da se vracam na mjesto gdje sam bila sretna i nakon osam gomina trazhenja, nasla sebe, ili nasla ono shto sam mislila da trazhim…
Da, zalazak sunca, sjetan, romantichan i svakakav…
Onaj buchan, s modernom shkvadrom koji nagovjestava ono shto dolazi u nochi punoj uzbudenja, ritma i znoja.
Ili onaj miran, gdje uz miris chokolade u zraku i ritam bubnjeva gledas neshto jako lijepo. Stijenu u daljini, koja izranja iz mora i podsjecha na gigantsku kokosh u fotelji koja gleda televiziju tamo negdje prema sljedechoj uvali.
Ali ovaj zalazak sunca je drugachiji, jer za razliku od prethodog ne nagovjeshtava ludilo, vech smiruje i odmata dan i umor od mora, sunca i dojmova. Ali dojmova kojih te napuni ne samo prvi put, vech svaki, makar se vishe ne sjechash kolkiko si puta vech gledao i slushao taj ritam bubnjeva ...
A moj trechi zalazak sunca, ovaj sada, samo sjecha na bijela prochelja mog malog otoka, plavu boju mora, crvenlo zemlje i zelenilo raslinja. I vodi me u neizvjesnost... Ne vodi me na moj mali otok, vec sa njega... Gdje? Ne znam... U neku novu, josh bolju prichu nadam se... I dok gledam to savrsheno crvenilo na mekoj povrshini oblaka, mekih kao shecherna vuna, pochinjem osjechati blagu toplinu u trbuhu... Ona postaje sve toplija i penje se prema pluchima... Iznenadujem sama sebe suzom koja mi klizi niz obraz, vrucha kao ljetni znoj u pupku i kroz bagi shum chujem zhenski glas: ¨Madam, what would you like to drink?¨ koji me vracha u moju stvarnost...
Jer odlazim sa svog malog otoka...
Da, zalazak sunca, sjetan, romantichan i svakakav…
Onaj buchan, s modernom shkvadrom koji nagovjestava ono shto dolazi u nochi punoj uzbudenja, ritma i znoja.
Ili onaj miran, gdje uz miris chokolade u zraku i ritam bubnjeva gledas neshto jako lijepo. Stijenu u daljini, koja izranja iz mora i podsjecha na gigantsku kokosh u fotelji koja gleda televiziju tamo negdje prema sljedechoj uvali.
Ali ovaj zalazak sunca je drugachiji, jer za razliku od prethodog ne nagovjeshtava ludilo, vech smiruje i odmata dan i umor od mora, sunca i dojmova. Ali dojmova kojih te napuni ne samo prvi put, vech svaki, makar se vishe ne sjechash kolkiko si puta vech gledao i slushao taj ritam bubnjeva ...
A moj trechi zalazak sunca, ovaj sada, samo sjecha na bijela prochelja mog malog otoka, plavu boju mora, crvenlo zemlje i zelenilo raslinja. I vodi me u neizvjesnost... Ne vodi me na moj mali otok, vec sa njega... Gdje? Ne znam... U neku novu, josh bolju prichu nadam se... I dok gledam to savrsheno crvenilo na mekoj povrshini oblaka, mekih kao shecherna vuna, pochinjem osjechati blagu toplinu u trbuhu... Ona postaje sve toplija i penje se prema pluchima... Iznenadujem sama sebe suzom koja mi klizi niz obraz, vrucha kao ljetni znoj u pupku i kroz bagi shum chujem zhenski glas: ¨Madam, what would you like to drink?¨ koji me vracha u moju stvarnost...
Jer odlazim sa svog malog otoka...
Enigma mjesto ex blog broj 2
za one koji odlaze
u sunchano prostranstvo
u potrazi za mirisom slobode
i znaju da tamo gdje idu
sloboda ne mirishe ni na borbu
ni na ustrajanost
ni na uspon do mjesta gdje je heidi izgubila ovce
mirishe na travu i chokoladu
...na shkoljke i cheshnjak
...na kavu i topljeni sir
silueta vashih ledja i brod...
ostavljaju me tuzhnom i sjetnom...
ali i sretnom
jer odlazite i u moju srechu...
i u moju slobodu...
vidimo se...
nadam se uskoro
a do tad...
osjechajmo se...
u sunchano prostranstvo
u potrazi za mirisom slobode
i znaju da tamo gdje idu
sloboda ne mirishe ni na borbu
ni na ustrajanost
ni na uspon do mjesta gdje je heidi izgubila ovce
mirishe na travu i chokoladu
...na shkoljke i cheshnjak
...na kavu i topljeni sir
silueta vashih ledja i brod...
ostavljaju me tuzhnom i sjetnom...
ali i sretnom
jer odlazite i u moju srechu...
i u moju slobodu...
vidimo se...
nadam se uskoro
a do tad...
osjechajmo se...
Post je objavljen 21.03.2005. u 22:31 sati.