Marketing
Al marim ja
U meni vjetar promjena,žudnja srca,nemir nekih starih dana….
Svi moji napori da svoje dane pretočim u nježan nektar riječi-potpuno su bezuspješni.Ne vole me.Riječi.
Trudim se,spotičem,ustajem,ponovno krećem.
Tražim se,ustrajem,ne nalazim.
«Što brineš?»,pitat će neki.
Izgubivši sebe možeš reći da nemaš baš ništa.No kad riječi odlete u krivom smjeru,kad ih uopće ne bude u tvojoj blizini,kad uzalud dozivaš,a odgovora nema…Znaš da si tu,a nisi.Ima te i nema.Želiš,a ne osjećaš.Tvoje misli dozvane su prašinom nekih nepoznatih,stranih cesta,tvoje srce odupire se jednako jakom zovu.
A ti sjediš.
I još se uvijek nadaš.
Jer Riječi su poput šibica.Primiš,udariš o kresivo,a one se mogu i ne moraju upaliti.
Zasjati,zažariti,postojati.
I gdje je kraj?
Što kad izgori zadnja?
Post je objavljen 21.03.2006. u 10:20 sati.