<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

ponedjeljak, 26.06.2006.

Ajde, pomozite čovjeku u nevolji

Uskoro će jednoj prijateljici bit rođendan, među ostalim, u planu je da dobi jednu sliku, sa nekim rođendanskim tekstom. Naravno ima jedan problem, nikako da nađem neki dobar tekst, svi su mi onako, nekako nedobri. Pa, znam da vas ima i pjesnika i pripovjedaca, pa bih vas molio za malu pomoc.

Objasnjenje slike:

Na slici mora biti vjeverica, jer sam je ja tako jednom nazvao, a njoj se to svidjelo, i sada je skoro svi zovemo vjeverica.
Cak imam jednu zgodnu sliku koju sam mislio nabaciti.



Pa, svaki je savjet dobrodosao. Tekst moze biti na hrvatskom, engleskom, a fora bi bio i japanski, ako netko zna.

utorak, 20.06.2006.

Malo o svemu

Evo, ispitni rokovi idu i hvala Bogu, za sada nemam problema, uredno idu ispiti i čak nemam niti jedne dvojke. (za sada) Mogu reći da sam zadovoljan.

Nego, idem danas gradom i naletim na jednu reklamu (koliko dugo tamo stoji, ne znam) ali evo, na reklami čovjek drži dijete u rukama, a dijete ima pelene na kojima su razne stranice večernjeg lista, i piše natpis: "Ne propuštamo ništa." Mislim, svaka im čast, reklama je originalna, i tako nešto treba smisliti, ali ipak mi ostaje misao kako to nije reklama za trg, več je za neka druga mjesta. Često se krečem u blizini trga, jer mi je tamo fakultet, te često vidim hrpe turista koji prolaze tamo, bilo u katedralu, bilo da idu na gornji grad. Kladim se da oni pozorno vide svaki detalj. Sumnjam da će razumjeti što to piše iznad djeteta, već će vidjeti samo sliku. A komentari, ostavljam to na njima, jer ne razumijem niti Francuski, a ni Korejski, a moj bijedni Japanski nije u stanju razumjeti što Japanci pričaju, pa tako većinu turista ne razumijem.

I, sada sam slobodan najaviti sljedeći post, koji ću realizirati čim nađem vremena, a govorit će o .(/%/$=&=&)((P/&0

nedjelja, 18.06.2006.

Za smirenje

Nekako se u zadnje vrijeme ne osjećam najbolje, makar se to možda i ne vidi. Jedva čekam da završe ovi ispiti, te da odem lijepo doma i odmorim malo. Imam još nekoliko tema u zamisli, ali vjerojatno ću to realizirati nakon ispita.

Kao drugo, svima koji sutra polažu maturu, sretno.

E, da i zamolio bih vas sve za jednu malu uslugu. Tražim prikladan tekst koji bih nalijepio na sliku, kao poklon za rođendan. Prijateljici. (Crvenokosoj)

I, napominjem kako se netko još uvijek nije javio na e-mail, a obećano mi je u prošlom postu.

:-)

Svim studentima želim uspješno polaganje ispita, a svima ostalima što manje nerviranja zbog nogometa.

petak, 16.06.2006.

Post potaknut nekim komentarima

Mnogi su već primijetili Lucijin blog. To se vidi i po broju komentara ostavljenih tamo. Neki od komentara su me podsjetili da imam u pripremi jednu temu, koju ću sada malo i izmijeniti.

Jednostavno trenutno imam u glavi toliko misli da ne znam odakle bih počeo.

Prošli tjedan u novinama je bio predstavljen blog "Sexy Lana", koji se nalazi na blogeru, i naravno, moji cimeri iskoristili su moju odsutnost iz sobe i pogledali što to jedna Lana piše. Imamo tamo jedan primjer djevojke (sad je li izmišljeno ne znam niti me ne zanima) koja ima sve, a ne zna poštivati ništa ni nikoga. Sama za sebe veli da je idealna, prelijepa i tako dalje. Osobno, zgrozio sam se i svašta prokomentirao u debati sa mojim cimerima, koja je moram reći bila duga i većinom prožeta negativnim komentarima.

Druga strana, koja je na mene ostavila neizbrisiv trag jest Ljepotica, Lucija. Njezin blog sam našao slučajno. Pola sata prije ispita u petak odlučio sam još jednom vidjeti što ima novog na blogovima i posjetom na Freshov blog nađem jedan komentar dotične osobe. Čim sam pročitao ime, nasmijao sam se, zatim sam je opomenuo za Spam, ali ipak me je nešto vuklo, "odi, vidi Lucijin blog" i držim ja miša iznad njezinog imena i nećkam se da li da stisnem ili ne. Ne znam što je prevladalo, ali evo, stisnuo sam. Blog se polako učitava i vidim ja sliku sa lijeve strane, i pomislim kako je opet riječ o Blogu gdje ću naći slike glumica i neke bezvezne tekstove. (Inače moj običaj je da prvo pogledam dizajn i slike, te tek onda idem čitati) Ali kada sam vidio koji je komentar ostavljen na tu sliku, pomislio sam si "kakve to ona gluposti lupa" pa to je LJEPOTICA. Tako sam ja odlučio isprintati njezine postove, jer nisam imao vremena čitati prije ispita. Jedva sam pronašao papira isprintao i krenuo na ispit. Položio ispit, sjeo u bus, krenuo doma, došao do Varaždina, izišao na stanici, i ja sjednem, tata je rekao da će malo kasniti, pa sam odlučio počet čitati, i tako ja krenem po redu, od najstarijeg posta, te pročitam polovicu. Zatim sam s tatom otišao na groblje, zapaliti djedi svijeću, i došao sam doma. Prvo sam se pozdravio sa bakom i mamom i odmah zatim uzeo papire sa postovima i pročitao do kraja, pa opet. Nisam tada plakao. Ali moram reći da u ponedjeljak, kada sam pročitao post koji je Ljepotica objavila, nakon punih šest godina došla mi je ona tužna suza na oči. Poprilici ovakva.


Evo, sada što me je kasnije na tom blogu posvema razljutilo. Javili su se ljudi koji joj ne vjeruju. Kao da je to njima prelijepo. A ja ne znam ljudi, jeste li vi normalni. Ti komentari uopće nisu na mjestu.

Sjetio sam se sada filma "Leptirov efekt" gdje u jednoj sceni cura se obraća školarcima na hodniku i ironično veli: "Kako je prokleto lijepo biti savršen!"

Evo, neću više pisati, jer se bojim da bih mogao napisati nešto zbog čega bi mi kasnije bilo žao. Samo vas iskreno molim, posjetite njezin blog i pročitajte sve od početka do kraja, pa ako postanete sumnjičavi, i pomislite kako je to sve jedna lijepa izmišljotina, imam jednu poruku za vas: "Uzmite svijeću i pokušajte potražit čovjeka u sebi, možda još nije kasno!"

I, da, slobodan sam objaviti kako je baš Lucija jubilarni 1000 posjetitelj ovog mog malog bloga i da je očekuje jedna nagrada. Ljepotici, Luciji; šaljem ti jednu pusu u nadi da nas nećeš ostaviti.

Jedan ispit manje

Za dobro jutro docekala me je jedna odlicna vijest.
Prosao sam prvi pravi ispit drugog semestra.
Ocjenu cu saznati tek u utorak, kada idemo i na upis ocjena.

četvrtak, 15.06.2006.

Zbrda zdola post

Ovako, što se tiče ispita, pisali smo Opću Crkvenu povijest, i kako veli profesor da je netko napisao biser koji će uči u njegove memoare.
Što je bilo? Pri opisu situacije prije Tridentskog koncila, papu Klementa VII. sam oslovio kao "kukavicu" iz razloga što nije sazvao sabor kada je bilo najpotrebnije, jer se je bojao protestanata. Sada vise nisam siguran da li je to dobro zapisano, ali tako sam mislio.
Uostalom, to više nije bitno, samo da on meni sutra da neku solidnu ocjenu i ja zadovoljan.

1000
Posjeta ostvareno je na ovaj blog, od dana postavljanja brojaća. Znam da je 1000 posjetitelj bio ili Fresh, ili je to bila Lucija, nisam siguran, jer su bili u gotovo isto vrijeme. To ćemo još vidjeti.

Također, htio bih posebno naglasiti kako sam uveo novi link sa lijeve strane, riječ je o Ljepotici, te, toplo preporučam da svratite malo i do nje.

Za oko mi je kao i Anni zapala situacija sa Japancem. Stvarno katastrofa, svaki dan sjedim pred televizorom i nadam se da ću vidjeti Japanca, i nema li ga nema. Ako su se već ljudi žalili, što sumnjam, mogli su na brzinu snimiti neku drugu pjesmu. To mi je baš žao, jer ipak mi je Japan na posebnom mjestu.

Također, svima želim sretan blagdan Tijelova, i nadam se da će Hrvoje objaviti neki post o tom toliko značajnom blagdanu.

Učeči za slijedeći ispit naišao sam na par zanimljivih izreka, pa vam ih ostavljam na promišljanje.

Tales
"Bolje da ti zavide, nego da te sažaljevaju"

"Što je najteže na svijetu?
Upoznati samog sebe; a što je najlakše?
Dijeliti drugima savjete!"

"Bog je ono što nema ni početak ni kraj!"

"Kako živjeti potpuno kreposno? Tako da ne činimo ono što osuđujemo na drugima"

utorak, 13.06.2006.

Crvene

Zapalo mi za oko prije nekoliko tjedana. Prilikom čitanja Večernjeg lista (ukrao cimeru) naiđem na slike finalistica izbora za mis Hrvatske(ili nekog drugog izbora ljepote, ne sječam se dobro).
I, pažljivim promatranjem, uočim nešto čudno. Niti jedna nije imala crvenu kosu. Mislim stvarno, da niti jedna cura sa crvenom kosom ne zaslužuje ući u uži izbor? A sumnjam da se nije niti jedna crvenokosa prijavila.




Meni osobno su crvenokose cure jedne od ljepših, jer ta, crvena kosa, ili prikriva nedostatke, ili naglašuje vrline. Ne sjećam se da sam upoznao koju "ružnu" crvenokosu.

Neka se plavuše, crnke i sve ostale nijanse svih ostalih boja ne naljute, ali ovo mi je zapalo za oko i morao sam to napisati, kako god da ispalo. A sada idem, moram učit za ispit sutra.
Bye i pozdrav sima. :-)

utorak, 06.06.2006.

Post bez dodatnog komentara

ponedjeljak, 05.06.2006.

"Ohrabri se" by Fides

Ohrabri se, brigu ti svu
On može ponijeti
i goru će svaku sa puta
tvoga premjestiti.

Ne boj se valova tih
neće te prekriti
i suzu će svaku tvoj Bog
s lica obrisati.

Ako nosi On cijeli taj svijet
na svome dlanu
daj Mu svoj život
i tebe nosit će On

Znaj da nosi On cijeli taj svijet
na svome dlanu
daj Mu svoj život
i tebe nosit će On.

Pjesma za dobro jutro.
P.S. Poslijepodne imam ispit iz filozofije, pa se preporučam u vaše molitve.

nedjelja, 04.06.2006.

Nemoć

Jeste li se ikada osjećali ovako?



Pokušavate nešto reći, pokušavate nešto napraviti. Korisnoga, za dobro sviju, ali nailazite na efekt kakav je dobila ova beba?

E, pa evo kako stoje stvari. (ovo nije o meni, ali ću napisati u prvom licu)

"""Sve je počelo u desetom mjesecu. Krenuo je sa radom zbor u našoj školi. Vodstvo je nekim čudom povjereno meni. Nisam neki pjevač, niti dirigent, ali vjerojatno znadem pjevati. Inače mi ne bi dali tu odgovornost.

I tako je krenulo, dogovorili smo se da imamo probe svaku srijedu. U početku me ljudi nisu slušali. Vjerojatno zato jer smo istih godina, pa ne osjećaju nikakvo posebno "poštovanje". Dobro, doći će s vremenom. Kada god na probu dođe netko stariji, sve je u redu, svi su mirni i poslušni, ali kada smo sami, vrlo su nemirni, ne slušaju, ne uspijevamo mnogo napravit. Mnogi ljudi su rekli da imamo potencijala, samo nam fali malo vježbe. A kako da vježbamo kada me nitko ne sluša, kada me nitko ne šljivi niti pola posto???

A kada nešto pođe po krivu uvijek sam ja kriv, uvijek ja dobijem po …… A da ne spominjem samo kakve su tu sve komplikacije oko nastupa i slično.

Iskreno, probao sam sve. I viku i strpljivost i mirnoću i sve, ali baš sve. više ne znam što da radim. Ako velim da ću otići, oni će to prihvatiti i snaći se bez mene."""

Evo, ovakvu sam priču čuo nedavno od jedne osobe. I po ukupnom dojmu dobio zaključio sam kako on ipak ne želi napustiti taj zbor, ali bi htio da ga ljudi malo poslušaju, te da to srede kako valja.

subota, 03.06.2006.

Jutarnja misao o životu

"Isplati se živjeti samo za ono za što se isplati i umrijeti!"

Autor poznat redakciji

četvrtak, 01.06.2006.

Zbrda zdola post - ČOVJEČNOST

Nakon više od dva mjeseca traganja uspio sam nač i kupiti poklon za rođendan prijateljici, kupio sam joj autić, ovaj sa donje slike.


2003. - PEUGEOT 307CC 1/24

I to sam kupio između dva sata, i onda sjedim sa njom na zadnjem satu, i njoj dođe poruka, i dogodi se reakcija, kakva se ne da opisati, smijala se, plakala i bila bijesna u istom trenutku, tako nešto nisam do sada vidio, a vjerojatno i neću, ako me opet ne iznenadi.
Uglavnom, nije bilo ništa ozbiljno, njihov gitarist je otkazao nastup u subotu ( "mogao mi je reć u subotu popodne" - to je rekla na kraju sata ) Al dobro, sad je već vjerojatno našla drugog, ako i nije, ima još dosta u rezervi.

Nego mene zanima nešto drugo. Pod satom je listala rukovnik, te je listala rođendane, i jedno ime je prekrižila na više mjesta, i to tako da ga više ne možeš uopće pročitati. Kraj njegovog rođendana pisalo je i "Cmok" sa jednim crtežom srca. Nije mi trebalo dugo da zaključim kako joj je to bio dečko, a i par dana prije vidio sam joj sve slike u mobu, i od muškog djela imala je samo moje dvije i njegovu jednu, te mačka.
Kad sam je pitao zašto ga križa, prvo mi nije htjela odgovoriti, al kad sam je pogledao u oči, rekla mi je da on više nije čovjek, da on više ne postoji za nju.

E, sada se ja pitam, što bi se trebalo dogoditi da netko za drugu osobu veli, da više nije čovjek. Imao sam ja u srednjoj školi curu, u nekoj svađi koja se već duže kuhala smo se razišli, ali još godinu dana smo išli zajedno u školu, i bili si dobri, i pričali, i sve. Prvi tjedan sam naravno bio srdit na nju, ali nikada nisam pomislio da bih joj rekao kako nije čovjek.
Stoga me zanimaju vaša mišljenja, što bi to moralo biti.

P.S. Ne osuđujem niti prozivam prijateljicu, jer znam da je vrlo dobra osoba, ali neki ljudi oko nje nisu dobri, a za "dečka" ne znam, jer ga nisam upoznao.
Više me zanima vaše mišljenje, o pitanju čovječnosti.

P.S.2. Autić koji sam kupio za poklon, fotkat ću sa svih poza, pa ću jednom postati slike, jer ovo je kruna dvomjesečne potrage.