Buditi se s narančastim jutrom,započinjati dan toplim zrakama sunca,nježnim povjetarcem prožetim mirisom nedoživljenih susreta,sjetom onih doživljenih,željom da nedoživljeno izgubi «ne»,snagom u isto novo jutro….
Ispunjavalo me.
Sve dok dan nije izgubio svoju svjetlost,dok svjetlo nije potamnjelo,dok tama nije postala noć.A ja se u njoj posve izgubila.
Svaki dio tijela zebe
U duši savršen sklad
Hodajući tišinom svoga srca
Znam da nisam sama
Osjećam da osjeća
Volim što voli
Znam da on to zna
Ljubav ne treba «hvala»
Ona je hvala samim time što jest
I kaj da joj na to kažem?Kad je mamac već tako pristojno zamolila...Da,šatro,tak dobra nisam.Kriv je PMS.Bez M.Drkali smo po Crashu do dva.Kasnije nam nije bilo ni do čega.
A sad mi je do svega.
Prokleti faks.Kud baš danas kad se meni još leži kraj njega tak slatkog.
Susreti nam se sveli na zajedničko objedovanje i redoviti popodnevni odmor.Kad napišem odmor,mislim na ćorku.
Okrenem mu guzu,ušuškam se na njegovoj ruci uvučenoj ispod jastuka i zaspim.Prelijeni smo navijati mobitele tako da vrijeme ustajanja bude često i vrijeme njegvovog odlaska.I tako dan za danom.
Lažem.
Jučer sam ga između ručka i spavanja odvela frizerki.Lijepo ga je oštrigala.Zbilja.Jest da je u početku sa sjetom u glasu pričao dotičnoj o svojoj bivšoj.Mislim na njegovu bivšu dugu kosu.Ja sam sjedila u prostoriji do i što je mirnije moguće listala Elle.
Ovo nije reklama,jednostavno je pasalo ovdje,ne znam kak da taj časopis drugačije nazovem.A i ne čitam ga inače.
Moja se Ljubav,naime,prije otprilike godinu dana odlučila skratiti svoju dugu kosu.Ne pitajte imam li veze s tim.;)
Ono što zapravo želim reći jest da je sutra petak.I to ne bilokakav.Trinaesti.Naš petak i naš trinaesti.Moje maleno putuje sutra za Vž pa sam ga nažicala da noćas ostane prespavat.Nisam ga dugo nagovarala,samo da se zna.
Brinu me samo tanašni zidovi koji razdvajaju jedine dvije sobe u mom stanu...
Nije baš kako sam željela da ispadne,ali za prvi put može proć.Ova prva tura slika je skenirana s već razvijenih slika pa su moguće malo mutne.Uglavnom,vjerojatno vam ništa neće bit jasno,al neka.

Tipično mađarski,ha?:) Prvo smo jutro proveli u shopping centru Mammut,u samom centru Budima-kuglajući.

Dio atmosfere s kuglanja.

Ovak je izgledala sobica u našem hostelčiću i ekipa (čitajte:Osječani i Siščani) s kojima smo igrom slučaja dijelili sobu.Šest kreveta,a nas osmero.5+3.Inače,soba je bila dvoetažna,točnije s galerijom.

Jedna od divnih građevina koju smo na vlastitu ruku obišle.Bazilika sv.Stjepana.

Marina i ja s budimske strane Dunava,preko puta rijeke je Parlament.

Ne pitajte kako se most zove,znam samo da je jedan od 9 njih.Predivan noću.

Vesela ekipica na putu do Parlamenta,na proslavu Nove.Prepoznajete me?Bijela ofca u društvu tamnih:)

Parlament prekriven snijegom.I ove "packe" preko slikice zapravo su pahulje snijega.
To je to za početak.
Planiram stavit i slike sa digitalca (čim ih dobijem),a dotada ću probat skužit kak da izvedem da slike ipak budu malo veće neg ove.Vrlo rado ću pročitat svaki savjet onih koji gore navedeno znaju.
Razdražljiva sam vam jako ovih dana.Strah me počet ozbiljno o bilo čemu,čak i ovdje da ne bi došlo do rasplamsavanja kakvih vatri u afektu.U kakvom sam doista stanju dovoljno govori činjenica da je moj prošli post bio,ni više ni manje-stoti po redu da to nisam ni primjetila.A ja inače držim do takvih stvari.Još se uvijek mogu zvati novom u blogerskom svijetu,iako se imam pohvaliti koječime.Ili kako se više to kaže.
Eto,zbilja jesam rastresena.Uf,što to ne volim!
Gdje sam ono stala?Aha.Daklem,svašta sam naučila u ovih nešto više od pola godine.I dizajn sam mijenjala više puta,rjeđe na vlastitu radost,češće na štetu.A onda se D.S.O «poklonila» mi ovog slatkog medonju kojeg već duže vrijeme imate priliku gledati s moje desne strane.I vaše,rekla bih.Ajme što mi ovaj pms radi.I nekako mi se čini da sam tu troslovnu riječ previše puta spomenula u zadnjih par dana.Štogod.
U skladu sa svime time,nekako mi ovaj medo presladak,premiran i predobar za razdoblje u kojem se moja malenkost trenutno nalazi (a pritom ne mislim samo na onu troslovnu riječ),pa sve razmišljam o ponovnoj promjeni dizajna.Pogotovo nakon što mi je jazzie objasnila kako linkati sliku za stavljanje na blog,a da joj ne mijenjam veličinu.Da,ja malo šašavo mišavo stvorenje,nisam to znala dosad.Daklem,imam slikice iz Budimpešte koje bi rado podijelila s vama,a box u kojem trenutno pišem premalen mi.Promjena dizajna stoga prijeko potrebna.Samo što ja,malo zahtjevno stvorenje,ne bi ništa preobično.A nešto sigurno bi.
Uglavnom,da ne davim ni vas ni sebe ni rečenicu više,zamolit ću samo da se sa svakom dobronamjernom kritikom ili isto takvom pohvalom,pače i savjetom-javite u niže navedene komentare.
Hvala.
Istina je da iz matematike nikad nisam imala više od tri,no činjenica je isto tako da do 28 znam brojati.Ne na prste,doduše,ali znam.
Po svim mojim kalendarićima,obdarena određenim česticama izrazito crvene boje bit ću tek za desetak dana,što je u čistoj suprotnosti s činjenicom da je Mr.Hladnjak moj najbolji prijatelj gotovo jednako dugi period.
U pms-u jesam.Tako bar kažu ove moje nabujale prijateljice nešto niže od ključne kosti.
Sir,čokolada mliječna,majoneza,mrkva,Mon Cheri,mlinci,jabuka,picek,cappucino,hrenovke, kokice,špek,naranče,sendvič,sarma,ledene kocke,zelena salata,puding,sok od kadulje,zelje kiselo,tartar,celer,topli sendvič,čaj,grah,kiflice od kokosa,paradajz,vratina,krumpir restani,ajvar,kiflice u obliku mjeseca sa šarenim posipom,cedevita,ribice slane,Nescafe,juha s domaćim rezancima,lizalica,francuska salata.
Ne točno tim redoslijedom,ali otprilike.I to ovako,svako za sebe.
Pa vi sad recite ko je ovdje lud??
Krenuli smo sinoć na Narniu.Poveli i moju seku.Uz najbolju volju i prijevremeni dolazak u prostorije Branimir centra,šanse da se proguramo do blagajne doživjele su svoj vrhunac pogledom u monitor iznad istih.Debelo rasprodano.Tak mi i treba kad ne želim rezervirat karte na netu.
Al neka,nije nam zato izlazak propao.Ionako sam imala u planu spavati kod Ljubavi sinoć,sad smo samo javili mami da i sekich ostaje.I tko je ono rekao da improvizirano kućno kino uz najdraže nije ljepše od pravoga?
Od Narnie,dakle ništa,ali sinoćnja večer,a bogmech i noć bili su i više nego divni.Toliko divni da nam i nije bilo do ustajanja jutros,no kako su mene čekale slikice u «Dubrovniku»,bio je red da ih podignem.Slike od ovog Božića,dolaska njegovih k nama i iz Budimpešte,naravno.Uljepšale mi dan :)
Ručak s mojima već dugo je najprirodnija stvar na svijetu pa smo tako još jednom svi papali delicije poznatog kulinarskog dvojca mama-baka.Samo nam tate nije bilo.I ne bude još koja dva tjedna.Posao,pogađate.U dalekoj Nemčiji.
Kako došlo,tako prošlo.Dan na izmaku,Ljubav u svom toplom stanu,ja za kompom uz tako netipičan post za mene.
Valjda pms.Tak mi bar cice signaliziraju.
Seki i meni fali treći za Cluedo,pa ak ima zainteresiranih...
Čudan je osjećaj ponovno se probuditi u svome krevetu nakon nekoliko takvih u omladinskom hostelu,u samom centru Budima.Nažuljali me tamošnji jastuci,falio mi moj,ali osim toga nije bilo ničeg za što bi mogla reći da nije štimalo.Bez razmišljanja mogu reći da su mi ova četiri dana u budimpešti bila mnogo ljepša i ispunjenija od onih 8 u Grčkoj.
Dok je otkucavala ponoć,a Nova godina bila sasvim blizu,stajali smo uz Dunav,nedaleko glavnog trga,uz zgradu Parlamenta i gledali u mnoštvo vatrometa.Neobično.U svakom slučaju dotad nedoživljeno.
No lagala bih kad bi rekla da je bilo jednostavno.U meni su se miješali osjećaji radosti i tuge,ispunjenosti i samoće,uzbuđenja i sjete.
Moje Ljubavi nije bilo kraj mene.Ne znam više ni sama kako sam pristala na «ne» kao odgovor.Ali sve je to manje bitno kad znam koliko je još Novih godina pred nama.Uostalom,i ovu smo na kraju proveli zajedno.
Šašava kakva jesam,sjedajući na vlak Budimpešta-Zagreb,imala sam vrlo jasnu ideju o tome da do Zagreba neću.Dva sata prije izašla sam u Varaždinu i provela divne trenutke u njegovu naručju.E,to je tek nešto što se ne da opisati:)
Sinoć smo se zajedno vratili u Zagreb.
Ovdje me toliko nije bilo,toliko se toga izdogađalo,toliko me okupiralo.A sad je sve to koliko blizu,toliko i daleko.A ne volim pisati zaostatke.Sve je ovo,upravo zato,kratko.Samo ja znam koliko je doista i slatko.