Na ovoj adresi od 19. srpnja godine Gospodnje 2006. imate prilike čitati baljezganja jedne studentice. I to ne bilo koje, već one koja se može pohvaliti upisanom kroatistikom na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i to uz potporu Ministarstva.
Baš kao što se u trenutku dok sam gledala u projiciranu sliku na zidu jedne od dvorana budućeg fakulteta dio mog života zauvijek promijenio, tako sam u jednom popodnevu odlučila da idućih 10 dana neću provesti u varaždinskoj županiji, uz Ljubav i njegove, već u ženskom društvu. Sutra u ovo vrijeme moja će guza već biti daleko daleko, znojiti se negdje u Bibinju i praviti društvo još trima, što većim, što manjim, u svakom slučaju guzama. A kako ni jedan jedini dan ne bi prošao tek tako, odmah iz Bibinja produžit ću do Pirovca. Sad znate i gdje moju velepoštovanu guzu možete sresti. Ako bude sreće, odmah ću s mora u kontinetalne krajeve. Postoji mogućnost da će Moje Velko Sve tek tada i tamo biti sa mnom, ali kako bi moje Vještice od prijateljica rekle :»Čitav život je pred vama.» Par tjedana bez njega ne bi trebao biti problem. Ne bi trebao, kažem. Ja još uvijek računam na faktor iznenađenja, sposobnost uvjeravanja i nula tarifu. Možda ga još dovučem na more k sebi i svojima. Al o tom potom. Ne znam za Bibinje, no u Pirovcu ću u neposrednoj blizini apartmana imati Internet caffe što znači samo jedno- ostavit ću podosta novaca tamo, jer teško je zamisliti ne tipkanje iduća tri tjedna.
Što još?
Nisam navikla na ovakve postove, no strah me da bih nešto ili nekoga mogla izostaviti, a to mi nikako nije namjera. Pa ipak, prelijena sam nabrajati vas sve redom. Znate koji ste. I zato imajte na umu da će mi svi vaši komentari biti proslijeđeni na mobitel, tako da ću u svakom trenutku imati uvid u to koliko mislite na mene.
Eto što se dogodi kad čovjek počne zbilja živjeti Blog….