...se knedla u grlu redovito javlja kad je najmanje trebam?
...se moje raspoloženje samo tako, u trenu promjeni?
...nas jedna jedina kriva procjena tako udaljava?
...najvažniji razgovori nikad nisu dovršeni?
...postajem suviše posesivna kad osjetim da kročimo jedan od drugoga?
...mi nikada nisi drugi na listi prioriteta, čak ni onda kada bi to trebao biti?
...moje srce i organizam sve teže podnose tuđa očekivanja?
...me i najmanja sitnica ponekad ovako snažno pogodi?
...ne mogu suvislo razmišljati ni o čemu dok ne prođe ova strka s prijemnim?
Zašto?
Ne zamjeram ti ništa. Ni za što nisi kriv. No voljela bih da ponekad čuješ kako moje srce kuca, vidiš što govore moje oči. Kad kažem «Idi ako želiš.», nemoj slušati uhom, ni gledati očima. Doživi me srcem i znat ćeš da želim da nikada ne odeš. Ni na trenutak.
Daj da me ponekad dočeka ta nekad nam toliko poznata i bliska sms poruka, daj da display zasvijetli. Nazovi koji put prvi…

Post je objavljen 05.07.2006. u 20:53 sati.