Malenin svijet https://blog.dnevnik.hr/malena1309
srijeda, 19.07.2006.
:D
Na ovoj adresi od 19. srpnja godine Gospodnje 2006. imate prilike čitati baljezganja jedne studentice. I to ne bilo koje, već one koja se može pohvaliti upisanom kroatistikom na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i to uz potporu Ministarstva.
Baš kao što se u trenutku dok sam gledala u projiciranu sliku na zidu jedne od dvorana budućeg fakulteta dio mog života zauvijek promijenio, tako sam u jednom popodnevu odlučila da idućih 10 dana neću provesti u varaždinskoj županiji, uz Ljubav i njegove, već u ženskom društvu. Sutra u ovo vrijeme moja će guza već biti daleko daleko, znojiti se negdje u Bibinju i praviti društvo još trima, što većim, što manjim, u svakom slučaju guzama. A kako ni jedan jedini dan ne bi prošao tek tako, odmah iz Bibinja produžit ću do Pirovca. Sad znate i gdje moju velepoštovanu guzu možete sresti. Ako bude sreće, odmah ću s mora u kontinetalne krajeve. Postoji mogućnost da će Moje Velko Sve tek tada i tamo biti sa mnom, ali kako bi moje Vještice od prijateljica rekle :»Čitav život je pred vama.» Par tjedana bez njega ne bi trebao biti problem. Ne bi trebao, kažem.
Ja još uvijek računam na faktor iznenađenja, sposobnost uvjeravanja i nula tarifu. Možda ga još dovučem na more k sebi i svojima. Al o tom potom. Ne znam za Bibinje, no u Pirovcu ću u neposrednoj blizini apartmana imati Internet caffe što znači samo jedno- ostavit ću podosta novaca tamo, jer teško je zamisliti ne tipkanje iduća tri tjedna. Što još?
Nisam navikla na ovakve postove, no strah me da bih nešto ili nekoga mogla izostaviti, a to mi nikako nije namjera. Pa ipak, prelijena sam nabrajati vas sve redom.
Znate koji ste.
I zato imajte na umu da će mi svi vaši komentari biti proslijeđeni na mobitel, tako da ću u svakom trenutku imati uvid u to koliko mislite na mene.Eto što se dogodi kad čovjek počne zbilja živjeti Blog….
ponedjeljak, 17.07.2006.
Već viđeno
Plivajući u oceanu nekad poznatih misli...
Teško podnosim jutra rođena u znojnim dlanovima,čelu,u nesabranim mislima.
Teško se mirim s činjenicom da ništa nije jednostavno.
Vrijeme kada sam pjesmom zvala parnu rimu,davno je prošlo.
Gubim se.
Nestajem u žamoru tuđih želja,projekciji tuđih stvarnosti.
Posrćem.
Tonem pod teretom njihovih očekivanja.
Tražim se.
Ne prepoznajem više svoj odraz u jezeru vlastitih snova,
više ne vidim jasno staze.
Drugi su njima prošli.
Utabana sjećanja bude neke nove suze.
Smijem se,
a more u mojim očima ne da naslutiti na koliko duboko urazanih linija srce će da se raspukne.
Vjetar nosi moje misli livadom koju sam nekad zvala domom.
Sada je prekrivaju visoki snježni nanosi.
Ispod površine moja duša plače.
Vapi za poznatom gestom,
ruši svaku predrasudu o paklu života u laži.
Istina je ono što nas proganja.
Postaje pretešeko.
Ne želim zaustavljati vrijeme,želim samo ništa ne željeti.
Zašto ljudi ne mogu da shvate da moj život nije film?
Topim se.
Uskoro ću potpuno ispariti...
Ma nije baš tako.Ne isparavam baš potpuno.Ovaj post tek djelomično opisuje stanje u kojem sam trenutno.Ma vraga trenutno-zadnjih tjedan dana otkad je prijemni završio.Al ima nešto...Nešto što me čitavo vrijeme diže,sjeća da nada ne samo da postoji,nego mi se skriva negdje za leđa i samo čeka tu srijedu prijepodne da se napokon i ja možem pohvaliti da sam studentica.
Jesam li rekla "nešto"?
Ma neeee...
Hvala,Ljubav.
srijeda, 05.07.2006.
Zašto...
...se knedla u grlu redovito javlja kad je najmanje trebam?
...se moje raspoloženje samo tako, u trenu promjeni?
...nas jedna jedina kriva procjena tako udaljava?
...najvažniji razgovori nikad nisu dovršeni?
...postajem suviše posesivna kad osjetim da kročimo jedan od drugoga?
...mi nikada nisi drugi na listi prioriteta, čak ni onda kada bi to trebao biti?
...moje srce i organizam sve teže podnose tuđa očekivanja?
...me i najmanja sitnica ponekad ovako snažno pogodi?
...ne mogu suvislo razmišljati ni o čemu dok ne prođe ova strka s prijemnim?
Zašto?
Ne zamjeram ti ništa. Ni za što nisi kriv. No voljela bih da ponekad čuješ kako moje srce kuca, vidiš što govore moje oči. Kad kažem «Idi ako želiš.», nemoj slušati uhom, ni gledati očima. Doživi me srcem i znat ćeš da želim da nikada ne odeš. Ni na trenutak.
Daj da me ponekad dočeka ta nekad nam toliko poznata i bliska sms poruka, daj da display zasvijetli. Nazovi koji put prvi…
ponedjeljak, 03.07.2006.
Novi dan,nove brige...
I baš kao što naslov kaže-tek što sam se mature riješila i kak spada počela pripremat za prijemni-eto ga na!
Svi vi koji ste me hvalili i pitali kuda dalje-sad je valjda jasno.Kome nije- klik na link reći će baš sve.
Ne da mi se od ovakvih zakona sere,nego još gore.Sam nisam sigurna jel onda u pitanju proljev il tvrda stolica.U svakom slučaju sranje.I pitanje je što će "šačica studenata",kako ih posprdno zovu uspjeti učiniti kad se radi o ovogodišnjim upisima,ali moju stopostotnu podršku imaju.Ne samo zato što će taj isti Filozofski za par mjeseci,ako B(l)og da,biti i moj faks,već i zato što bi takvu akciju podržavala i da je neki sasvim deseti.
Kroatistika
Komparativna književnost
Povijest
Sociologija
To su redom moja četiri izbora na ranije spomenutom fakultetu.Predmeti i zanimanja od kojih nisam odstupala odkad sam ih u sedmom osnovne jasno zacrtala,u prvom redu kroatistika.Želja,entuzijazam i prije svgea golem trud koji sam,baš kao i ostali koji isti fakultet namjeravaju upisati ulagala,postaje tek neznatnom česticom u ovom svijetu prašine i rasula.Ne samo da su bodovni prag na razredbenom postupku digli s 200 na 300,već sad i na ovaj način upisuju djecu hrvatskih branitelja (protiv kojih,treba li to uopće napominjati,nemam niti želim imati apsolutno ništa,no da su neki ljudi postupili krivo-to svakako.).
Nakon što sam skupila (čitajte:pronašla u najmanje vjerojatnim kutovima stana) sve svjedodžbe,rodne listove i domovnice-sutra je vrijeme za prijavu.A onda ostaje još svega 5 dana do prijemnog ispita.
Kako to obično biva,u meni se ponovno javljaju isti simptomi,isti nemiri,snovi i brige.I baš kao što najduži postovi ispadnu takvi kad se tome najmanje nadam-tako je možda i cijela ova priča na putu do nečeg zbilja velikog.
Držite fige...
