Malenin svijet https://blog.dnevnik.hr/malena1309
petak, 31.03.2006.
Murphy je još jednom bio u pravu
Ono što počne loše-završi još gore.
A što kad ne počne nikako?Ne loše,već jednostavno bez ikakvog pridjeva??Sve jednako isprazno,monotono,tupo…
Ne,nije mi na podu završila šnita kruha namazana paštetom(da ipak jest,svi znamo na koju bi to stranu bilo),nisam čak ni razmišljala o onome kako je količina pameti na Zemlji konstantna,iako se broj stanovnika neprestano povećava.
Dan je jednostavno bio bez ikakvog obilježja (ili možda ipak malo predosadan za moj ukus?).U svakom slučaju-tik do kvarta,samo što ne ustanem i izađem iz tramvaja-skužim kontrolore.Još onak dobra i pristojna kakva jesam odmah zagrabim za novčanik i spremam se stavit im pokaz pod nos.Dolazi teta do mene,ljubazno pozdravljam,otvaram novčanik..A pokaza nigdje.Na pitanje bi li bila ljubazna i izašla s njom na idućoj stanici,meni je bilo dosta svake ljubaznosti.Procijedila sam ipak nekako kroz zube da tu i izlazim.Ma i ona je bila ljubazna,i to kako.Pitala je znam li proceduru.»Ma znam»,rekoh.Nakon «Onda neće biti problema» i smiješka koji nisam najbolje vidjela jer sam spremala to čudo od kazne u džep,krenula sam sa stanice.
I baš mi došlo da plačem…
Pokaz je u drugoj torbi(
) i neće biti te sreće da mi zbilja naplate tih 158 kuna.Pa ipak,meni došlo.Možda je takav dan,možda nije ništa,možda baš bilo što….
UPDEJT
A mog ljubija nigdje...
ponedjeljak, 27.03.2006.
Krava.S rogovima.
Jutro je bilo jedno od onih što odaju toplinu i sunce u svome nastavku i baš zato sam više nego teško dovojila se od kreveta i krenula put škole.Tako neobično to današnje jutro,već dugo neviđeno,toplo i smireno.
Baš ono što sam tražila zadnjih dana,ali ono očito nije tražilo mene ili smo se pak mimoilazili svaki puta kad bi do susreta i moglo doći.
Jednako je divan bio i nastavak dana.Dopodne,podne i popodne,koje na moju veliku sreću još traje.Hvala Mu.Trebalo mi je tako nešto.I on to zna.Zato mi sada i je tako dobro.
Dok smo ležali maločas jedno kraj drugog i pomalo sneni buljili u obrise likova na tv-u,na podu sam ugledala jednog od brojnih plišanaca.Kravica.S rogovima.Isti čas sam je digla s poda i onako šašavo kako samo ja znam upitala:
»Pa kakvo je ovo čudo?Ko je još vidio kravu s rogovima?»
Nakon što me jednako šašavo odmjerio,kako samo on zna,smireno mi je pokušao objasniti:
»Ljubavi,pa to je vol.»
«Zar zbilja,srećo?»
«Naravno da ne,ludice.Jesi li ti ikad vidjela kravu?»
«Pa jesam,samo…»
«A kozu?Antilopu?Jelena?»
«Ahaaaa…»
«I imaju li oni rogove?»
«Pa…Imaju.I krava ima rogove!»
«Bravo,mishu,imaju,da.»
Onda je uslijedila pusa kao nagrada meni smotanoj.
Al tad bi se mogla zaklet da krava nema rogove…Eto što mi radi!
I da ne zaboravim (kao što mi se već uspjelo dogodit):Hvala mojoj I na divnoj suboti.Zna ona
petak, 24.03.2006.
Derivirana spoznaja iliti Eto vam ga
Blago onima koji nikada spoznali nisu kako je to slijepo vjerovati da su prijatelji doista Prijatelji,da je prijatelj Prijatelj sa velikim P.Čak ni saznanje da nije prokockala sve jer ima Njega i Njegovu bezgraničnu Ljubav koja je sve oprostila,ne olakšava joj suživot sa samom sobom.Dobro kažu oni koji tvrde da je najveća Bol ona koju osjećaš negdje duboko u sebi i ne možeš je iskorijeniti jer kao korov niče iz dana u dana i proždire te.
Komadić po komadić.
Pa onda komad po komad.
Dok ne krene u komadinama.
Dolaze i uzimaju.Dio po dio.
Nikad ne vraćaju.
Zašto jednostavno ne uzmu iz svih njenih stanica sva sjećanja na dane kad je bila spremna žrtvovati sve,glupo vjerujući da je on onaj s velikim P,pravi prijatelj,da imaju nešto posebno,nešto zauvijek?Da će biti jedno drugome rame kad god zatreba,bez obzira na sve i svakoga?
Zašto nije slušala Njega?
Koliko uopće čovjeku treba da shvati da jednom ulovljena Ljubav znači sve?
Samo neka uzimaju.
Ma da joj ostave i šesnaestinu-sretna je.
Doduše,kad se ta ista šesnaestina derivira-ostane ništa.Ali i to je sve kad zna da ima Njega.Onog istog velikog malca koji takve derivacije papa za doručak.
Ha!
srijeda, 22.03.2006.
Ma igrajte se sami!
U meni kutija šibica iako nemrina,još uvijek netaknuta.Potkresuju me gotovo neprestano ružni,namješteni osmijesi,pokvarena lica puna samozadovoljstva,lažne ruke prijateljstva,pogledi koji ulijevaju neku krivu nadu…
Zajebite.
Ne treba meni sve to.
Od sutra se igrate sami.
utorak, 21.03.2006.
Al marim ja
U meni vjetar promjena,žudnja srca,nemir nekih starih dana….
Svi moji napori da svoje dane pretočim u nježan nektar riječi-potpuno su bezuspješni.Ne vole me.Riječi.
Trudim se,spotičem,ustajem,ponovno krećem.
Tražim se,ustrajem,ne nalazim.
«Što brineš?»,pitat će neki.
Izgubivši sebe možeš reći da nemaš baš ništa.No kad riječi odlete u krivom smjeru,kad ih uopće ne bude u tvojoj blizini,kad uzalud dozivaš,a odgovora nema…Znaš da si tu,a nisi.Ima te i nema.Želiš,a ne osjećaš.Tvoje misli dozvane su prašinom nekih nepoznatih,stranih cesta,tvoje srce odupire se jednako jakom zovu.
A ti sjediš.
I još se uvijek nadaš.
Jer Riječi su poput šibica.Primiš,udariš o kresivo,a one se mogu i ne moraju upaliti.
Zasjati,zažariti,postojati.
I gdje je kraj?
Što kad izgori zadnja?
petak, 17.03.2006.
That's life
And I know a few things:
Every time I find myself down on my face
I pull myselfup and get back in the race.
That's life,I can't deny it,
I thought of giving up,
But my head just won't buy it.
If I didn't think it was worth a try,
I'd roll up in a corner and cry.
Čak ni kad se nad jednim dijelom života zatvore sva vrata,ne gase se sva svjetla.Pa dok makar i tračak stare lampe osvjetljava ostatke naših gorkih sjećanja,postojat će i nada u Prijateljstvo kao bezuvjetnu ljubav.
Nitko ne obećaje skoru pretvorbu gorkih sjećanja u ona koja su toliko slatka da bole zubi,ali i to je život.
ponedjeljak, 13.03.2006.
Rođendan.19.Mjesečnica 30.
Trodnevni odmak od svakodnevnice,mir u naručju najdražeg bića,bijeg od svake stvarnosti.
Dišem.
Dajem.
Ne dugujem.
Idem dalje.
Ne opraštam.
Samo zaboravljam.
Rekoh-ne tražite me ovdje.
Ne tražite me uopće.
Moje će riječi dolepršati kad to nitko ne bude očekivao…
srijeda, 08.03.2006.
Ovdje me više nećete naći
Teško da ćete me ikada više naći,jer zadnjih dana i sama sebe teško pronalazim.
Ne radim ovo zbog Nje,teško da je i zbog mene same.
Znam koliko Njega vrijeđaju neke stvari,a zaslužio je više nikada biti povrijeđen.
Zasada je ovo doviđenja zauvijek....
