Razdražljiva sam vam jako ovih dana.Strah me počet ozbiljno o bilo čemu,čak i ovdje da ne bi došlo do rasplamsavanja kakvih vatri u afektu.U kakvom sam doista stanju dovoljno govori činjenica da je moj prošli post bio,ni više ni manje-stoti po redu da to nisam ni primjetila.A ja inače držim do takvih stvari.Još se uvijek mogu zvati novom u blogerskom svijetu,iako se imam pohvaliti koječime.Ili kako se više to kaže.
Eto,zbilja jesam rastresena.Uf,što to ne volim!
Gdje sam ono stala?Aha.Daklem,svašta sam naučila u ovih nešto više od pola godine.I dizajn sam mijenjala više puta,rjeđe na vlastitu radost,češće na štetu.A onda se D.S.O «poklonila» mi ovog slatkog medonju kojeg već duže vrijeme imate priliku gledati s moje desne strane.I vaše,rekla bih.Ajme što mi ovaj pms radi.I nekako mi se čini da sam tu troslovnu riječ previše puta spomenula u zadnjih par dana.Štogod.
U skladu sa svime time,nekako mi ovaj medo presladak,premiran i predobar za razdoblje u kojem se moja malenkost trenutno nalazi (a pritom ne mislim samo na onu troslovnu riječ),pa sve razmišljam o ponovnoj promjeni dizajna.Pogotovo nakon što mi je jazzie objasnila kako linkati sliku za stavljanje na blog,a da joj ne mijenjam veličinu.Da,ja malo šašavo mišavo stvorenje,nisam to znala dosad.Daklem,imam slikice iz Budimpešte koje bi rado podijelila s vama,a box u kojem trenutno pišem premalen mi.Promjena dizajna stoga prijeko potrebna.Samo što ja,malo zahtjevno stvorenje,ne bi ništa preobično.A nešto sigurno bi.
Uglavnom,da ne davim ni vas ni sebe ni rečenicu više,zamolit ću samo da se sa svakom dobronamjernom kritikom ili isto takvom pohvalom,pače i savjetom-javite u niže navedene komentare.
Hvala.